Idi na sadržaj

904.

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
(Preusmjereno sa 904. n. e.)
Godine:

◄◄ | | 900. | 901. | 902. | 903. | 904. | 905. | 906. | 907. | 908. |  | ►►

Decenije:

| 870-e | 880-e | 890-e | 900-e | 910-e | 920-e | 930-e |

Vijekovi:

| 9. vijek | 10. vijek | 11. vijek |

904. u drugim kalendarima
Gregorijanski kalendar904
CMIV
Ab Urbe condita1657
Asirski kalendar5654
Bengalski kalendar311
Berberski kalendar1854
Budistički kalendar1448
Burmanski kalendar266
Bizantijski kalendar6412–6413
Kineski kalendar癸亥(Vodeni Svinja)
3600 ili 3540
     do 
甲子年 (Drveni Pacov)
3601 ili 3541
Koptski kalendar620–621
Diskordijanski kalendar2070
Etiopijski kalendar896–897
Hebrejski kalendar4664–4665
Hindski kalendari
 - Vikram Samvat960–961
 - Šaka Samvat826–827
 - Kali Juga4005–4006
Holocenski kalendar10904
Iranski kalendar282–283
Islamski kalendar291–292
Julijanski kalendar904
CMIV
Korejski kalendar3237
Minguo kalendar1008 prije Tajvana
民前1008年
Seleukidska era1215/1216 AG
Tajlandski solarni kalendar1446–1447

Godina 904. (CMIV) bila je prijestupna godina koja počinje u nedjelju u julijanskom kalendaru. Oznaka 904. za ovu godinu se koristi od ranog srednjeg vijeka, kada je kalendarska era Anno Domini u Evropi postala glavnom metodom označavanja godina.

Događaji

[uredi | uredi izvor]

Abasidski Halifat i Bizantijsko Carstvo

[uredi | uredi izvor]
  • Šajban ibn Ahmed ibn Tulun nasljeđuje svog nećaka Haruna ibn Khumaravajh-a na mjestu emira iz dinastije Tulunida, koji je ubijen u pobuni tokom invazije Abasidskog halifata na Egipat.
  • Solun: Muslimanska flota, predvođena grčkim otpadnikom Leom iz Tripolija, pojavljuje se kod Soluna i započinje napad nakon kratkog i tihog izviđanja utvrđenja grada. Nakon dva dana napada s mora, Saraceni napadaju gradske zidine, savladaju otpor Solunaca i zauzimaju grad.[1] Borbe traju sedam dana, da bi se napadači potom vratili u svoju bazu na Levantu. Oslobodili su 4.000 muslimanskih zarobljenika i zarobili 60 brodova i veliki plijen, zarobili su i 22.000 muškaraca i žena.[2]
  • Arapsko-bizantijski ratovi: Vizantijci pod komandom Andronika Doukasa, zajedno sa Eustathios Argyros-om, vode kampanju protiv Abasida i poraze muslimanske garnizone Mopsuestia i Tarsus, u blizini Marash-a (moderna Turska).
  • Car Leon VI (Mudri) prisiljen je da potpiše mirovni ugovor sa Simeonom I, vladarom (knezom) Bugarskog carstva. Sve zemlje u kojima su naseljeni Slaveni, Makedonija i južna Albanija ustupljene su Bugarima.

Evropa

[uredi | uredi izvor]
  • Kralj Ludovik IV (Dijete) poziva Kurszana, mađarskog vođu plemena Magyar iz plemena Magyar i njegovu pratnju na pregovore na rijeci Fischa, ali oni su ubijeni u zasjedi. Kurszana zamjenjuje "gyula" Árpád.[3]
  • U Portugalu, treći put za manje od 30 godina, kršćani preuzimaju kontrolu nad Coimbrom, ovaj put već gotovo čitav vijek.[4]
  • Početak Saeculum obscurum ('Mračno doba'), period od 60 godina u kojem je Papinstvo bilo pod velikim uticajem moćne porodice Theophylacti, grofova Tusculum.

Britanija

[uredi | uredi izvor]
  • Princ Hywel ap Cadell od Seisyllwga (Vels) ženi se princezom Elen od Dyfeda. Njegov otac, kralj Llywarch ap Hyfaidd, umire. Prijesto Dyfeda preuzima Llywarchov brat, Rhodri ap Hyfaidd, ali on je vjerovatno primoran da pobjegne od Hywelove vojske.
  • Vojskovođa Zhu Quanzhong ubija cara Zhao Zonga, zajedno sa njegovom porodicom i mnogim ministrima, nakon što je preuzeo kontrolu nad carskom vladom. Zhu postavlja 13-godišnjeg sina Zhao Zonga Aija (Li Zhou) na carski tron kao marionetskog vladara iz dinastije Tang.
  • Zhu Quanzhong je uništio Čang'an, glavni grad dinastije Tang i najveći grad drevnog svijeta, a materijal premješta u Luojang, koji postaje nova prijestolnica.

904. u temama

[uredi | uredi izvor]

Religija

[uredi | uredi izvor]
  • Papa Sergije III naslijedio je Lea V i svrgnutog antipapu Kristofora (obojica su ubijeni ili prognani) kao 119. papa Katoličke crkve. Uzdizanje Sergija označava početak Pornokratije ('vladavine kurvi'), koja će trajati 150 godina. Tokom ovog vremena, sveštenstvo će biti po strani a vladavinom Rima dominiraće rimsko plemstvo.
  • Sergije III se udružio s Teofilaktom I, grofom od Tusculuma, koji postaje vladar Rima i papine administracije. Sergije ga nagrađuje (za podršku i uspon moći) položajem sacri palatii vestararius i u suštini postaje njegova marioneta. Teofilakt će postavljati i smjenjivati ​​pape, sa svojom suprugom Teodorom i kćerkom Marozijom I (završava se 932. godine).[5]
  • Æthelwold, biskup Winchestera (ili 909)
  • Egill Skallagrímsson, vikinški ratnik i pjesnik (okvirni datum)
  • Jongming Janšou, kineski zen majstor (u. 975)
  • 10. septembar – Guo Vei, car Zhoua (umro 954.)
  • Zhao Zong, car iz dinastije Tang (r. 867)
  • Al-Husejn ibn Zikravajh, karmatijski vođa
  • Al-Qasim ibn Ubejd, abbasidski vezir
  • Kristofor, antipapa Katoličke crkve
  • Cui Jin, kancelar iz dinastije Tang (r. 854.)
  • Du Xunhe, kineski pjesnik (r. 846)
  • Harun ibn Khumaravajh, emir Tulunida
  • John Stari Saksonac, opat Atelneja
  • Ki no Tomonori, japanski pjesnik (okvirni datum)
  • Leo V, papa Katoličke crkve
  • Llywarch ap Hyfaidd, kralj Dyfeda (Wales)
  • Tannet od Pagana, kralj Burme (r. 859)
  • Wigmund, biskup Dorchester (okvirni datum)
  • Jahja ibn Al-Qassim, sultan Idrisida
  • Abu'l-Abbas Ahmed ibn al-Furat, abasidski službenik
  • Erenfrid I, franački plemić
  • Ímar ua Ímair, nordijski kralj Dablina
  • Kurszán, vladar (gyula) Mađara
  • Lady Zhang, žena Zhu Quanzhonga
  • Li Šenfu, general dinastije Tang
  • Zhang Jun, kancelar iz dinastije Tang

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. Louis Bréhier, Vie et mort de Byzance, Paris, Albin Michel, 1946, 596 p.
  2. Faith and Sword: A short history of Christian-Muslim conflict by Alan G. Jamieson, p. 32.
  3. Paul Lendvai The Hungarians : a thousand years of victory in defeat. C. Hurst & Co. Publishers, 2003 (ISBN 978-1-85065-673-9)
  4. Picard, Christophe (2000). Le Portugal musulman (VIIIe-XIIIe siècle). L'Occident d'al-Andalus sous domination islamique. Paris: Maisonneuve & Larose. p. 109. ISBN 2-7068-1398-9.
  5. Jules Gay Les papes du XIe siècle et la chrétienté. Ayer Publishing, 1974 (ISBN 978-0-8337-1302-5)

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]