Idi na sadržaj

927.

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
(Preusmjereno sa 927. g. n. e.)
Godine:

◄◄ | | 923. | 924. | 925. | 926. | 927. | 928. | 929. | 930. | 931. |  | ►►

Decenije:

| 890-e | 900-e | 910-e | 920-e | 930-e | 940-e | 950-e |

Vijekovi:

| 9. vijek | 10. vijek | 11. vijek |

927. u drugim kalendarima
Gregorijanski kalendar927
CMXXVII
Ab Urbe condita1680
Asirski kalendar5677
Bengalski kalendar334
Berberski kalendar1877
Budistički kalendar1471
Burmanski kalendar289
Bizantijski kalendar6435–6436
Kineski kalendar丙戌(Vatreni Pas)
3623 ili 3563
     do 
丁亥年 (Vatreni Svinja)
3624 ili 3564
Koptski kalendar643–644
Diskordijanski kalendar2093
Etiopijski kalendar919–920
Hebrejski kalendar4687–4688
Hindski kalendari
 - Vikram Samvat983–984
 - Šaka Samvat849–850
 - Kali Juga4028–4029
Holocenski kalendar10927
Iranski kalendar305–306
Islamski kalendar314–315
Julijanski kalendar927
CMXXVII
Korejski kalendar3260
Minguo kalendar985 prije Tajvana
民前985年
Seleukidska era1238/1239 AG
Tajlandski solarni kalendar1469–1470

Godina 927. (CMXXVII) bila je redovna godina koja počinje u ponedjeljak u julijanskom kalendaru. Oznaka 927. za ovu godinu se koristi od ranog srednjeg vijeka, kada je kalendarska era Anno Domini u Evropi postala glavnom metodom označavanja godina.

Događaji

[uredi | uredi izvor]

Evropa i Bizantijsko Carstvo

[uredi | uredi izvor]
  • 27. maj – Simeon I, car Bugarskog Carstva, umire od zatajenja srca u svojoj palati u Preslavu nakon 34-godišnje vladavine. Iza njega ostaju četiri sina, a nasljeđuje ga drugi sin Petar I, koji potpisuje mirovni sporazum s Bizantijskim Carstvom. Mir je potvrđen Petrovom ženidbom s Marijom Lekapenom (kćerkom Kristofora Lekapena, sina i suvladara Romana I). ​​Sporazumom se vraćaju granice na one utvrđene putem nekoliko ranijih ugovora (čime se priznaje bugarski posjed Makedonije).[1] Petar preuzima titulu "Bazilije Bugara", koju je njegov otac odbio (8. novembra). Bizantija time potvrđuje carsko dostojanstvo bugarskog suverena i patrijarhalni status poglavara Bugarske crkve.[2]
  • Ljeto – Mađari se bore u Rimu, pomažući markgrofu Petru protiv pape Ivana X. Zatim odlaze u južnu Italiju i osvajaju gradove Taranto i Oriju.
  • Alfonso IV od Leóna abdicirao je u korist svog brata Ramira.[3]
  • Glad zbog oštre zime u Bizantskom Carstvu (927–928).[4]
  • Grof Herbert II od Vermandoisa otišao je kod kralja Henrika I od Njemačke na razgovor, kojem je prisustvovao i Hugo Veliki. Nakon neuspjelog napada na Laon, koji je branila kraljica Ema, pustio je Karla III "Jednostavnog" iz zatvora, postavio ga u Saint-Quentinu i priznao ga kao legitimnog suverena. Pregovarao je o savezu s Normanima sa Seine protiv kralja Rudolfa od Burgundije. Rolov sin, William Longsword, odao je počast Karlu Jednostavnom u dvorcu Eu.[5] Oko Božića, Rudolf je intervenirao s burgundskom vojskom u sjevernoj Francuskoj.
  • Oštra zima u sjevernoj Francuskoj i Flandriji (927-928).[6]

Arapsko Carstvo

[uredi | uredi izvor]
  • Nastavak rata između Bizantijskog Carstva i Abasida u Kilikiji i Gornjoj Mezopotamiji (završava se 938. godine). Ivan Kurkuas privremeno zauzima Samosatu i napada arapsku Armeniju.[7] Stvaranje teme (pokrajine) Seleukija (između 927. i 934. godine).
  • Oktobar/novembar – Počinje karmatska invazija na Irak.
  • 7. decembar – Sadžidski emir Adharbajdžan, Jusuf ibn Abi'l-Sadž je poražen i zarobljen od strane Karmata kod Kufe. [8]
  • Karmatski Abu Tahir nakon što pobijedi abasidske snage, pljačka Kufu.[9]
  • 15. august – Predvođeni slavenskim Sabirima, Fatimidi sa Sicilije zauzimaju i uništavaju Taranto. Porobljavaju veliki dio stanovništva.[10]

Britanija

[uredi | uredi izvor]
  • 12. juli – Kralj Ethelstan od Wessexa polaže pravo na svoje kraljevstvo i prima predaju visokog upravitelja Ealdreda I od Bamburgha, a vjerovatno i Owaina ap Dyfnwala, kralja Strathclydea, kod mosta Eamont. Također osigurava obećanje od kralja Konstantina II od Škotske da se neće udružiti s vikinškim kraljevima.[11] Ovog ljeta, kraljevi Hywel Dda od Deheubartha i Owain od Glywysinga i Gwenta pokoravaju se vrhovnoj vlasti Æthelstana kod Hereforda. Granice između Engleske i Walesa postavljene su na rijeci Wye.
  • Kasni Baekje, jedno od kasnija tri kraljevstva Koreje, pljačka glavni grad Sile u Gjeongdžu. Kralj Gjeongdže je izvršio samoubistvo i Gjeongsun je postavljen na tron ​​od strane kasnijeg kralja Baekjea Kjŏn Hvŏna.

927. u temama

[uredi | uredi izvor]

Religija

[uredi | uredi izvor]
  • Konstantinopolski patrijarhat priznaje Bugarsku pravoslavnu crkvu kao autokefalnu.
  • 14. septembar – Cele Dabhaill mac Scannal, irski propovjednik i opat, umire na svom hodočašću u Rimu.
  • 21. mart – Taizu, car dinastije Song (umro 976.)
  • Amlaíb Cuarán, vikinški kralj skandinavskog Yorka (umro 981.)
  • Č'oe Sung-no, koreanski političar i pjesnik (umro 989.)
  • Fantinus, italijanski pustinjak i opat (približan datum)
  • Fudživara no Anši, carica supruga Japana (umrla 964.)
  • 13. januar – Berno od Clunyja, franački monah i opat
  • 14. januar – Vang Janhan, kralj Mina (Deset kraljevstava)
  • 27. maj – Simeon I, car Bugarskog Carstva
  • 24. august
    • Doulu Ge, kancelar Kasnog Tanga
    • Vei Jue, kancelar Kasnog Tanga
  • 14. septembar – Cele Dabhaill mac Scannal, irski opat
  • 7. novembar – Zhu Šoujin, general Kasnog Tanga
  • 20. novembar – Xu Ven, general i regent Wua (rođen 862.)
  • Abdullah ibn Muhammed, abasidski vezir (ili 926.)
  • Šahid Balkhi, perzijski filozof i pjesnik
  • Gjeongae, kralj (55. vladar) Sile (Koreja)
  • Ha-Mim, marokanski samoproglašeni prorok
  • Ibn al-Dahhak, kurdski poglavica (približan datum)
  • Miró II, grof Cerdanye i Besalúa (Španija)
  • Ren Huan general i kancelar Kasnog Tanga
  • Sin Sung-gjom, koreanski general (Tri kraljevstva)
  • Sigtrygg Cáech, vikinški kralj skandinavskog Yorka
  • Zhang Ge, političar i kancelar ranijeg Šua

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. Fine, John V. A. Jr. (1991) [1983]. The Early Medieval Balkans: A Critical Survey from the Sixth to the Late Twelfth Century. Ann Arbor: University of Michigan Press. p. 161. ISBN 0-472-08149-7.
  2. Runciman, A history of the First Bulgarian Empire, p. 181
  3. Just Jean É Roy, Histoire d'Espagne, Lille, Lefort, 1850.
  4. Éric Limousin Le monde byzantin du milieu du VIIIe siècle à 1204 : Économie et société. Editions Bréal, 2007 (ISBN 978-2-7495-0632-6)
  5. Ferdinand Lot, Naissance de la France, Librairie Arthème Fayard, 1948, 864 p.
  6. François Arago, Œuvres complètes, vol. 8, Gide et J. Baudry, 1858.
  7. Louis Bréhier, Vie et mort de Byzance, Paris, Albin Michel, 1946, 596 p.
  8. Kennedy, Hugh (2013). "The Reign of al-Muqtadir (295–320/908–32): A History". Crisis and Continuity at the Abbasid Court: Formal and Informal Politics in the Caliphate of al-Muqtadir (295-320/908-32). Leiden: Brill. pp. 13–47. ISBN 978-90-04-25271-4.
  9. Farhad Daftary The Isma'ilis : Their History and Doctrines. Cambridge University Press, 1992 (ISBN 978-0-521-42974-0)
  10. Eduard von Muralt Essai de chronographie byzantine. Eggers, 1855.
  11. Palmer, Alan; Palmer, Veronica (1992). The Chronology of British History. London: Century Ltd. pp. 42–47. ISBN 978-0-7126-5616-0.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]