Idi na sadržaj

912.

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
(Preusmjereno sa 912 ne)
Godine:

◄◄ | | 908. | 909. | 910. | 911. | 912. | 913. | 914. | 915. | 916. |  | ►►

Decenije:

| 880-e | 890-e | 900-e | 910-e | 920-e | 930-e | 940-e |

Vijekovi:

| 9. vijek | 10. vijek | 11. vijek |

912. u drugim kalendarima
Gregorijanski kalendar912
CMXII
Ab Urbe condita1665
Asirski kalendar5662
Bengalski kalendar319
Berberski kalendar1862
Budistički kalendar1456
Burmanski kalendar274
Bizantijski kalendar6420–6421
Kineski kalendar辛未(Metalni Koza)
3608 ili 3548
     do 
壬申年 (Vodeni Majmun)
3609 ili 3549
Koptski kalendar628–629
Diskordijanski kalendar2078
Etiopijski kalendar904–905
Hebrejski kalendar4672–4673
Hindski kalendari
 - Vikram Samvat968–969
 - Šaka Samvat834–835
 - Kali Juga4013–4014
Holocenski kalendar10912
Iranski kalendar290–291
Islamski kalendar299–300
Julijanski kalendar912
CMXII
Korejski kalendar3245
Minguo kalendar1000 prije Tajvana
民前1000年
Seleukidska era1223/1224 AG
Tajlandski solarni kalendar1454–1455

Godina 912. (CMXII) bila je prijestupna godina koja počinje u srijedu u julijanskom kalendaru. Oznaka 912. za ovu godinu se koristi od ranog srednjeg vijeka, kada je kalendarska era Anno Domini u Evropi postala glavnom metodom označavanja godina.

Događaji

[uredi | uredi izvor]

Arapsko Carstvo

[uredi | uredi izvor]
  • 16. oktobar – Abdurahman III nasljeđuje svog djeda Abdullaha ibn Muhameda (nakon njegovog pogubljenja) i postaje emir Kordobe (El-Andaluz).[1] Obnavlja ujedinjenu državu i 929. godine se proglašava halifom Kordobe, definitivno prekidajući veze s Bagdadom. Njegova vladavina završava 961. godine.
  • Dolazi do druge pobune plemena Kutama protiv Fatimidskog Halifata u dvije godine.[2]
  • 16. maj: Abu l-Kasim (kasnije Al-Kaim), sin fatimidskog halife, predvodi operaciju protiv pobunjeničkih Kutama Berbera, koji su proglasili vlastitog Mehdija; 12. juna stiže u Konstantin (u Alžiru) a 21. juna porazi pobunjenike blizu Mile.[3]
  • Ljeto: Pobuna Huara Berbera iz Tripolitanije protiv Kutame; stiže do Tripolija, gdje je fatimidski guverner prisiljen pobjeći.
  • 15. decembar: Abu l-Kasim napušta Rakadu i maršira prema Tripoliju na čelu kombinovane kopnene i pomorske ekspedicije; opsjednuti grad kapitulira u junu 913.
  • Fatimidski Ubejdullah al-Mahdi naređuje izgradnju al-Mahdije, grada koji je izgrađen između 916. i 921. godine i bio je glavni grad Ifrikije do 973. godine.

Bizantijsko Carstvo

[uredi | uredi izvor]
  • 11. maj – Car Leon VI Mudri umire nakon 26-godišnje vladavine, tokom koje je završio bizantski zakonik (Bazilika). Nasljeđuje ga brat Aleksandar III kao car (basileus) zajedno sa Leonovim 6-godišnjim sinom Konstantinom VII. Aleksandar postaje de facto vladar Bizantijskog Carstva i protjeruje caricu Zou Karbonopsinu, Konstantinovu majku, iz palate i progoni je u samostan.

Evropa

[uredi | uredi izvor]
  • Njemački vojvode Henrik (Ptičar) od Saksonije i Arnulf I (Loši) od Bavarske tvrde da su suvereni prinčevi, ne priznajući vlast svog gospodara, kralja Konrada I od Istočnog Franačkog Kraljevstva, jer nije Karoling. Vojvoda Erchanger II od Švabije i Konradov brat, vojvoda Eberhard III od Frankonije, podržavaju Konradovu stranu.
  • Orso II Participazio postaje dužd Venecije. Šalje svog sina Pietra u Konstantinopol kako bi obnovio odnos s Aleksandrom III.
  • Kralj Galicije, Ordoño II, nastavlja širenje kršćanske države. Pljačka gradove Méridu i Évoru.[4]
  • U Španiji, Asturijanci dolaze do rijeke Duero; ponovno naseljavanje Roe i San Estebana de Gormaza.[5]
  • Bretanja dolazi pod kontrolu Rolovih Normana. (912-937).
  • Januar: Krštenje Rola. Neki od njegovih ljudi ubrzo su slijedili njegov primjer.
  • Géran, biskup Auxerrea, porazio je Normane kod Donzyja, nakon što su upravo opljačkali manastir Cessy-les-Bois.[6]
  • Početak vladavine Igora, kijevskog kneza (završava 945. godine). Ženi se Olgom.

Britanija

[uredi | uredi izvor]
  • Prvi spomen grada Oxforda u Anglosaksonskoj hronici.[7]
  • Pokušaj Vikinga iz Irske da osvoje Chester ne uspijeva. Vikinška flota, vjerovatno sastavljena od Norvežana, ponovo napada Irsku. Njen vođa Ingimundr (ili Ingemund) ponovo osvaja Limerick i Waterford, zatim napreduje prema Engleskoj i polaže pravo na Sjeverni Wales i Chester. Njegov napad je odbijen.
  • Lady Æthelflæd proširuje svoju politiku izgradnjom odbrambenih gradova u Shrewsburyju i Bridgnorthu. Utvrđenja su potrebna za zaštitu Mersije od pljačkanja Vikinga iz Danelawa (danske teritorije u Engleskoj).[8]
  • Kina - 18. juli: Car Taizu (Zhu Ven) ubijen je u carskoj palati u Kaifengu od strane svog najstarijeg sina Zhu Jouguija nakon 5-godišnje vladavine. Nasljeđuje oca kao vladar Lianga.
  • Početak vladavine Mahipale, pratiharskog kralja Kanaua, u Indiji (kraj 944. godine).[9]
  • Neuspjeh varjaškog napada preko Kaspijskog jezera na Baku i Azerbejdžan, o čemu izvještava arapski historičar Al-Masudi.[10]

912. u temama

[uredi | uredi izvor]

Astronomija

[uredi | uredi izvor]

Religija

[uredi | uredi izvor]
  • Eutimije I je svrgnut s mjesta konstantinopolskog patrijarha, a Nikola Mistik je vraćen na prijestolje.
  • 23. novembar – Oton I, car Svetog Rimskog Carstva (umro 973.)
  • Alberik II, princeps i vojvoda od Spoleta (umro 954.)
  • Fridrik I, vojvoda Gornje Lorene (približan datum)
  • Hjedžong, kralj Gorjea (Koreja) (umro 945.)
  • Ma Sičong, guverner i vladar Čua (umro 951.)
  • Minamoto no Micunaka, japanski plemić i samuraj (umro 997.)
  • Nakatsukasa, japanski vaka pjesnik (umro 991.)
  • Nikefor II, car Bizantijskog Carstva (umro 969.)
  • Pelagije iz Kordobe, kršćanski mučenik (umro 926.)
  • Rjogen, japanski monah i opat (umro 985.)
  • Vila Toskanska, kraljica supruga (Italija) (ili 911.)
  • Sjue Džuženg, kineski naučnik, zvaničnik i historičar (umro 981.)
  • 11. maj – Leon VI, car Bizantskog Carstva (rođen 866.)
  • 25. maj – Xue Jidžu, kancelar Kasnog Lianga
  • 18. juli – Zhu Ven, car Kasnog Lianga (rođen 852.)
  • 15. august – Han Džian, kineski vojskovođa (rođen 855.)
  • 15. oktobar – Abdullah ibn Muhammed, muslimanski emir (rođen 844.)
  • 25. oktobar – Rudolf I, kralj Burgundije (rođen 859.)
  • 30. novembar – Oton I, vojvoda Saksonije
  • Ahmed ibn Jusuf, muslimanski matematičar (rođen 835.)
  • Guanxiu, kineski budistički monah i pjesnik (rođen 832.)
  • Hermenegildo Gutiérrez, galicijski plemić
  • Hjogong, kralj Sille (Koreja) (rođen 885.)
  • Ibn Hurdazbih, perzijski geograf
  • Notker Mucavac, benediktinski monah
  • Oleg Novgorodski, Varanški princ
  • Pietro Tribuno, dužd Venecije (približan datum)
  • Qusta ibn Luqa, sirijski melkitski ljekar (rođen 820.)
  • Rudalt, bretonski plemić (približan datum)
  • Smbat I, kralj Armenije (približan datum)
  • Wilferth, biskup Lichfielda (približan datum)
  • Zhang Ce, kancelar Lianga
  • Zhu Jouven, princ Lianga

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. Rucquoi, Adeline (1993). Histoire médiévale de la Péninsule ibérique. Paris: Seuil. p. 87. ISBN 2-02-012935-3.
  2. Gilbert Meynier (2010) L'Algérie cœur du Maghreb classique. De l'ouverture islamo-arabe au repli (658-1518). Paris: La Découverte; p. 39.
  3. Heinz Halm The empire of the Mahdi, Partie 1, Volume 26. BRILL, 1996 (ISBN 978-90-04-10056-5)
  4. Picard, Christophe (2000). Le Portugal musulman (VIIIe-XIIIe siècle. L'Occident d'al-Andalus sous domination islamique. Paris: Maisonneuve & Larose. p. 109. ISBN 2-7068-1398-9.
  5. E. Michael Gerli, Samuel G. Armistead Medieval Iberia : an encyclopedia. Taylor & Francis, 2003 (ISBN 978-0-415-93918-8)
  6. André Leguai,Jean-Bernard Charrier Histoire du Nivernais. Editions Universitaires de Dijon, 1999.
  7. Cecil Headlam The Story of Oxford [archive] READ BOOKS, 2006 (ISBN 978-1-4067-3046-3)
  8. Yorke. Kings and Kingdoms of Early Anglo-Saxon England, p. 123.
  9. Sailendra Nath Sen Ancient Indian History and Civilization. New Age International, 1999 (ISBN 978-81-224-1198-0)
  10. Gwyn Jones A history of the Vikings. Oxford University Press, 2001 (ISBN 978-0-19-280134-0)
  11. Patrick Moore The data book of astronomy. CRC Press, 2000 (ISBN 978-0-7503-0620-1)

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]