913.

913. u drugim kalendarima
Gregorijanski kalendar	913; CMXIII
Ab Urbe condita	1666
Asirski kalendar	5663
Bengalski kalendar	320
Berberski kalendar	1863
Budistički kalendar	1457
Burmanski kalendar	275
Bizantijski kalendar	6421–6422
Kineski kalendar	壬申年 (Vodeni Majmun); 3609 ili 3549; — do —; 癸酉年 (Vodeni Pijetao); 3610 ili 3550
Koptski kalendar	629–630
Diskordijanski kalendar	2079
Etiopijski kalendar	905–906
Hebrejski kalendar	4673–4674
Hindski kalendari
- Vikram Samvat	969–970
- Šaka Samvat	835–836
- Kali Juga	4014–4015
Holocenski kalendar	10913
Iranski kalendar	291–292
Islamski kalendar	300–301
Julijanski kalendar	913; CMXIII
Korejski kalendar	3246
Minguo kalendar	999 prije Tajvana; 民前999年
Seleukidska era	1224/1225 AG
Tajlandski solarni kalendar	1455–1456
	Ova kutija: pogledaj; razgovor; uredi;

Godine:

◄◄ | ◄ | 909. | 910. | 911. | 912. | 913. | 914. | 915. | 916. | 917. | ► | ►►

Decenije:

◄ | 880-e | 890-e | 900-e | 910-e | 920-e | 930-e | 940-e | ►

Vijekovi:

◄ | 9. vijek | 10. vijek | 11. vijek | ►

Godina 913. (CMXIII) bila je redovna godina koja počinje u petak u julijanskom kalendaru. Oznaka 913. za ovu godinu se koristi od ranog srednjeg vijeka, kada je kalendarska era Anno Domini u Evropi postala glavnom metodom označavanja godina.

Događaji

Bizantijsko Carstvo

6. juni – Car Aleksandar III umire od iscrpljenosti igrajući igru tzykanion (bizantski naziv za polo). Nasljeđuje ga osmogodišnji nećak Konstantin VII Porfirogenet ("rođen u purpuru"), sin pokojnog cara Leona VI (Mudrog). Vladom upravlja regentsko vijeće sastavljeno od Konstantinove majke, carice Zoe Karbonopsine, patrijarha Nikole Mistika i njegovog staratelja Ivana Elada.
August – Bizantijsko-bugarski rat: Simeon I (Veliki), vladar (knez) Bugarskog Carstva, pokreće kampanju na čelu velike bugarske vojske i nesmetano stiže do Konstantinopola. Bugari opsjedaju bizantijsku prijestolnicu i grade rovove od Zlatnog roga do Zlatne kapije na Mramornom moru.^[1]^[2] Nakon pregovora opsada je ukinuta i Simeon je priznat za cara Bugara.
Ljeto – Konstantin Duka, bizantijski general (magister militum), bezuspješno pokušava, uz podršku nekoliko aristokrata,uzurpirati prijestolje od mladog Konstantina VII. Ubijaju ga vojnici Heterijske garde, koju je okupio Ivan Eladas. Glava mu je odsječena i predstavljena Konstantinu.^[3]^[4]

Arapsko Carstvo

Halifa Abdullah al-Mahdi Billah iz Fatimidskog Halifata zamjenjuje nepopularnog guvernera Ibn Abi Khinzira Alijem ibn Umarom al-Balavijem. Ali sicilijanski gospodari smatraju da je to neprihvatljivo i odlučuju proglasiti nezavisnost Sicilije. Priznaju odanost abasidskom halifi Al-Muqtadiru i proglašavaju aglabidskog princa, Ahmeda ibn Khoroba, emirom Sicilije. Sicilijanci ponovo pokreću osvajanje bizantijske Kalabrije, izbacuju fatimidske snage sa otoka i poduzima uspješne napade na Fatimidima odane gradove Sfax i Tripoli u Sjevernoj Africi.^[5]
Šiitski Fatimidski Halifat iz današnjeg Tunisa pokreće neuspješni pohod na Egipat koji je pod vlašću sunitskog Abasidskog Halifata.

Evropa

Bitka kod Inna: Mađari napadaju Bavarsku, Švabiju i Sjevernu Burgundiju. Po povratku suočavaju se s udruženim vojskama Arnulfa (vojvode Bavarske), Erchangera i Burcharda II (vojvode Švabije), koji ih pobjeđuju kod Aschbacha blizu rijeke Inn (moderna Njemačka).^[6]

Britanija

Kralj Edward Stariji započinje 'ponovno osvajanje' Danelawa i okupira Essex. Smrt visokog upravitelja Eadwulfa II. Nasljeđuje ga sin Ealdred I, kojeg gotovo odmah protjeruje kralj Ragnall ua Ímair od Norse Yorka. Ealdred bježi na dvor kralja Konstantina II od Škotske.

Azija

Na području današnjeg Pekinga propada Država Yan.

913. u temama

Religija

Ljeto – Papa Anastazije III umire u Rimu nakon dvogodišnje vladavine. Nasljeđuje ga Lando kao 121. papa Katoličke crkve.
San Miguel de Escalada izgrađen je u Leónu (sjeverna Španija) po naređenju kralja Garcíe I (približan datum).

Rođeni

Ismail al-Mansur, treći fatimidski halifa u Ifrikiji
Gerberga, franačka kraljica i regentica (približan datum)
Šabbethai Donnolo, jevrejski ljekar (umro 982.)
Theobald I, franački plemić (umro 975.)
Vu Hanjue, kineska plemkinja (umro 952.)

Umrli

27. mart Du Xiao, kancelar Kasnog Lianga
Zhang, carica Kasnog Lianga
15. maj – Hatto I, nadbiskup Mainza
juni –Papa Anastazije III
6. juni –Aleksandar III, bizantijski car (rođen 870.)
Juni/juli – Abu Sa'id al-Džannabi, osnivač karmatske države u Bahreinu (ubijen)^[7]^[8]
21. august – Tang Daoxi, kineski general
Čeng Dži, kineski general i strateg
Konstantin Doukas, bizantijski general
Eadwulf II, vladar (visoki upravitelj) Northumbrije
Li Jantu, vladar prefekture Qian
Torpaid mac Taicthech, irski pjesnik
Ubejdullah ibn Abdullah, tahiridski guverner
Vang Juanjing, kineski princ (rođen 892.)
Zhu Jougui, car Kasnog Lianga

Reference

↑ Angelov, Dimitar; Bozhilov, Ivan; Vaklinov, Stancho; Gyuzelev, Vasil; Kuev, Kuyu; Petrov, Petar; Primov, Borislav; Tapkova, Vasilka; Tsankova, Genoveva (1981). История на България. Том II. Първа българска държава [History of Bulgaria. Volume II. First Bulgarian State] (in Bulgarian). et al. Sofia: Bulgarian Academy of Sciences Press. p. 285.
↑ Zlatarski, Vasil (1972) [1927]. История на българската държава през средните векове. Том I. История на Първото българско царство [History of the Bulgarian state in the Middle Ages. Volume I. History of the First Bulgarian Empire.] (in Bulgarian) (2 ed.). Sofia: Наука и изкуство. p. 358. OCLC 67080314.
↑ Lilie, Ralph-Johannes; Ludwig, Claudia; Pratsch, Thomas; Zielke, Beate (2013). Prosopographie der mittelbyzantinischen Zeit Online. Berlin-Brandenburgische Akademie der Wissenschaften. Nach Vorarbeiten F. Winkelmanns erstellt (in German). Berlin and Boston: De Gruyter. p. Konstantinos Duka (#23817).
↑ olemis, Demetrios I. (1968). The Doukai: A Contribution to Byzantine Prosopography. London: The Athlone Press. p. 24. OCLC 299868377.
↑ Bresc, Henri (2003). "La Sicile et l'espace libyen au Moyen Age" (PDF). Pristupljeno 17. 1. 2012. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
↑ Bóna, István (2000). The Hungarians and Europa in the 9th-10th centuries. Budapest: Historia - MTA Történettudományi Intézete, pp. 13–14. ISBN 963-8312-67-X.
↑ Carra de Vaux, B. & Hodgson, M. G. S. (1965). "al-D̲j̲annābī". In Lewis, B.; Pellat, Ch. & Schacht, J. (eds.). The Encyclopaedia of Islam, Second Edition. Volume II: C–G. Leiden: E. J. Brill. p. 452. doi:10.1163/1573-3912_islam_SIM_1997. OCLC 495469475.
↑ Madelung, Wilferd (1983). "ABŪ SAʿĪD JANNĀBĪ". Encyclopædia Iranica, Vol. I, Fasc. 4. pp. 380–381.

Vanjski linkovi

Commons logo

Commons ima datoteke na temu: 913.

[1] Angelov, Dimitar; Bozhilov, Ivan; Vaklinov, Stancho; Gyuzelev, Vasil; Kuev, Kuyu; Petrov, Petar; Primov, Borislav; Tapkova, Vasilka; Tsankova, Genoveva (1981). История на България. Том II. Първа българска държава [History of Bulgaria. Volume II. First Bulgarian State] (in Bulgarian). et al. Sofia: Bulgarian Academy of Sciences Press. p. 285.

[2] Zlatarski, Vasil (1972) [1927]. История на българската държава през средните векове. Том I. История на Първото българско царство [History of the Bulgarian state in the Middle Ages. Volume I. History of the First Bulgarian Empire.] (in Bulgarian) (2 ed.). Sofia: Наука и изкуство. p. 358. OCLC 67080314.

[3] Lilie, Ralph-Johannes; Ludwig, Claudia; Pratsch, Thomas; Zielke, Beate (2013). Prosopographie der mittelbyzantinischen Zeit Online. Berlin-Brandenburgische Akademie der Wissenschaften. Nach Vorarbeiten F. Winkelmanns erstellt (in German). Berlin and Boston: De Gruyter. p. Konstantinos Duka (#23817).

[4] s, Demetrios I. (1968). The Doukai: A Contribution to Byzantine Prosopography. London: The Athlone Press. p. 24. OCLC 299868377.

[espace_libyeb-5] Bresc, Henri (2003). "La Sicile et l'espace libyen au Moyen Age" (PDF). Pristupljeno 17. 1. 2012. journal zahtijeva |journal= (pomoć)

[6] Bóna, István (2000). The Hungarians and Europa in the 9th-10th centuries. Budapest: Historia - MTA Történettudományi Intézete, pp. 13–14. ISBN 963-8312-67-X.

[7] Carra de Vaux, B. & Hodgson, M. G. S. (1965). "al-D̲j̲annābī". In Lewis, B.; Pellat, Ch. & Schacht, J. (eds.). The Encyclopaedia of Islam, Second Edition. Volume II: C–G. Leiden: E. J. Brill. p. 452. doi:10.1163/1573-3912_islam_SIM_1997. OCLC 495469475.

[8] Madelung, Wilferd (1983). "ABŪ SAʿĪD JANNĀBĪ". Encyclopædia Iranica, Vol. I, Fasc. 4. pp. 380–381.

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]

[7]

[8]