822.

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
(Preusmjereno sa 822)
Godine:

◄◄ | | 818. | 819. | 820. | 821. | 822. | 823. | 824. | 825. | 826. |  | ►►

Decenije:

| 790-e | 800-e | 810-e | 820-e | 830-e | 840-e | 850-e |

Vijekovi:

| 8. vijek | 9. vijek | 10. vijek |

Godina 822. (DCCCXXII) bila je redovna godina koja počinje u četvrtrak u julijanskom kalendaru. Oznaka 822. za ovu godinu se koristi od ranog srednjeg vijeka, kada je kalendarska era Anno Domini u Evropi postala glavnom metodom označavanja godina.

Događaji[uredi | uredi izvor]

Bizantijsko carstvo[uredi | uredi izvor]

  • Bizantijski general i uzurpator Toma Slaven nastavlja svoju pobunu protiv cara Mihaila II. On bezuspješno opsjeda Konstantinopol, dok je njegovu flotu uništila Mihailova flota, koristeći grčku vatru.
  • Bitka kod Kedouktosa (kod Herakleje): kan Omurtag iz Bugarske šalje pomoćnu vojsku i pobjeđuje Bizantijske pobunjenike [1] [2] [3].

Evropa[uredi | uredi izvor]

  • U Galiji, opće historijske poplave rijeka krajem zime ili početkom proljeća. Zima 822-823 posebno je duga i teška. Većina velikih rijeka u Evropi je zaleđena (Rajna, Dunav, Elba, Sena, Po) [4].
  • Car Ludovik I. vrši javnu pokoru zbog smrti svog nećaka Bernarda 4 godine ranije, u svojoj palati Attigny (Ardeni), pred papom Paskalom I i franačkim plemićima (ovo radi da bi obnovio sklad i ponovo uspostavio njegovu vlast) [5].

Britanija[uredi | uredi izvor]

  • Kralj Ceolwulf I od Mersije napada Powys (Wales), ali ga kralj Cyngen porazi i vraća nazad. Međutim, Ceolwulf uništava tvrđavu Deganwy, a kasnije preuzima kraljevstvo pod svoju kontrolu (približan datum).

El-Andaluz[uredi | uredi izvor]

  • Al-Hakam I, emevijski emir Kordobe, umire nakon 26-godišnje vladavine. Njega nasljeđuje njegov sin Abd ul-Rahman II. S obzirom na franačku ekspediciju usmjerenu protiv muslimana El-Andaluza (moderna Španija), on započinje vojnu kampanju protiv kralja Alfonsa II od Asturije i napada Barselonu i Urgell [6].

Abasidski halifat[uredi | uredi izvor]

  • novembar : Guverner Horasana Tahir I propustio je da citira halifu Al-Mamuna tokom molitve petkom, čime je proglasio njegovu nezavisnost. Sutradan je ubijen. Njegov sin Talha ga je naslijedio uz saglasnost halife. Početak dinastije Tahirida (završena 872.) [7].

Azija[uredi | uredi izvor]

  • Kim Heon-chang pokreće kratkotrajnu pobunu u Silli, kojom preuzima kontrolu nad velikim dijelom južnog i zapadnog Korejskog poluostrva.

Centralna Amerika[uredi | uredi izvor]

  • 6. februar – Ukit Took postaje posljednji vladar (ajaw) majanskog grada-države Copán (moderna Gvatemala). Nakon njegove smrti 830. godine, kraljevstvo je izbrisano, najvjerovatnije zbog epidemije.

822. u temama[uredi | uredi izvor]

Religija[uredi | uredi izvor]

  • Rabanus Maurus, franački benediktinski monah, postaje opat Fulde, nakon Eigilove smrti.

Rođeni[uredi | uredi izvor]

  • Al-Mutawakkil, muslimanski halifa (um. 861.)
  • Ibn Ebi Asim, muslimanski sunitski učenjak (ili 821.)
  • Minamoto no Tōru, japanski pjesnik (um. 895.)
  • Xuefeng Yicun, kineski majstor čana (um. 908.)

Umrli[uredi | uredi izvor]

  • 26. juni – Saichō, japanski budistički monah (r. 767.)
  • Al-Hakam I, muslimanski emir Kordobe (r. 771.)
  • Al-Waqidi, muslimanski historičar i biograf
  • Denebeorht, biskup Worcestera
  • Eigil od Fulde, bavarski opat
  • Grgur Pterotos, Bizantijski general (strategos)
  • Kim Heon-chang, aristokrata Sille i vođa pobunjenika
  • Li Yijian, kancelar dinastije Tang (r. 756.)
  • Tahir ibn Husejn, osnivač dinastije Tahirid
  • Tian Bu, general dinastije Tang (r. 785.)
  • Winiges, vojvoda od Spoleta (Italija)

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Bury, John Bagnell (1912). A History of the Eastern Roman Empire from the Fall of Irene to the Accession of Basil I (A.D. 802–867). London: Macmillan and Company. pp. 101–102. OCLC 458995052.
  2. ^ Lemerle, Paul (1965). "Thomas le Slave". Travaux et mémoires 1 (in French). Paris: Centre de recherche d'histoire et civilisation de Byzance. pp. 279–281, 291. OCLC 457007063.
  3. ^ Treadgold, Warren (1988). The Byzantine Revival, 780–842. Stanford, California: Stanford University Press. p. 240. ISBN 978-0-8047-1462-4.
  4. ^ François Arago Œuvres complètes, Volume 8 [archive] Gide et J. Baudry, 1858
  5. ^ McKitterick, Rosamond, The New Cambridge History, 700-900.
  6. ^ Charles Romey Histoire d'Espagne [archive] Furne, 1858
  7. ^ Ibn Khallikān Ibn Khallikan's biographical dictionary, Volume 1 [archive] traduit par William Mac Guckin Slane, Oriental translation fund of Great Britain and Ireland, 1843