Idi na sadržaj

894.

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
(Preusmjereno sa 894)
Godine:

◄◄ | | 890. | 891. | 892. | 893. | 894. | 895. | 896. | 897. | 898. |  | ►►

Decenije:

| 860-e | 870-e | 880-e | 890-e | 900-e | 910-e | 920-e |

Vijekovi:

| 8. vijek | 9. vijek | 10. vijek |

894. u drugim kalendarima
Gregorijanski kalendar894
DCCCXCIV
Ab Urbe condita1647
Asirski kalendar5644
Bengalski kalendar301
Berberski kalendar1844
Budistički kalendar1438
Burmanski kalendar256
Bizantijski kalendar6402–6403
Kineski kalendar癸丑(Vodeni Vo)
3590 ili 3530
     do 
甲寅年 (Drveni Tigar)
3591 ili 3531
Koptski kalendar610–611
Diskordijanski kalendar2060
Etiopijski kalendar886–887
Hebrejski kalendar4654–4655
Hindski kalendari
 - Vikram Samvat950–951
 - Šaka Samvat816–817
 - Kali Juga3995–3996
Holocenski kalendar10894
Iranski kalendar272–273
Islamski kalendar280–281
Julijanski kalendar894
DCCCXCIV
Korejski kalendar3227
Minguo kalendar1018 prije Tajvana
民前1018年
Seleukidska era1205/1206 AG
Tajlandski solarni kalendar1436–1437

Godina 894. (DCCCXCIV) bila je redovna godina koja počinje u utorak u julijanskom kalendaru. Oznaka 894. za ovu godinu se koristi od ranog srednjeg vijeka, kada je kalendarska era Anno Domini u Evropi postala glavnom metodom označavanja godina.

Događaji

[uredi | uredi izvor]

Bizantijsko carstvo

[uredi | uredi izvor]
  • Bizantijsko-bugarski rat: Stylianos Zaoutzes, vodeći ministar i bazileopator, uvjerava cara Lava VI (Mudrog) da premjesti bugarsku trgovinu iz Carigrada u Solun. Ovo utiče na komercijalni značaj bugarske trgovine. Simeon I, vladar (kan) Bugarskog carstva, mobiliše svoje bugarske snage i upada u bizantijsku teritoriju, pustošeći je [1].

Evropa

[uredi | uredi izvor]
  • Proljeće – Koruški kralj Arnulf napada Italiju na čelu istočnofranačke ekspedicione vojske, pridružujući se svrgnutom kralju Berengaru I u Veroni. On osvaja Brešu nakon malo otpora, a nakon jednomjesečne opsade osvaja Bergamo. Gradovi Milano i Pavija otvaraju svoja vrata Arnulfu. Car Gaj III bježi iz Pavije, da bi se sakrio u planinama Spoleto (Umbrija).
  • Mart – Arnulf od Koruške nastavlja do Piacenze, a odatle napada središnju Italiju. Nakon uspješne kampanje, on okončava invaziju i vraća se u Paviju - vjerovatno zato što je vojvoda Rudolph I od Burgundije prijetio da će napasti Lorenu. Arnulf je sam proglasio kralja Italije u Paviji, ostavljajući Berengara I kao svog viceregenta u Italiji.
  • Arnulf od Koruške se vraća u Njemačku kroz Alpe, napadan od strane odreda koje su poslali Rudolf I od Burgundije i markgrof Anscar I od Ivree. Samo uz velike poteškoće Arnulf je u stanju da svoju vojsku dovede kroz dolinu Aoste i kroz St. Moritz, natrag u Njemačku. Gaj III dolazi sa Apenina i ponovo zauzima italijansko kraljevstvo.
  • Decembar – Gaj III umire nakon 4-godišnje vladavine, a nasljeđuje ga njegov 14-godišnji sin Lambert, već postavljen kao su-car od 892. Na molbu nadbiskupa Fulka od Reimsa, papa Formoza se pomirio sa mladim carem . Lambert kreće iz Spoleta u Paviju, gdje je proglašen i okrunjen Gvozdenom krunom Lombardije.
  • Svatopluk I, vladar (knez) Velike Moravske, umire nakon 34-godišnje vladavine, u kojoj je ujedinio slovenska plemena u svoje kraljevstvo. Njega nasljeđuje najstariji sin Mojmir II. Kneževina Nitra (današnja Slovačka) data je kao apanaža njegovom bratu Svatopluku II.
  • Árpád, vođa konfederacije ugarskih plemena, sklapa sporazum sa knezom Moravaca, Svatoplukom II, da će mađarska i moravska vojska zajedno protjerati Istočne Franke iz Panonije [2].
  • Srpski knez Petar pobjeđuje svog odmetnutog rođaka Brana; on je zarobljen i oslijepljen (prema bizantijskoj tradiciji koja je značila diskvalificirati osobu da preuzme prijestolje).

Britanija

[uredi | uredi izvor]
  • Vikinzi u Nortumbriji i Istočnoj Angliji zaklinju se na vjernost i predaju taoce kralju Alfredu Velikom, ali odmah prekidaju primirje napadom na jugozapad Engleske. Vikinške snage vraćaju se iz Exetera i plove duž obale, u pokušaju da opljačkaju Chichester. Poraženi su od saksonskog garnizona, izgubivši mnogo brodova i ljudi [3].
  • Savez kralja Anarawa od Gwynedda s Vikinzima se raspada. Njegovo kraljevstvo su opustošili Nordijci. Anarawd je prisiljen zatražiti pomoć od Alfreda Velikog i pokorava se njegovoj vlasti. Alfred nameće opresivne uslove i iznuđuje Anarawdovu potvrdu u kršćanskoj crkvi, s Alfredom kao 'kumom'.
  • Jesen – Bitka kod Benfleeta: Danske vikinške snage povlače se u Essex, nakon što im je Alfred Veliki blokirao opskrbu hranom (vidi 893). Oni vuku svoje duge brodove uz Temzu i u Leu, ukopavajući se u Benfleet.
  • Æthelstan, engleski kralj (približan datum)
  • Emma, kraljica Zapadnofranačkog kraljevstva (um. 934.)
  • Flodoard, franački kanonik i hroničar (ili 893.)
  • Michael Maleinos, bizantijski plemić i redovnik (um. 963.)
  • Matilda od Ringelheima, njemačka kraljica (približan datum)
  • Minamoto no Tsunemoto, japanski princ i samuraj (um. 961.)
  • Ono no Michikaze, japanski kaligraf (um. 966.)
  • 31. august – Ahmed ibn Muhammed al-Ta'i, muslimanski guverner
  • 12. decembar – Gaj III., kralj Italije i car Svetog Rimskog Carstva
  • Ali ebn-e Sahl Esfahani, perzijski mistik
  • Dae Hyeonseok, kralj Balhaea (Koreja)
  • Deng Chuna, kineski vojskovođa i guverner
  • Ibn Ebi al-Dunya, muslimanski učenjak
  • Svatopluk I, vladar (knjaz) Velike Moravske

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. John V.A. Fine, Jr. (1991). A Critical Survey from the Sixth to the Late Twelfth Century, pp. 137–138. ISBN 978-0-472-08149-3
  2. Lajos Gubcsi (2011), Hungary in the Carpathian Basin, p. 7. ISBN 978-963-327-515-3
  3. Paul Hill (2009). The Viking Wars of Alfred the Great, p. 132. ISBN 978-1-59416-087-5.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]