Idi na sadržaj

921.

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
(Preusmjereno sa 921. n.e.)
Godine:

◄◄ | | 917. | 918. | 919. | 920. | 921. | 922. | 923. | 924. | 925. |  | ►►

Decenije:

| 890-e | 900-e | 910-e | 920-e | 930-e | 940-e | 950-e |

Vijekovi:

| 9. vijek | 10. vijek | 11. vijek |

921. u drugim kalendarima
Gregorijanski kalendar921
CMXXI
Ab Urbe condita1674
Asirski kalendar5671
Bengalski kalendar328
Berberski kalendar1871
Budistički kalendar1465
Burmanski kalendar283
Bizantijski kalendar6429–6430
Kineski kalendar庚辰(Metalni Zmaj)
3617 ili 3557
     do 
辛巳年 (Metalni Zmija)
3618 ili 3558
Koptski kalendar637–638
Diskordijanski kalendar2087
Etiopijski kalendar913–914
Hebrejski kalendar4681–4682
Hindski kalendari
 - Vikram Samvat977–978
 - Šaka Samvat843–844
 - Kali Juga4022–4023
Holocenski kalendar10921
Iranski kalendar299–300
Islamski kalendar308–309
Julijanski kalendar921
CMXXI
Korejski kalendar3254
Minguo kalendar991 prije Tajvana
民前991年
Seleukidska era1232/1233 AG
Tajlandski solarni kalendar1463–1464

Godina 921. (CMXXI) bila je redovna godina koja počinje u ponedjeljak u julijanskom kalendaru. Oznaka 921. za ovu godinu se koristi od ranog srednjeg vijeka, kada je kalendarska era Anno Domini u Evropi postala glavnom metodom označavanja godina.

Događaji

[uredi | uredi izvor]

Bizantijsko Carstvo

[uredi | uredi izvor]
  • Mart – Bitka kod Pega: Bugarske snage pod kavhanom (prvim ministrom) Teodora Sigrice porazile su bizantijsku vojsku na periferiji Konstantinopola. Nakon bitke, Bugari su spalili palate u Pegama ("Izvor") i opustošili područje sjeverno od Zlatnog roga.

Arapsko Carstvo

[uredi | uredi izvor]
  • 21. juni – Diplomatska delegacija je poslana iz Bagdada da uspostavi trgovačke rute između Abasidskog halifata prema Buhari (današnji Uzbekistan). Ahmed ibn Fadlan, arapski diplomata i putnik, uspostavlja kontakt sa Almışom, İltäbärom (vazalskim kraljem pod Hazarima) Volške Bugarske, u ime halife al-Muktadira.[1] Stiže 12. maja 922. godine.[2]
  • Bitka kod Sevana: Sajidske snage pod Jusufom Beširom napadaju Armeniju i opsjedaju kralja Ašota II u blizini jezera Sevan. Nakon što je okupio malu snagu, Ašot napada Beširove logore i protjeruje neprijatelja iz zemlje. Potom započinje kontraofanzivu kako bi obnovio uništene gradove i tvrđave.
  • Fatimidski halifat u bitci uništava idrisidske snage, osvajajući gradove Tlemcen i Fez.
  • Fatimidski halifat stvara novu prijestolnicu u Ifrikiji, al-Mahdiji na tuniskoj obali.[3]
  • Novembar: Fatimidski Al-Qaim napušta Egipat nakon neuspjeha pokušaja invazije (919-921).[4] Abasidi su, međutim, priznali fatimidsku dominaciju libijske obale sve do Barqaha.[5]
  • April: Cosimo III postaje koptski patrijarh Kaira (završava 933. godine).
  • Španija: Nakon poraza Ordoña II od Leóna i Garcíe II od Navare u bici kod Valdejunquere (920.), kralj Navare Sančo I Garcia napustio je svoj samostan i porazio vojsku Kordopskog Emirata kod Roncala i Bardenas Realesa, po njihovom povratku iz upada u Akvitaniji, a zatim je zauzeo nekoliko mjesta u provinciji La Rioja. Iste godine, Ordoño je pokrenuo napad na muslimansku teritoriju i stigao na dan marša od Kordobe.[6]

Evropa

[uredi | uredi izvor]
  • Ljeto – Kralj Henrik I (Ptičar) porazio je svog rivala Arnulfa I (Zlog), vojvodu Bavarske, u dva pohoda. Arnulf je opkoljen u Regensburgu i prisiljen prihvatiti mirovne pregovore, priznajući Henrika kao jedinog suverena Istočnofranačkog Kraljevstva (Njemačke).
  • Landulf I, knez Beneventa, podržava antigrčku apulijsku pobunu, uništavajući nekoliko bizantijskih uporišta sve do Ascolija. Apulsko plemstvo, ispovijedajući lojalnost Bizantijskom Carstvu, imenovalo je Landulfa za stratega teme (pokrajine) Longobardija.
  • 13. februar: Početak vladavine Vaclava, vojvode Bohemije (završava se 929. godine). Vaclav I (Vaclav) Přemyslid, maloljetni, vladao je Bohemijom pod tutorstvom svoje majke Drahomire, koja je bila paganskog porijekla. Došla je u sukob sa svojom vrlo pobožnom svekrvom Ljudmilom.
  • 15. septembar – Ludmilu, češku vojvotkinju i udovicu Borjivoja I, ubila je njena snaha Drahomira u Tetínu (današnja Češka Republika). Ludmila će biti kanonizirana i postati zaštitnica Bohemije, a poštuje se i u pravoslavnoj i u katoličkoj crkvi.
  • 7. novembar – Bonski sporazum: Kralj Karlo III (Jednostavni) i Henrik I potpisali su mirovni sporazum ili 'pakt prijateljstva' (amicitia) na ceremoniji na brodu usred Rajne, priznajući granicu između svoja dva franačka kraljevstva.[7]
  • Ugarska plaćenička vojska, predvođena Dursacom i Bogátom, porazila je vojsku pobunjenika, koji su planirali svrgnuti njihovog saveznika, cara Berengara I, kod Brescije.
  • Nakon što je pet mjeseci uzaludno opsjedao Normane s Loare, vojvoda Robert od Francuske im je dodijelio regiju Nantes i Bretanju, koju su oni opustošili.[8] Bretonski monasi, prinčevi i plemići emigrirali su u Englesku i Francusku.

Britanija

[uredi | uredi izvor]
  • Norveškog kralja Yorka, Rögnvaldra, nakon njegove smrti naslijedio je Sigtryggr [9] (Sihtric), koji je zauzeo Dublin i ubio ard rí Nialla Glúnduba 919. godine. Njegov sin Óláfr postao je kralj Northumbrije. Njegov brat ili zet, Gudfridr, naslijedio ga je u Dublinu.
  • Dinastija Kasnog Lianga izvještava da su sva "barbarska" plemena smirena (pacifikovana) od strane Kitanskog carstva.

921. u temama

[uredi | uredi izvor]
  • 21. februar – Abe no Seimei, japanski astrolog (umro 1005.)
  • 9. oktobar – Li Čun'an, kineski trgovac (umro 999.)
  • 27. oktobar – Čai Rong, car Kasnog Zhoua (umro 959.)
  • Edmund Veličanstveni, kralj Engleske (umro 946.)
  • Dža'far ibn al-Furat, Ikšididski i Fatimidski vezir (umro 1001.)
  • Luj IV, kralj Zapadne Franačke (ili 920.)
  • Ōnakatomi no Jošinobu, japanski plemić (umro 991.)
  • 13. februar – Vratislaus I, vojvoda od Češke
  • 15. septembar – Ludmila, bohemijska vojvotkinja
  • Alexios Mosele, bizantijski admiral
  • Elvira Menéndez, kraljica Galicije i Leona
  • Harusindan, vladar Gilita (Iran)
  • Lili ibn al-Nu'man, vladar Gilita
  • Liu Xun, general kasnijeg Lianga (r. 858.)
  • Ragnall ua Ímair, vikinški kralj Northumbrije
  • Rikard, vojvoda od Burgundije (r. 858.)
  • Vang Rong, kineski vojskovođa (r. 877.)

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. Knight, Judson. Ahmad ibn Fadlan: An Arab Among the Vikings of Russia. Science and Its Times. Ed. Neil Schlager and Josh Lauer. Vol. 2: 700 to 1449. Detroit: Gale, 2001, pp. 32–34. Gale Virtual Reference Library.
  2. André Miquel La géographie humaine du monde musulman jusqu'au milieu de 11e siècle, Volume 1, Mouton, 1967
  3. Gilbert Meynier (2010). L'Algérie cœur du Maghreb classique. De l'ouverture islamo-arabe au repli (658-1518). Paris: La Découverte; p. 38.
  4. Heinz Halm The empire of the Mahdi, Partie 1, Volume 26, BRILL, 1996 (ISBN 978-90-04-10056-5)
  5. acques Thiry Le Sahara libyen dans l'Afrique du nord médiévale, Peeters Publishers, 1995 (ISBN 978-90-6831-739-8)
  6. Ch Paquis, Louis Dochez Histoire d'Espagne, Béthune et Plon, 1844
  7. Timothy Reuter (1999). The New Cambridge Medieval History: Volume III, p. 241. ISBN 978-0-521-36447-8.
  8. Ferdinand Lot, Naissance de la France, Librairie Arthème Fayard,, 1948, 864 p.
  9. Gwyn Jones A history of the Vikings, Oxford University Press, 2001 (ISBN 978-0-19-280134-0)

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]