Abdurahman Sirrija

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Abdurahman Sirrija
Rođenje 1775.
Fojnica, Osmanlijsko Carstvo
Smrt 23. mart 1847.
Oglavak, Osmanlijsko Carstvo
Nacionalnost Bošnjak
Zanimanje nakšibendijski šejh i pjesnik

Abdurahman Sirrija bio je nakšibendijski šejh i pjesnik.

Rođen je 1775. u Fojnici, gdje je završio medresu. Djed Fadlulah Balta-zade doselio se iz Amasye 1700, preuzevši funkciju fojničkog kadije. Pripadao je mevlevijskom tarikatu, a u nekim izvorima naziva se Fadil Bosnevi. Njegov otac bio je Abdulah Razi, a njegov Mustafa porijeklom iz Damaska.[1] Prema predaji, Sirrija je ime dobio tako što se u snu oca Mehmeda, fojničkog kadije, i majke pojavio njima nepoznati šejh (Husein Zukić) koji ih je obavijestio da će dobiti sina i rekao da mu daju ime Abdurahman. Murid šejha Hasana postao je 1790. i dobio je nadimak Sirri (sposoban da upoznaje tajne života i svijeta).

Oženio se udovicom Lejlom, kćerkom imama iz Ostružnice Mula Ahmeda, koja je imala posjede na Oglavku, te mu je šejh Husein naredio da tu izgradi tekiju i turbe (na lokalitetu Pločnik) u čast šejha Huseina Horosanija koji je poginuo u vojsci Mehmeda II pri pohodu na Kozograd. Tekija je izgrađena 1798, a posjećivale su je značajne vjerske i političke ličosti iz tog perioda, poput bosanskih namjesnika Mehmeda Vedžihi-paše, Moralija Namik-paše i Mehmeda Kamil-paše.[2] Predvodio je obnovu fojničke Atik džamije 1820. Sultan Mahmud II oslobodio je 1835. fermanom Sirriju i tekiju svih poreza. Umro je u Oglavku 23. marta 1847.

Kao šejh oglavačke tekije, stekao je veliku popularnost u čitavoj Bosni, ali i Hercegovini, gdje su sufijske ideje teško prodirale. Muridi Sirrije bili su sarajevski muftija Muhamed Šakir Muidović, mostarski muftija Mustafa Sarajlić, hercegovački valija Ali Galib-paša Stočević Rizvanbegović, Husein-kapetan Gradaščević, a prema nekim predajama i Abdulvehab Ilhamija. S obzirom da je među narodom bio poznat kao šejh Sikira (turska riječ balta znači sjekira), od njega potiče porodica Sikirića. Sinove Abdulatifa i Šakira i kćerke Vasviju, Šaćiru i Aišu rodila je druga žena Latifa, kćerka imama iz Pločara.[2] Napisao je 24 pjesme (21 na turskom i tri na bosanskom), a bavio se i kaligrafijom.[1] Fojnička ulica u kojoj su živjeli Sirrija i njegov otac Mehmed i danas se zove Šehov sokak.

Turbe mu je podigao Ali-paša Rizvanbegović, a stihovani tarih na turbetu napisao je sin Šakir. Teško je oštećeno tokom Drugog svjetskog rata, a porušili su ga, zajedno sa tekijom i Horosanijevim turbetom, pripadnici HVO-a 1993.[2] Pokušali su i oskrnaviti kosti, ali ih nisu uspjeli naći. Tekija i dva turbeta obnovljena su 1998, a 2019. proglašena su nacionalnim spomenicima Bosne i Hercegovine.[3]

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]