Idi na sadržaj

714.

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
(Preusmjereno sa 714 n. e.)
Godine:

◄◄ | | 710. | 711. | 712. | 713. | 714. | 715. | 716. | 717. | 718. |  | ►►

Decenije:

| 680-e | 690-e | 700-e | 710-e | 720-e | 730-e | 740-e |

Vijekovi:

| 7. vijek | 8. vijek | 9. vijek |

714. u drugim kalendarima
Gregorijanski kalendar714
DCCXIV
Ab Urbe condita1467
Asirski kalendar5464
Bengalski kalendar121
Berberski kalendar1664
Budistički kalendar1258
Burmanski kalendar76
Bizantijski kalendar6222–6223
Kineski kalendar癸丑(Vodeni Vo)
3410 ili 3350
     do 
甲寅年 (Drveni Tigar)
3411 ili 3351
Koptski kalendar430–431
Diskordijanski kalendar1880
Etiopijski kalendar706–707
Hebrejski kalendar4474–4475
Hindski kalendari
 - Vikram Samvat770–771
 - Šaka Samvat636–637
 - Kali Juga3815–3816
Holocenski kalendar10714
Iranski kalendar92–93
Islamski kalendar95–96
Julijanski kalendar714
DCCXIV
Korejski kalendar3047
Minguo kalendar1198 prije Tajvana
民前1198年
Seleukidska era1025/1026 AG
Tajlandski solarni kalendar1256–1257

Godina 714. (DCCXIV) bila je redovna godina koja počinje u ponedjeljak u julijanskom kalendaru. Oznaka 714. za ovu godinu se koristi od ranog srednjeg vijeka, kada je kalendarska era Anno Domini u Evropi postala glavnom metodom označavanja godina.

Događaji

[uredi | uredi izvor]

Evropa

[uredi | uredi izvor]
  • U Septimaniji, lokalnim vizigotskim plemićima iz anti-Roderikove stranke ponuđeni su mirovni uslovi slični onima princa Teodemira (vidi 713) i oni prihvataju muslimansko vlast. Drugi Vizigoti se pobune i proglase Ardoa kraljem. Vizigotske izbjeglice okupljaju se u Picos de Europa u planinama Asturije.
  • 16. decembar – Pipin II (od Herstala), gradonačelnik merovinške palate, umire u Jupilleu (moderna Belgija). Njegov unuk Theudoald (koji je sa osam godina još bio u ranom djetinjstvu) postaje nominalni gradonačelnik palate, dok njegova supruga Plectrude drži stvarnu vlast [1] i zatvara Pipinovog vanbračnog sina Karla Martela.[2]
  • Građanski rat unutar klana Pepinida: Izbija pobuna između Neustrijskih Franaka i Frizijana. Kralj Radbod prisiljava biskupa Willibrorda i njegove benediktince da pobjegnu i napreduje do Kelna (Njemačka). Frizija (današnja Holandija) ponovo postaje nezavisna.[3]
  • Vojvoda Odo se proglašava nezavisnim princom Akvitanije (koja se nalazi sjeveroistočno od rijeke Garone), čime objavljuje pravnu i praktičnu nezavisnost od Franačkog kraljevstva.[4]
  • Grimoald Mlađi, gradonačelnik palate Neustrija, ubijen je dok je bio na hodočašću da posjeti grob Svetog Lamberta u Liježu, po naređenju svog punca, kralja Radboda.

Emevijski halifat

[uredi | uredi izvor]
  • Emevijsko osvajanje Hispanije: Nastavak uspješne muslimanske kampanja na Iberijskom poluostrvu. Arapske snage upadaju u dolinu rijeke Ebro i zauzimaju grad tvrđavu Saragosu [5]. Musa ibn Nusajr je postao zaštitnik (vali) El-Andaluza, sa glavnim gradom u Sevilji (približan datum).
  • Tarik ibn Zijad osvaja gradove Barselonu i Narbon, gde vizigotski plemići prihvataju vlast Emevida, u zamjenu za autonomiju u Septimaniji (Južna Francuska). Muslimani također upadaju u Avignon i Lyon (približan datum).
  • Musa ibn Nusajr i Tarik ibn Zijad su pozvani natrag u Damask od strane halife Al-Valida I. Naređuje im da isporuče sav ratni plijen. Musa se žali i oduzima mu čin. Abdulaziz, sin Muse, postaje guverner El-Andaluza (moderna Španija).
  • Al-Hadždžadž ibn Jusuf, guverner Mezopotamije, umire u Vasitu (Irak) nakon 20-godišnje uprave. Zaslužan je za unapređenje poljoprivredne proizvodnje i uvođenje dijakritičkih tačaka u arapsko pismo. Al-Hadždžadž je ubijedio Al-Valida I da emituje arapsku valutu.
  • Kaže se da je arapski general Qutejbe ibn Muslim stigao do Kašgara u Tarimskom bazenu koji drže Kinezi. Ubijen je 715. godine jer je odbio priznati novog halifu [6].
  • Car Xuan Zong zabranjuje svim komercijalnim prodavcima i radnjama u glavnom kineskom gradu Čang'anu da kopiraju i prodaju budističke sutre, tako da car može dati sveštenstvu budističkih manastira isključivo pravo da distribuira pisane sutre laicima.
  • Ljeto – Xuan Zong postavlja svog generala Xue Nea za de facto kancelara i povjerava mu da napadne Khitane (Mongolija) sa snagama od 60.000 ljudi. Xue upada u zamku Khitana, a snage Tanga su poražene, sa stopom žrtava od 80-90%.
  • Jesen – Xue Ne odbija tibetansku invaziju na prefekturu Lan (moderni Lanzhou). Xuan Zong proglašava Li Yinga, svog drugog sina, za prijestolonasljednika iz dinastije Tang.

714. u temama

[uredi | uredi izvor]

Religija

[uredi | uredi izvor]
  • Rupert, biskup Salzburga, osniva opatiju Nonberg u današnjoj Austriji.
  • El-Mensur, muslimanski halifa (um. 775.)
  • Fudživara no Nagate, japanski plemić (um. 771.)
  • Pipin Mali, kralj Franaka (um. 768.)
  • 5. septembar – Šang, car iz dinastije Tang
  • 16. decembar – Pipin od Herstala, gradonačelnik palate
  • Ahila II, kralj Vizigota (približan datum)
  • Al-Hadždžadž ibn Jusuf, arapski guverner (r. 661.)
  • Grimoald Mlađi, gradonačelnik palate
  • Guthlac iz Crowlanda, anglosaksonski pustinjak
  • Sa'id ibn Džubejr, muslimanski učenjak (r. 665.)

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. Jean Charles Léonard Simonde de Sismondi Histoire des Français, Volume 21. Dumont, 1836
  2. David Nicolle (2008). Poitiers AD 732, Charles Martel turns the Islamic tide (p. 17). ISBN 978-184603-230-1
  3. "Geschiedenis van het volk der Friezen". Boudicca.de. Archived from the original on June 8, 2009. Retrieved 2009-01-22.
  4. David Nicolle (2008). Poitiers AD 732, Charles Martel turns the Islamic tide (p. 21). ISBN 978-184603-230-1
  5. Rosamond McKitterick The New Cambridge medieval history, Volume 4, Part 2
  6. ené Grousset, L’empire des steppes, Attila, Gengis-Khan, Tamerlan, Paris, Payot, 1938, quatrième édition, 1965, 669.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]