Idi na sadržaj

767.

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Godine:

◄◄ | | 763. | 764. | 765. | 766. | 767. | 768. | 769. | 770. | 771. |  | ►►

Decenije:

| 730-e | 740-e | 750-e | 760-e | 770-e | 780-e | 790-e |

Vijekovi:

| 7. vijek | 8. vijek | 9. vijek |

767. u drugim kalendarima
Gregorijanski kalendar767
DCCLXVII
Ab Urbe condita1520
Asirski kalendar5517
Bengalski kalendar174
Berberski kalendar1717
Budistički kalendar1311
Burmanski kalendar129
Bizantijski kalendar6275–6276
Kineski kalendar丙午(Vatreni Konj)
3463 ili 3403
     do 
丁未年 (Vatreni Koza)
3464 ili 3404
Koptski kalendar483–484
Diskordijanski kalendar1933
Etiopijski kalendar759–760
Hebrejski kalendar4527–4528
Hindski kalendari
 - Vikram Samvat823–824
 - Šaka Samvat689–690
 - Kali Juga3868–3869
Holocenski kalendar10767
Iranski kalendar145–146
Islamski kalendar149–150
Julijanski kalendar767
DCCLXVII
Korejski kalendar3100
Minguo kalendar1145 prije Tajvana
民前1145年
Seleukidska era1078/1079 AG
Tajlandski solarni kalendar1309–1310

Godina 767. (DCCLXVII) bila je redovna godina koja počinje u četvrtak u julijanskom kalendaru. Oznaka 767. za ovu godinu se koristi od ranog srednjeg vijeka, kada je kalendarska era Anno Domini u Evropi postala glavnom metodom označavanja godina.

Događaji

[uredi | uredi izvor]

Bizantijsko carstvo

[uredi | uredi izvor]
  • Bizantijsko-bugarski rat: Car Konstantin V napada Bugarsku preko Balkanskih planina, zapalivši neka naselja oko bugarske prijestolnice Pliske. Konstantin prihvata mirovni sporazum sa Paganom, bugarskim vladarom (kaganom), čija je zemlja u anarhiji [1].
  • Konstantin V obnavlja Valensov akvadukt u Carigradu [2].

Evropa

[uredi | uredi izvor]
  • Franci, pod kraljem Pipinom III ("Mali"), uništavaju otpor u centralnoj Akvitaniji. Oni osvajaju glavni grad Bordo, i opustoše čitav region.
  • Pipin III prima bizantijsko izaslanstvo na svom dvoru u Gentillyju (južno predgrađe Pariza). Razgovaraju o vanjskoj politici u vezi s Italijom i bizantijskom ikonoklazmu.

Abasidski halifat

[uredi | uredi izvor]
  • Haridžitski Berberi iz Tlemcena i Tiareta, predvođenih Abu Kurrom (767-776), pokušavaju i uspijevaju da osvoje Ifrikiju od Abasidskog halifata, ali ne uspijevaju zauzeti glavni grad Kairuan (moderni Tunis). Zatim su se povukli u Tlemcen, nakon što su ubili guvernera Omara ibn Hafsa 771. godine. Sufritska kneževina Tlemcen postojala je oko dvadeset godina [3].
  • Pobuna perzijskog zoroastrijskog proroka Ustadh Sis u Horasanu [4].

767. u temama

[uredi | uredi izvor]

Religija

[uredi | uredi izvor]
  • 28. juni – Papa Pavle I umire u Rimu nakon desetogodišnje vladavine, u kojoj je protestovao protiv oživljavanja ikonoklazma od strane Konstantina V u Konstantinopolju. On daje utočište grčkim monasima koji su protjerani iz Bizantijskog carstva, a mošti mnogih svetaca prenosi iz katakombi u rimske crkve. Vojvoda Toto od Nepija izabrao je svog brata laika da naslijedi Pavla, pod imenom Konstantin II.
  • 15. septembar – Saichō, japanski budistički monah (um. 822.)
  • Bišr al-Hafi, muslimanski teolog (približan datum)
  • Dža'far ibn Yahya, perzijski vezir (um. 803.)
  • Muhammed ibn Idris al-Shafi`i, muslimanski imam (um. 820.)
  • Pipin Grbavac, sin Karla Velikog (približan datum)
  • 20. april – Taichō, japanski budistički monah (r. 682.)
  • 28. juna – Pavao I, papa Katoličke crkve (r. 700.)
  • Ebu-Hanifa, muslimanski imam i učenjak (r. 699.)
  • Aedh Ailghin, kralj Uí Mainea (Irska)
  • Konstantin II, patrijarh Konstantinopolski
  • Ibn Ishak, muslimanski historičar i hagiograf (ili 761.)
  • Ibn Džuraij, muslimanski učenjak (približan datum)
  • Mukatil ibn Sulejman, muslimanski mufesir i teolog
  • Murchad mac Flaithbertaig, šef Cenél Conaill
  • Toktu, vladar (kagan) bugarskog carstva

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. John V.A. Fine, Jr (1991). The Early Medieval Balkans: A Critical Survey from the Sixth to the Late Twelfth Century, p. 77. ISBN 978-0-472-08149-3
  2. Eduard von Muralt Essai de chronographie byzantine pour servir à l'examen des annales du Bas-Empire et particulièrement des chronographes slavons de 395 à 1057 [archive] Eggers, 1855
  3. Ibn Khaldoun, Histoire des Berbères et des dynasties musulmanes de l’Afrique septentrionale [archive], traduit par le baron de Slane Impr. du Gouvernement, 1852
  4. M. Th Houtsma, First encyclopaedia of Islam : 1913-1936, Leyde (homonymie), BRILL, 1993, 42 p., poche (ISBN 978-90-04-09796-4, LCCN 93179305.)

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]