797.

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
(Preusmjereno sa 797)
Godine:

◄◄ | | 793. | 794. | 795. | 796. | 797. | 798. | 799. | 800. | 801. |  | ►►

Decenije:

| 760-e | 770-e | 780-e | 790-e | 800-e | 810-e | 820-e |

Vijekovi:

| 7. vijek | 8. vijek | 9. vijek |

Godina 797. (DCCXCVII) bila je prijestupna godina koja počinje u nedjelju u julijanskom kalendaru. Oznaka 797. za ovu godinu se koristi od ranog srednjeg vijeka, kada je kalendarska era Anno Domini u Evropi postala glavnom metodom označavanja godina.

Događaji[uredi | uredi izvor]

Bizantijsko carstvo[uredi | uredi izvor]

  • Platon, hegumen Sakudiona i njegov nećak Teodor, koji se protive odbacivanju Marije od strane Konstantina VI, zatvoreni su. Teodor je prognan u Solun gde je stigao 25. marta [1].
  • Konstantina VI, koji vodi kampanju protiv Arapa, izdaju njegove trupe na poticaj njegove majke i Staurakija. Mora se vratiti nazad u prijestolnicu.
  • 19. april – carica Irena organizuje zavjeru protiv svog sina Konstantina VI. On je zarobljen i oslijepljen; Irena ga protjeruje u Principo, gdje on ubrzo nakon toga umire od zadobijenih rana. Irena počinje petogodišnju vladavinu i sebe naziva basileusom ("carom") Bizantijskog carstva.

Evropa[uredi | uredi izvor]

  • Kralj Karlo Veliki izdaje Capitulare Saxonicum, čineći Vestfalske, Angrijanske i Istočnofalske Saksonce jednakim drugim narodima u Franačkom kraljevstvu. Pobuna nordalbijskih Sasa; franačka flota je upućena na obalu Sjevernog mora Njemačke. Stiže u Hadeln, močvarnu obalnu regiju između ušća Wesera i Elbe, u blizini današnjeg Cuxhavena. Karlo Veliki vrši invaziju na severnu Saksoniju i ponovo prihvata potčinjavanje Saksonaca [2].

Kordopski emirat[uredi | uredi izvor]

  • jesen - Nakon smrti emira od Cordobe Hichama, njegov brat Abdullah je otišao u Aix-la-Chapelle da zamoli Karla Velikog da mu pomogne da svrgne svog nećaka, dok drugi pobunjenik, Zeïd, koji je zauzeo Barselonu, nudi da grad preda Francima. Abdullah se vratio u Španiju u proljeće i na ustanak podigao Toledo, dok je krajem ljeta njegov brat Sulejman podigao vojsku u Africi da mu pomogne. Emir Al-Hakam ne može spriječiti udruživanje njihovih snaga na jesen. Vojska Ludovika Pobožnog prelazi Pirineje po naređenju njegovog oca, ponovo zauzima Gironu i opsjeda Huescu. Franačke snage morale su se povući nakon Al-Hakamove kontraofanzive krajem godine. Godine 798. druga ekspedicija pod vodstvom grofa Borela zauzela je utvrđeni grad Vich, kao i nekoliko manjih utvrđenja, što je omogućilo uspostavljanje stalne baze izvan Pirineja [3].

Britanija[uredi | uredi izvor]

  • Bitka kod Rhuddlana: Velške snage, uključujući one od Powysa i Dyfeda, sukobljavaju se s Mersijancima. Kralj Coenwulf pokušava ponovo potvrditi svoju dominaciju nad sjeveroistočnim Walesom. Kralj Caradog ap Meirion od Gwyneda poginuo je tokom borbi (približan datum).

Azija[uredi | uredi izvor]

  • U Japanu, Sakanoue no Tamuramaro je imenovan za "glavnog generala protiv varvara" (sei i tai shōgun) od strane cara Kammua i upućen da smiri i civilizira sjeveroistočni Honšu [4].

797. u temama[uredi | uredi izvor]

Rođeni[uredi | uredi izvor]

  • Bernard od Italije, kralj Langobarda (um. 818.)
  • Ignacije I, patrijarh konstantinopolski (ili 798.)
  • Judita Bavarska, franačka carica (ili 805.)
  • Meinrad od Einsiedelna, njemački pustinjak (um. 861.)
  • Pepin I Akvitanski, kralj Akvitanije (um. 838.)
  • Shinshō, japanski budistički monah (um. 873.)

Umrli[uredi | uredi izvor]

  • 6. februar – Donnchad Midi, kralj Irske
  • Æthelberht od Whithorna, anglosaksonski biskup
  • Al-Hasan ibn Qahtaba, muslimanski vojskovođa
  • Bermudo I, kralj Asturije (približan datum)
  • Caradog ap Meirion, kralj Gwynedda (približan datum)
  • Konstantin VI, car Bizantijskog carstva (r. 771.)
  • Cummascach mac Fogartaig, kralj Južne Brege
  • Guan Bo, kancelar dinastije Tang (r. 719.)
  • Muireadhach mac Olcobhar, anglosaksonski opat

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Jules Pargoire L'Église byzantine de 527 à 847, Ayer Publishing, 1971 (ISBN 978-0-8337-2672-8)
  2. ^ David Nicolle (2014). The Conquest of Saxony AD 782–785, p. 81. ISBN 978-1-78200-825-5
  3. ^ Alessandro Barbero Charlemagne: father of a continent [archive] University of California Press, 2004 (ISBN 978-0-520-23943-2)
  4. ^ Seiichi Iwao,Teizō Iyanaga Dictionnaire historique du Japon, Volume 2, Maisonneuve & Larose, 2002 (ISBN 978-2-7068-1632-1)