Idi na sadržaj

762.

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
(Preusmjereno sa 762 ne)
Godine:

◄◄ | | 758. | 759. | 760. | 761. | 762. | 763. | 764. | 765. | 766. |  | ►►

Decenije:

| 730-e | 740-e | 750-e | 760-e | 770-e | 780-e | 790-e |

Vijekovi:

| 7. vijek | 8. vijek | 9. vijek |

762. u drugim kalendarima
Gregorijanski kalendar762
DCCLXII
Ab Urbe condita1515
Asirski kalendar5512
Bengalski kalendar169
Berberski kalendar1712
Budistički kalendar1306
Burmanski kalendar124
Bizantijski kalendar6270–6271
Kineski kalendar辛丑(Metalni Vo)
3458 ili 3398
     do 
壬寅年 (Vodeni Tigar)
3459 ili 3399
Koptski kalendar478–479
Diskordijanski kalendar1928
Etiopijski kalendar754–755
Hebrejski kalendar4522–4523
Hindski kalendari
 - Vikram Samvat818–819
 - Šaka Samvat684–685
 - Kali Juga3863–3864
Holocenski kalendar10762
Iranski kalendar140–141
Islamski kalendar144–145
Julijanski kalendar762
DCCLXII
Korejski kalendar3095
Minguo kalendar1150 prije Tajvana
民前1150年
Seleukidska era1073/1074 AG
Tajlandski solarni kalendar1304–1305

Godina 762. (DCCLXII) bila je redovna godina koja počinje u petak u julijanskom kalendaru. Oznaka 762. za ovu godinu se koristi od ranog srednjeg vijeka, kada je kalendarska era Anno Domini u Evropi postala glavnom metodom označavanja godina.

Događaji

[uredi | uredi izvor]

Evropa

[uredi | uredi izvor]
  • Vinekh, vladar (kagan) Bugarskog carstva, umire nakon šest godina vladavine. Njega nasljeđuje Telets, čime je okončana vladavina klana Vokil i započela vladavina klana Ugain.
  • Hazarski napad na Kaspijsko more, na luku Darband [1].

El-Andaluz

[uredi | uredi izvor]

Abasidski halifat

[uredi | uredi izvor]
  • 30. juli – Halifa El-Mensur premješta sjedište Abasidskog halifata iz Kufe u novi glavni grad Bagdad, nazvanog Madinat al-Salam ili Grad mira. Sirijske državne službenike koji govore grčki zamjenjuju Iranci koji govore arapski. Perzijski vezir Halid Barmakid vrši vlast u ime halife. Carstvo postaje sve administrativnije.
  • 25. septembar – Počinje Alidska pobuna: Muhamed al-Nafs al-Zakijja podiže zastavu protiv Abasida u Medini, nakon čega slijedi njegov brat Ibrahim ibn Abdallah u Basri početkom 763. Muhamedova pobuna je ugušena i ubijen je od strane abasidskih trupa. Isa ibn Musa.

Britanija

[uredi | uredi izvor]
  • Kralj Æthelbert II od Kenta umire, a nasljeđuje ga njegov nećak Eadberht II. On vjerovatno vlada cijelim Kentom neko vrijeme. Sigered, moguće istočnosaksonac, se održava u zapadnom Kentu. Eadberht umire nakon kratke vladavine.
  • Kralj Æthelwald od Northumbrije ženi se sa Æthelthryth, u Cattericku (Sjeverni Jorkšir) [3].
  • Kineski zvaničnik Li Fuguo ubija caricu Zhang, ženu cara Su Zonga. Ubrzo nakon toga Su Zong umire od srčanog udara; nasljeđuje ga njegov sin Dai Zong, koji pošalje ubice koje ubijaju Lija.
  • 16. maj: nakon smrti kineskog cara Suzonga, pobunjenici su ponovo zauzeli Luoyang, a zatim ih je kralj Ujgura u novembru definitivno protjerao [4].
  • 20. novembar: Bögü, treći kagan Ujgura, zauzima Luoyang, glavni grad kineskog carstva, i osvaja Kinu, gdje je intervenirao na poziv Tanga. Ujguri su napustili Luoyang u novembru 763. Kaghan je prešao na maniheizam [5]. Sogdijski postaje drugi službeni jezik carstva.

762. u temama

[uredi | uredi izvor]

Religija

[uredi | uredi izvor]
  • Opatiju Schäftlarn (Bavarska) osnovao je Waltrich, benediktinski monah porijeklom iz plemićke porodice, južno od današnjeg Minhena, Njemačka.
  • Æthelred I, kralj Northumbrije (um. 796.)
  • Sajjida Nafisa, arapski učenjak, porijeklom iz loze poslanika Muhammeda, (um. 824.)
  • Æthelbert II, kralj Kenta
  • Ašot III, armenski princ
  • Eadberht II, kralj Kenta
  • Eardwulf, kralj Kenta
  • Gao Lishi, kineski službenik i eunuh (r. 684.)
  • Li Bai, (takođe Li Po), kineski pjesnik (r. 701.)
  • Li Fuguo, kineski službenik i eunuh (r. 704.)
  • Milo, franački biskup (ili 763.)
  • Muhammed al-Nafs al-Zakijja, vođa arapskih pobunjenika
  • Su Zong, car iz dinastije Tang (r. 711.)
  • Vinekh, vladar (kagan) bugarskog carstva
  • Xuan Zong, car iz dinastije Tang (r. 685.)
  • Zhang, carica iz dinastije Tang

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. William Bayne Fisher, Richard Nelson Frye The Cambridge history of Iran [archive] Cambridge University Press, 1975 (ISBN 978-0-521-20093-6)
  2. Joel Serrão and A. H. de Oliverira Marques (1993). "O Portugal Islâmico". Hova Historia de Portugal. Portugal das Invasões Germânicas à Reconquista. Lisbon: Editorial Presença. p. 124.
  3. Kirby, p. 156. Symeon of Durham, p. 461
  4. René Grousset, Histoire de la Chine, Paris, Club des Libraires de France, 1942, p. 344.
  5. Henri Cordier Histoire générale de la Chine, Volume 1 [archive] P. Geuthner, 1920

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]