Idi na sadržaj

732.

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
(Preusmjereno sa 732 n.e.)
Godine:

◄◄ | | 728. | 729. | 730. | 731. | 732. | 733. | 734. | 735. | 736. |  | ►►

Decenije:

| 700-e | 710-e | 720-e | 730-e | 740-e | 750-e | 760-e |

Vijekovi:

| 7. vijek | 8. vijek | 9. vijek |

732. u drugim kalendarima
Gregorijanski kalendar732
DCCXXXII
Ab Urbe condita1485
Asirski kalendar5482
Bengalski kalendar139
Berberski kalendar1682
Budistički kalendar1276
Burmanski kalendar94
Bizantijski kalendar6240–6241
Kineski kalendar辛未(Metalni Koza)
3428 ili 3368
     do 
壬申年 (Vodeni Majmun)
3429 ili 3369
Koptski kalendar448–449
Diskordijanski kalendar1898
Etiopijski kalendar724–725
Hebrejski kalendar4492–4493
Hindski kalendari
 - Vikram Samvat788–789
 - Šaka Samvat654–655
 - Kali Juga3833–3834
Holocenski kalendar10732
Iranski kalendar110–111
Islamski kalendar113–114
Julijanski kalendar732
DCCXXXII
Korejski kalendar3065
Minguo kalendar1180 prije Tajvana
民前1180年
Seleukidska era1043/1044 AG
Tajlandski solarni kalendar1274–1275

Godina 732. (DCCXXXII) bila je prijestupna godina koja počinje u utorak u julijanskom kalendaru. Oznaka 732. za ovu godinu se koristi od ranog srednjeg vijeka, kada je kalendarska era Anno Domini u Evropi postala glavnom metodom označavanja godina.

Događaji

[uredi | uredi izvor]

Evropa i Emevijski halifat

[uredi | uredi izvor]
  • Bitka na rijeci Garonne: emevijska vojska (40.000 ljudi) pod vodstvom Abdul Rahmana Al Ghafiqija, guvernera El-Andaluza, prelazi Pirineje preko prolaza Roncesvalles i napreduje, pustošeći gradove Oloron, Lescar i Bayonne i spalivši opatiju Saint-Sever. Emevijskesnage uništavaju samostan Saint-Émilion i pobjeđuju 'grofa od Libournea'. Abdul Rahman pljačka i zauzima Bordeaux, i skoro zbriše vojsku vojvode Eudesa od Akvitanije, na rijeci Garonne [1].
  • Ljeto – Eudes od Akvitanije kreće u franački grad Reims, kako bi upozorio Karla Martela, merovinškog gradonačelnika palate, na invaziju Emevija u Galiju i zatražio njegovu podršku protiv osvajača. Dvojica lidera se sastaju u blizini Pariza; Karlo izdaje 'opću zabranu' podizanja vojske, koja uključuje veliki broj Australaca, Neustrianaca i Burgunđana. U međuvremenu, Arapi pustoše gradove Périgueux, Saintes i Angoulême, a zatim pljačkaju baziliku Saint-Hilaire izvan Poitiersa.
  • Septembar – Karlo Martel predvodi svoju franačku vojsku (30.000 ljudi) do Orleansa i prelazi rijeku Loare, vjerovatno u pratnji Eudesa, sa svojim preostalim trupama. Utaboruje se u blizini Toursa, vjerovatno u Ballan-Miréu jugozapadno od grada-tvrđave, kako bi zaštitio opatiju Svetog Martina. Karlo pobjeđuje ili tjera nazad izviđače Emevija ili prethodnicu, između rijeka Indre i Creuse. Abdul Rahman Al Ghafiqi se povlači kako bi uspostavio poziciju na rijeci Vienne.
  • Oktobar – Franačka vojska prelazi rijeku Vienne i uspostavlja logor u ili oko djelimično napuštene rimske vile ili poljoprivrednog naselja, sada poznatog kao 'Vieux-Poitiers' (blizu Châtelleraulta), možda koristeći rimsko pozorište sa svojim značajnim kulama kao utvrđenje . Karlo Martel formira odbrambeni položaj preko rimskog puta i odbija emevijske napade tokom 'sedmodnevnog sukoba', vjerovatno uključujući izviđače, a možda i napadače iz obje vojske.
  • 10. oktobar – Bitka kod Toursa: franačke i burgundske snage pod vodstvom Karla Martela pobjeđuju veliku vojsku Abdula Rahmana Al Ghafiqija, u blizini Poitiersa, zaustavljajući islamsko napredovanje u Zapadnu Evropu; Rahman Al Ghafiqi je ubijen tokom bitke. Karlo širi svoju vlast na jugu Francuske, što mu daje nadimak Martellus ("Čekić"). Ishod pobjede je prekretnica i uspostavlja ravnotežu snaga između Zapadne Evrope i Bizantijskog Carstva [2].
  • Muslimanske snage se povlače prema jugu u Septimaniju; jedan poseban dio se vjerovatno povlači duž puta kojim je prvobitno prošao, preko Pirineja. Eudes of Aquitaine progoni glavninu muslimanske vojske preko La Marchea, prije nego što se vratio u Bordeaux; Karlo Martel se povlači na franačku teritoriju preko Orléansa i Auxerrea, degradirajući one biskupe koje je smatrao nepouzdanima.
  • Abdul-Malik ibn Katan al-Fihri postaje novi guverner (wali) El-Andaluza; odvojene muslimanske snage vrše napade na regiju Rone.

Bizantijsko carstvo

[uredi | uredi izvor]
  • Bizantijski car Leo III oženio je svog 15-godišnjeg sina Konstantina Tzitzak-om (kasnije krštenom kao Irena), kćerkom hazarskog kagana Bihara, u znak diplomatskog jedinstva između Bizantijskog carstva i Hazarskog kaganata.
  • Bizantijski car je patrimonije Sicilije, Kalabrije i Ilirika doveo pod jurisdikciju konstantinopolskog patrijarha [3].

Britanija

[uredi | uredi izvor]
  • Jesen – Kralja Ceolwulfa od Northumbrije svrgnuli protivnici i primorali da ode u samostan. Njegove pristalice su ga potom vratile na prijestolje (ili 731.).
  • Sanjaya, gospodar Matarama u centralnoj Javi, podiže spomenik u čast Šivi[4].

732. u temama

[uredi | uredi izvor]

Astronomija

[uredi | uredi izvor]

Religija

[uredi | uredi izvor]
  • Papa Grgur III dodeljuje Bonifaciju, anglosaksonskom misionaru, paliju kao nadbiskupu, sa jurisdikcijom nad Bavarskom (moderna Njemačka). Naređuje mu da, svojim kršćanskim preobraćenicima, zabrani konzumaciju konjskog mesa [5].
  • Ecgberta imenuje za biskupa Yorka njegov rođak Ceolwulf od Northumbrije [6]. Osniva biblioteku i od grada čini renomirani centar učenja (približan datum).
  • 1. novembar: Papa Grgur III osuđuje ikonoklaste i ekskomunicira ih na saboru u Rimu [7].
  • Fudživara no Momokava, japanski državnik (um. 779.)
  • Abdul Rahman Al Ghafiqi, guverner El-Andaluza
  • Nechtan mac Der-Ilei, kralj Pikta [8]
  • Romuald II, vojvoda od Beneventa (Italija)
  • Rupert od Bingena, svetac zaštitnik (r. 712.)
  • Sima Zhen, kineski historičar (r. 679.)

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. David Nicolle (2008). Poitiers AD 732, Charles Martel turns the Islamic tide (p. 45). ISBN 978-184603-230-1
  2. Durant, Will, The Age of Faith. New York: Simon and Schuster (1950). OCLC 225699907. Page, 461. Originally published 1939. ISBN 978-0-671-41800-7
  3. Vers 732-733 ; la date est discutée, voir Philippe Rodriguez Pouvoir et territoire, Volume 1. Université de Saint-Etienne, 2007 (ISBN 978-2-86272-465-2)
  4. Sree Kumar, Sharon Siddique Southeast Asia: the diversity dilemma. Select Publishing, 2008 (ISBN 978-981-4022-38-5)
  5. hwabe, Calvin W. (1979). Unmentionable Cuisine, Charlottesville: University of Virginia Press (p. 157). ISBN 0813908116
  6. Mayr-Harting, Oxford Dictionary of National Biography
  7. Eduard von Muralt Essai de chronographie byzantine. Eggers, 1855
  8. Lynch, Michael, ed. (February 24, 2011). The Oxford companion to Scottish history. Oxford University Press. p. 447. ISBN 9780199693054.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]