Idi na sadržaj

918.

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Godine:

◄◄ | ◄ | 914. | 915. | 916. | 917. | 918. | 919. | 920. | 921. | 922. | ► | ►►

Decenije:

◄ | 880-e | 890-e | 900-e | 910-e | 920-e | 930-e | 940-e | ►

Vijekovi:

◄ | 9. vijek | 10. vijek | 11. vijek | ►

918. u drugim kalendarima
Gregorijanski kalendar918
CMXVIII
Ab Urbe condita1671
Asirski kalendar5668
Bengalski kalendar325
Berberski kalendar1868
Budistički kalendar1462
Burmanski kalendar280
Bizantijski kalendar6426–6427
Kineski kalendar丁丑年 (Vatreni Vo)
3614 ili 3554
    — do —
戊寅年 (Zemljani Tigar)
3615 ili 3555
Koptski kalendar634–635
Diskordijanski kalendar2084
Etiopijski kalendar910–911
Hebrejski kalendar4678–4679
Hindski kalendari
 - Vikram Samvat974–975
 - Šaka Samvat840–841
 - Kali Juga4019–4020
Holocenski kalendar10918
Iranski kalendar296–297
Islamski kalendar305–306
Julijanski kalendar918
CMXVIII
Korejski kalendar3251
Minguo kalendar994 prije Tajvana
民前994年
Seleukidska era1229/1230 AG
Tajlandski solarni kalendar1460–1461

Godina 918. (CMXVIII) bila je redovna godina koja počinje u četvrtak u julijanskom kalendaru. Oznaka 918. za ovu godinu se koristi od ranog srednjeg vijeka, kada je kalendarska era Anno Domini u Evropi postala glavnom metodom označavanja godina.

Događaji

[uredi | uredi izvor]

Evropa

[uredi | uredi izvor]
  • 6. juli: Vilim II Mlađi postaje vojvoda Akvitanije nakon smrti svog ujaka Vilima Pobožnog.[1] Markizat Gothia prelazi u ruke grofova od Toulousea između 918. i stupanja na prijestolje Raymonda Ponsa 924. godine.
  • 23. decembar – Kralj Konrad I, ranjen u jednoj od bitaka s Arnulfom I (Zlim), umire u svojoj rezidenciji u dvorcu Weilburg nakon 7-godišnje vladavine. Na samrti Konrad nagovara svog mlađeg brata Eberharda III da ponudi istočnofranačku krunu Henriku Ptičaru, vojvodi od Saksonije. Konrad je sahranjen u katedrali u Fuldi (što je također i mjesto sahrane Bonifacija) u Njemačkoj.
  • Ričard Justicijar postao je vojvoda Burgundije oko 918-921. godine.

Islamsko Carstvo

[uredi | uredi izvor]
  • U Španiji, kraljevi Sančo I od Pamplone i Ordoño II od Leóna pokrenuli su kampanju protiv Banu Qasija. Prijetili su gradovima Nájera, Tudela i Valtierra, u gornjoj dolini Ebra.[2]
  • Emir Aoudaghosta, Tamîm ibn al-Athîr, ubijen je nakon pobune uglednika. Nakon njegove smrti, konfederacija Sanhaja se raspada i uslijedile su bratoubilačke borbe koje su trajale 120 godina.[3]

Britanija

[uredi | uredi izvor]
  • Bitka kod Corbridgea: Visoki upravitelj Ealdred I nagovara škotskog kralja Konstantina II da mu pomogne da povrati svoju poziciju u Berniciji. Oni pokreću invaziju na njegove sada nordijske zemlje. Vikinzi pod vođstvom Ragnalla ua Ímaira (ili Rægnalda) pobjeđuju Škote i njihove saveznike kod Corbridgea (Sjeverna Northumbrija), ali i sami trpe teške gubitke.
  • Ljeto – Gospa Æthelflæd od Mersije počinje intrigirati nezadovoljne frakcije unutar nordijskog Kraljevstva York (također poznatog kao Jórvik). Mersijanske trupe pustoše lokalno selo i mirno osvajaju tvrđavu Leicester (koja pripada Pet općina Danelawa), dok njen brat, kralj Edward Stariji, zauzima Stamford.
  • 12. juni – Æthelflæd umire u Tamworthu dok je ratovala protiv Vikinga. Sahranjena je sa svojim suprugom Æthelredom u prioratu Svetog Oswalda u Gloucesteru. Æthelflæd nasljeđuje njena jedina kćerka Ælfwynn.
  • Kraljevi Idwal Foel od Gwynedda i Hywel ap Cadell, te princ Clydog od Deheubartha (Wales) pokoravaju se vrhovnoj vlasti Edwarda Starijeg. Vikinzi pljačkaju Anglesey.
  • 25. juli – Vang Kon, koreanski general, svrgava vladu kratkotrajne države Ho Gogurjeo i preuzima prijestolje u Čeorvonu. Osniva dinastiju Gorjeo i proglašava Song'ak svojom prijestolnicom.
  • Car Taizu iz Kitanskog carstva zauzima novoutvrđeni grad zvan Šangdžing (današnja Unutrašnja Mongolija), što znači Vrhovna prijestolnica. Postaje rezidencija kineske dinastije Liao.

918. u temama

[uredi | uredi izvor]

Religija

[uredi | uredi izvor]
  • U Zapadnoj Franačkoj, kralj Karlo III Jednostavni dao je svoju vilu Suresnes, u kojoj se uzgajalo vino, monasima iz Saint-Germain-des-Présa.[4]
  • Minamoto no Hiromasa, japanski plemić (u. 980)
  • 21. januar – Liu Zhidžun, kineski general
  • 12. juni – Æthelflæd, Lady od Mersije (r. oko 870.)[5]
  • 6. juli – William I, vojvoda od Akvitanije (r. 875.)
  • 10. septembar – Baldwin II, franački markgrof
  • 1. oktobar – Zhou, carica kasnog Šua
  • 23. decembar – Conrad I, franački kralj
  • Gung Je, kralj Hu Goguryeoa (Koreja)
  • Husein ibn Hamdan, abasidski general
  • Lady Ren Neiming, kineska plemkinja (r. 865.)
  • Mijoši Kijotsura, japanski učenjak (r. 847.)
  • Ottir (Crni), nordijski vikinški poglavica
  • Tan Quanbo, kineski vojskovođa (približan datum)
  • Vang Džian, car bivšeg Shua (r. 847.)
  • Xu Zhixun, kineski guverner i regent
  • Zhu Džin, kineski vojskovođa (r. 867.)

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ↑ Léonce Auzias, L'Aquitaine carolingienne (778-987), Éditions des Régionalismes, 2020 (ISBN 9782824054728
  2. ↑ Roger Collins, « The Spanish Kingdoms », dans Rosamond MacKitterick et Timothy Reuter (éd.), The New Cambridge Medieval History: Volume 3, c.900-c.1024, Cambridge University Press, 1999 (ISBN 9780521364478), p. 674.
  3. ↑ Tadeusz Lewicki, « The role of the Sahara and Saharians in the relationships between north and south », dans Ivan Hrbek (éd.), General History of Africa, vol. III : Africa from the Seventh to the Eleventh Century, James Currey Publishers, 1992 (ISBN 9780852550939), p. 160.
  4. ↑ Jean-François Gautier, Le vin, Le Cavalier Bleu, 2001, 127 p. (ISBN 978-2-84670-012-2), p. 35.
  5. ↑ Hartley, Cathy (2003). A Historical Dictionary of British Women. Psychology Press. pp. 7–8. ISBN 9781857432282.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]