Idi na sadržaj

924.

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
(Preusmjereno sa 924. ne.)
Godine:

◄◄ | | 920. | 921. | 922. | 923. | 924. | 925. | 926. | 927. | 928. |  | ►►

Decenije:

| 890-e | 900-e | 910-e | 920-e | 930-e | 940-e | 950-e |

Vijekovi:

| 9. vijek | 10. vijek | 11. vijek |

924. u drugim kalendarima
Gregorijanski kalendar924
CMXXIV
Ab Urbe condita1677
Asirski kalendar5674
Bengalski kalendar331
Berberski kalendar1874
Budistički kalendar1468
Burmanski kalendar286
Bizantijski kalendar6432–6433
Kineski kalendar癸未(Vodeni Koza)
3620 ili 3560
     do 
甲申年 (Drveni Majmun)
3621 ili 3561
Koptski kalendar640–641
Diskordijanski kalendar2090
Etiopijski kalendar916–917
Hebrejski kalendar4684–4685
Hindski kalendari
 - Vikram Samvat980–981
 - Šaka Samvat846–847
 - Kali Juga4025–4026
Holocenski kalendar10924
Iranski kalendar302–303
Islamski kalendar311–312
Julijanski kalendar924
CMXXIV
Korejski kalendar3257
Minguo kalendar988 prije Tajvana
民前988年
Seleukidska era1235/1236 AG
Tajlandski solarni kalendar1466–1467

Godina 924. (CMXXIV) bila je prijestupna godina koja počinje u četvrtak u julijanskom kalendaru. Oznaka 924. za ovu godinu se koristi od ranog srednjeg vijeka, kada je kalendarska era Anno Domini u Evropi postala glavnom metodom označavanja godina.

Događaji

[uredi | uredi izvor]

Po mjestu

[uredi | uredi izvor]

Evropa

[uredi | uredi izvor]
  • 24. mart – Mađarske snage predvođene generalom Szalárdom zauzimaju Paviju, glavni grad Kraljevine Italije unutar Svetog Rimskog Carstva, na zahtjev cara Svetog Rimskog Carstva Berengara. Kasnije, nakon prelaska Alpa preko prijevoja Sveti Bernard, Mađari pljačkaju Provansu, Septimaniju i Nismes u južnoj Francuskoj.
  • 7. april – Nakon što je sklopio novi savez s Mađarima, car Svetog Rimskog Carstva Berengar I, kralj Italije, ubijen je u Veroni od strane jednog od svojih stražara. Rudolf II, kralj Burgundije i pretendent na prijestolje, preuzima punu kontrolu nad Kraljevinom Italijom, dok se funkcija cara Svetog Rimskog Carstva neće ponovo uspostaviti narednih 38 godina.[1]
  • Juni – Fruela II, kralj Asturije u današnjem Portugalu, postaje novi vladar Kraljevine León i Kraljevine Galicije u Španiji nakon smrti svog mlađeg brata, kralja Ordoña II, koji umire nakon 14-godišnje vladavine. Uspon Fruele ponovo ujedinjuje Asturiju, Galiciju i León.[2] Fruela, koji nije popularan među plemićima, naređuje atentat na Olmundove sinove.
  • Jesen – Bugarsko-srpski rat: Car Simeon I šalje kaznenu ekspediciju protiv Srbije, koju predvode Teodor Sigrica i Marmais, ali su oni napadnuti iz zasjede i poraženi. Zaharija, knez Srba, kasnije šalje njihove glave i oklop u Konstantinopol(približan datum).
  • Zima – Mađari napadaju Saksoniju i prisiljavaju kralja Henrika I (Ptičara) da se povuče u dvorac Werla. On sklapa pakt i pristaje da im plaća danak 9 godina. Vraćaju se u dolinu Po i pljačkaju gradove Bergamo, Bresciju i Mantovu (Sjeverna Italija).

Islamska Imperija

[uredi | uredi izvor]
  • 12. februar – (1. Zul-Kida 311. po Hidžri) Ahmed ibn Kayghalagh je smijenjen s dužnosti abasidskog guvernera Egipta od strane halife al-Muktadira nakon manje od šest mjeseci na dužnosti, a mijenja ga Takin al-Hazari.[3]
  • Mart – Grupa od 1.800 ratnika Karmata iz Bahreina napada i uništava karavane koje su se vraćale s hadža kod al-Habira.[4] Neki od istaknutijih hodočasnika, koji su se vraćali u Bagdad iz Meke, odvedeni su u oazu Al-Ahsa radi otkupnine. Događaj dovodi do pada i pogubljenja vezira Abasidskog halifata, Ibn al-Furata.[5]
  • 15. juni – Abu'l-Hasan Ali ibn al-Furat, veliki vezir abasidskog halife al-Muktadira od povratka na vlast u augustu 923. godine, smijenjen je s dužnosti, a zamijenjen je Abdullahom ibn Muhammedom al-Khaqanijem. 24. jula pogubljen je zajedno sa svojim sinom al-Muhassinom zbog brutalnosti tokom vladavine i zbog neuspjeha u sprječavanju martovskog napada Karmata na iračke muslimanske hodočasnike.[6]

Britanija

[uredi | uredi izvor]
  • 17. juli – Edvard Stariji, kralj Anglosaksonaca, poginuo je u bici kod Farndon-Upon-Deeja dok je predvodio vojsku protiv pobune nekih Kambrijaca i Mersijanaca. Tokom svoje 25-godišnje vladavine, stekao je direktnu kontrolu nad Mersijom, uključujući i neke od Danelawa, područja pod danskom okupacijom. Edwardov najstariji sin, Æthelstan, proglašen je novim kraljem Engleske, dok neke pristalice među Zapadnim Saksoncima podržavaju Ælfwearda da bude Edwardov nasljednik kao kralj Wessexa.[7]
  • 20. januar – Kineski car Zhuangzong poništava početnu odluku da poštedi život generala Li Džitaoa nakon što je otkrio da Li nastavlja planirati rušenje vlade, te ga pogubljuje.[8]
  • Car Taizu iz dinastije Liao predvodi kampanju na Zapad. Stiže do bivše prijestolnice Ujgurskog kraljevstva na rijeci Orkhon. Zubu počinju plaćati danak Kitanskom carstvu.
  • Car Zhuang Zong iz Kasnog Tanga dodjeljuje titulu kancelara Gao Džixingu (princu Nanpinga) i stvara državu Nanping (Centralna Kina). Država Qi pada u ruke Kasnog Tanga.

924. u temama

[uredi | uredi izvor]

Religija

[uredi | uredi izvor]
  • 5. januar – Manastir San Martín de Albelda osnovan je u Kraljevini Navarra, u današnjem gradu Albelda de Iregua u Španiji, po naređenju kralja Sanča I od Pamplone i Tode Aznáreza, monarha Navarre, kako bi se proslavilo ponovno osvajanje gradova Nájera i Viguera prethodne godine.[9]
  • Fudživara no Koretada, japanski državnik i vaka pjesnik (umro 972.)
  • Fudživara no Joritada, japanski plemić i regent (umro 989.)
  • Gao Baoxu, kralj Nanpinga (Deset kraljevstava) (umro 962.)
  • Li Džingda, princ Južnog Tanga (umro 971.)
  • Njaung-u Savrahan, kralj Paganske dinastije (Moderni Mjanmar) (umro 1001.)
  • Đinh Bộ Lĩnh, car Vijetnama (umro 979.)
  • 20. januar – Li Džitao, general Later Tanga
  • 7. april – Berengar I, kralj Italije i car Svetog rimskog carstva
  • 11. aprila – Herman I, nadbiskup Kelna
  • 17. maj – Li Maozhen, kineski vojskovođa i kralj (r. 856.)
  • 16. jun – Li Cunšen, general Kasnog Tanga (r. 862.)
  • 17. jul – Edvard Stariji, kralj Veseksa
  • 18. jul – Abu'l-Hasan Ali ibn al-Furat, abasidski vezir (r. 855.)
  • 2. august – Ælfweard, sin Edvarda Starijeg
  • Damjan iz Tarsa, muslimanski guverner
  • Gjeongmjeong, kralj Sille (Koreja)
  • Marmais, bugarski plemić
  • Ordoño II, kralj Galicije i Leona
  • Rejmond II, franački plemić
  • Teodor Sigrica, bugarski ministar
  • Juan Xiangxian, kineski general
  • Zaharija, knez Srbije (približni datum)

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. "Berengario I, duca-marchese del Friuli, re d'Italia, imperatore", in Dizionario Biografico degli Italiani, ed. by Girolamo Arnaldi, volume 9 (Rome: Istituto dell'Enciclopedia Italiana, 1967).
  2. García-Osuna, José María Manuel; Rodríguez. "El astur rey de León Fruela II Adefónsiz "El Leproso"". Argutorio: Revista de la Asociación Cultural "Monte Irago". 9 (20): 25–28.
  3. Bianquis, Thierry (1998). "Autonomous Egypt from Ibn Ṭūlūn to Kāfūr, 868–969". In Petry, Carl F. (ed.). The Cambridge History of Egypt, Volume 1: Islamic Egypt, 640–1517. Cambridge: Cambridge University Press. p. 110. ISBN 0-521-47137-0.
  4. Halm, Heinz (1991). Das Reich des Mahdi: Der Aufstieg der Fatimiden [The Empire of the Mahdi: The Rise of the Fatimids] (in German). Munich: C. H. Beck. pp. 226–227. ISBN 3-406-35497-1.
  5. Kennedy, Hugh (2004). The Prophet and the Age of the Caliphates: The Islamic Near East from the 6th to the 11th Century (Second ed.). Harlow: Longman. pp. 191–192. ISBN 978-0-582-40525-7.
  6. Sourdel, D. (1971). "Ibn al-Furāt". In Lewis, B.; Ménage, V. L.; Pellat, Ch. & Schacht, J. (eds.). The Encyclopaedia of Islam, Second Edition. Volume III: H–Iram. Leiden: E. J. Brill. pp. 767–768. doi:10.1163/1573-3912_islam_COM_0322. OCLC 495469525.
  7. Miller, Sean (2004). "Edward [called Edward the Elder] (870s?–924), king of the Anglo-Saxons". Oxford Dictionary of National Biography. Oxford University Press. doi:10.1093/ref:odnb/8514.
  8. Zizhi Tongjian, vol. 272. 同光元年十二月辛巳 = 20 January 924.
  9. Salvus of Albelda and Frontier Monasticism in Tenth-Century Navarre", by Charles J. Bishko, in Speculum No. 23 (1948), pp. 559–590

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]