Idi na sadržaj

Abhazi

Nepregledano
S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Abhazi su etnička skupina nastanjena na sjeverozapadu Kavkaza, koja uglavnom živi u Abhaziji, spornoj regiji Azije, na sjeveroistočnoj obali Crnog mora. U Turskoj živi veliki broj abhaske dijaspore, čije u Kavkaskom ratu krajem 19. stoljeća. Mnogi Abhazi također žive u drugim dijelovima bivšeg Sovjetskog Saveza, a naročito u Rusiji i Ukrajini.[1]

Etnologija

[uredi | uredi izvor]

Abhaski jezik pripada izolovanoj porodici jezika sjeverozapadnog Kavkaza, također poznatoj kao abhasko-adigska porodica, koja čini cjelokupnost dijalektičkog kontinuuma kojim govore Abhazi i Adigi ("Čerkezi" na engleskom).[2] Abhazi su usko etnički povezani sa Čerkezima.[3] Klasični izvori govore o nekoliko plemena koja žive u regionu, ali njihov tačan identitet i lokacija ostaju kontroverzni zbog abhasko-gruzijskog historiografakog sukoba.

Podgrupe

[uredi | uredi izvor]

Postoje tri podgrupe ovog naroda. Bzyb (Bzyԥ, Bzyph), koji žive u regionu rijeke Bzyb i govore vlastitim dijalektom. Abzhui (Abžʹyua, Abzhwa) žive u regionu rijeke Kodori, također imaju vlastiti dijalekt na kojem se temelji abhaski književni jezik. Naposlijetku, tu su i Samurzakani koji žive na jugoistoku Abhazije.[4]

Historija

[uredi | uredi izvor]

Neki naučnici smatraju staro pleme Heniochi praprecima Abhaza. [5] Ovaj ratoborni narod došao je u kontakt sa starim Grcima preko kolonija Dioskourias i Pitiuntas.[5] U rimskom dobu Abasgoji se pominju kao nastanjeni u regionu.[5] Abhaze je Prokopije opisao kao ratoborne prirode, obožavatelje tri božanstva, i narod koji je pod vlašću Kraljevine Lazice.[5] Abhazijski stav je da su Apsile i Abasgoji preci grupe naroda Abhaz-Adyghe, dok je gruzijski stav da su to bili Kolhiđani (Kartveli ili Gruzijci).[6]

Bagrat III od Gruzije, kralj Kraljevine Abhazije iz 11. veka

Lazica je bila vazalna kraljevina Vizantijskog carstva tokom većine svog postojanja. Kasnije je uspostavljena nezavisna Kraljevina Abhazija i regija je postala dio gruzijskog kulturnog svijeta. Lokalno plemstvo, sveštenstvo i obrazovani sloj koristili su gruzijski kao jezik pismenosti i kulture. Od ranog 11., sve do 15. vijeka, Abhazija je bila dio svegruzijske monarhije, ali je potom postala posebna kneževina Abhazija. Nedugo zatim biva nadjačana i zauzeta od strane Osmanlija.

Konferencija abhazijskog plemstva 1839

Krajem 17. vijeka, regija je postajala pozorište raširene trgovine robljem i piratstva. Prema kontroverznoj teoriji koju je razvio Pavle Ingorokva 1950-ih, u to vrijeme jedan broj paganskih plemena sjeverozapadnog Kavkaza migrirao je sa sjevera i pomiješao se s lokalnim etničkim osobenostima, značajno promijenivši demografsku situaciju u regiji.[6][7]

Abhaska djevojka 1881
Zemlje Abhaza/Abaza i njihovih susjeda početkom 19. stoljeća

Nakon Ruske revolucije 1917, Abhazija je postala dio Demokratske Republike Gruzije, ali je osvojila Crvena armija 1921, te na kraju ulazi u Sovjetski Savez kao Sovjetska Socijalistička Republika povezana sa Gruzijskom SSR-om. Status Abhazije je unazađen 1931. kada je postala Autonomna SSR u okviru Gruzijske SSR. Pod vladavinom Josifa Staljina uvedena je prisilna kolektivizacija i čistka domaće komunističke elite. Potaknut je i priliv Jermena, Rusa i Gruzijaca u rastući poljoprivredni i turistički sektor, a abhaske škole su nakratko bile zatvorene. Do 1989. broj Abhaza je iznosio oko 93.000, dok je gruzijsko stanovništvo brojalo 240.000, što iznosi oko 45%. Značajno je porastao i broj Jermena, kao i Rusa. [ <span title="This claim needs references to reliable sources. (December 2017)">potreban citat</span> ]

Rat u Abhaziji (1992–1993), koji je bio praćen etničkim čišćenjem Gruzijaca u Abhaziji, ostavio je Abhazima etnički pluralitet od otprilike 45%. Rusi, Jermeni, Gruzijci, Grci i Jevreji čine većinu preostalog stanovništva Abhazije. Popisom iz 2003. godine utvrđen je ukupan broj nastanjenih Abhaza, što je bilo oko 94.606 stanovnika. Međutim, tačni demografski podaci za regiju su sporni i dostupni su alternativni podaci. De facto predsjednik Abhazije Sergej Bagapš je 2005. godine sugerisao da manje od 70.000 Abhaza živi u Abhaziji.

U vrijeme popisa stanovništva iz 2011. godine, 122.175 Abhaza je živjelo u Abhaziji. Oni su činili 50,8% od ukupnog stanovništva.[8]

U toku sirijskog ustanka, dio ovog naroda koji žive u Siriji emigrirao je u Abhaziju. Do sredine aprila 2013. godine, otprilike 200 Sirijaca abhazskog porijekla stiglo je u Abhaziju.[9][10] Još 150 trebalo je stići do kraja aprila.[9] Vlada Abhazije je izjavila da će nastaviti repatrijaciju Abhaza koji žive u inostranstvu.[10] U augustu 2013. godine, 531 Abhaza je stiglo iz Sirije, kako je prenijela Abhazijska vlada.[11]

Ekonomija

[uredi | uredi izvor]

Što se tiče privrede, najuspješnije je stočarstvo, pčelarstvo, vinogradarstvo i poljoprivreda.[4]

Religija

[uredi | uredi izvor]
Manastir Novi Atos

Abhazi se uglavnom dijele na abhaske pravoslavne hrišćane (Abhasku pravoslavnu crkvu ne priznaje nijedna svjetska pravoslavna i sunitske muslimane (hanefijske) škole,[4] (preovladavaju u Abhaziji i Turskoj), ali domorodačka neabrahamska vjerovanja su idalje zastupljena. Iako se kršćanstvo prvi put pojavilo u carstvu njihovih susjeda Čerkeza u prvom stoljeću nove ere putem putovanja i propovijedanja Svetog Andrije,[12] i postalo dominantna religija Čerkeza u 3., sve do 4. stoljeća, hrišćanstvo je postalo dominantna religija Abhaza u 6. vijeku za vrijeme vladavine vizantijskog cara Justinijana I, te nastavio da bude praćen pod vladavinom kraljeva Gruzije u kasnom srednjem vijeku . Osmanlije su donijeli islam u 16. vijeku, a regija je postepeno postala pretežno muslimanska sve do 1860-ih.[13]

Dijaspora

[uredi | uredi izvor]
Starješinske porodice Abhaza u svojoj palati u Šarkiji u delti Nila. To je najveća aristokratska, književna i politička porodica u zemlji.

Mnogi muslimanski Čerkezi, Abhazi i Čečeni migrirali su u Osmansko Carstvo nakon pobuna protiv ruske vladavine.[14] Vjeruje se da je zajednica Abhazija u Turskoj veća od one u samoj Abhaziji.[14] Oko 250 sela Abhaz-Abaza se nalazi širom turske teritorije.[14] Prema Andrewu Dalbyju, u Turskoj bi moglo biti više od čak 100.000 govornika abhaskog jezika.[15] Međutim, popis iz 1963. godine zabilježio je samo 4.700 izvornih govornika.[16] Od 15.000 etničkih pripadnika Abhaza u Turskoj, samo 4.000 govori svoj jezik, a ostali su se asimilirali u tursko društvo.[17] Od 2006. godine procjenjuje se da 600.000 do 1.500.000[18] Abhaza porijeklom, živi u Turskoj.[19] U Egiptu, najveći čerkeški klan u zemlji, famozna porodica Abaz, potiče iz Abhazije i "duboko je ukorijenjena u egipatsko društvo... [i] u historiju zemlje".[20] To je itekako doprinijelo egipatskom i arapskom kulturnom, književnom, intelektualnom, ali i političkom životu, počevši od vladavine Muhamed Ali-paše u Egiptu, pa sve do danas.[21][22][23]

Genetika

[uredi | uredi izvor]

Genetski najbliži narod Abhazima su Abazini[24][25][26] i Čerkezi.[24][27][28][29] Postoje i sličnosti između nekih zapadnogruzijskih etničkih grupa.[30][31]

Galerija

[uredi | uredi izvor]

Značajni ljudi

[uredi | uredi izvor]

Književnost

[uredi | uredi izvor]
  • Aleksej Gogua (rođen 1932), pisac
  • Dmitrij Gulija (1874–1960), abhaski sovjetski pisac i pjesnik
  • Fazil Iskander (1929 – 2016), pisac
  • Bagrat Shinkuba (1917 – 2004), pisac, pjesnik
  • Aziz Paša Abaza (1898 – 1973) pjesnik
  • Fekry Pasha Abaza (1895 – 1979) novinar, pisac i demokratski politički aktivista
  • Tharwat Abaza (1927 – 2002) romanopisac i novinar

Politika

[uredi | uredi izvor]
  • Aslan Bžanija (rođen 1963.), abhaski političar
  • Aleksandar Ankvab (rođen 1952), abhaski političar
  • Anzor Kudba (rođen 1939.), član Vrhovnog vijeća Republike Gruzije
  • Gennadi Gagulia (1948–2018), abhaski političar
  • Hayreddin Pasha (1820 – 1890), osmanski političar
  • Mirab Kishmaria (rođen 1961.), abhaski političar i vojni general
  • Nestor Lakoba (1893 – 1936), komunistički vođa Abhazije
  • Rauf Orbay (1881 – 1964), turski političar
  • Raul Khajimba (rođen 1958.), abhaski političar
  • Rauf Orbay (1881–1964), turski pomorski oficir i diplomata
  • Šaban Abaš (1890–1943), jahač u čerkeskom konjičkom puku Kavkaske domorodačke divizije tokom Prvog svetskog rata
  • Sergej Bagapš (1949 – 2011), predsednik Abhazije
  • Vladimir Aršba (1959–2018), abhaski vojnik i političar
  • Vladislav Ardzinba (1945–2010), prvi de facto predsednik Abhazije
  • Porodica Abaza je porodica iz dijaspore koja je iznjedrila veliki broj političara

Ostalo

[uredi | uredi izvor]
  • Mihail, princ od Abhazije (umro 1866.)
  • Hala Gorani, američka novinarka [32]
  • Rushdy Abaza jedan od najslavnijih glumaca na arapskom jeziku

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ↑ "The journey of Frédéric Dubois de Montpéreux in the Caucasus, to the Cherkhesians and Abkhazians, in Colchida, in Georgia, in Armenia and Crimea". silk.european-heritage.net. Arhivirano s originala, 20. 7. 2006.
  2. ↑ Asya Pereltsvaig (9. 2. 2012). Languages of the World: An Introduction. Cambridge University Press. str. 66–. ISBN 978-1-107-00278-4.
  3. ↑ Moshe Gammer (25. 6. 2004). The Caspian Region, Volume 2: The Caucasus. Routledge. str. 79–. ISBN 978-1-135-77540-7.
  4. 1 2 3 . Chicago, Illinois. Parametar |title= nedostaje ili je prazan (pomoć)
  5. 1 2 3 4 Olson 1994.
  6. 1 2 Smith 1998.
  7. ↑ George, J. (29. 1. 2010). The Politics of Ethnic Separatism in Russia and Georgia. ISBN 978-0230613591.
  8. ↑ "население абхазии". www.ethno-kavkaz.narod.ru.
  9. 1 2 James Brooke (15. 4. 2013). "Syrian Refugees Go 'Home' to Former Russian Riviera". Voice of America. Arhivirano s originala, 2. 6. 2016. Pristupljeno 22. 4. 2013.
  10. 1 2 "Over two hundred representatives of the Abkhazian diaspora in Syria want to return to their historical homeland". Abkhaz World. 2. 4. 2013. Arhivirano s originala, 26. 7. 2013. Pristupljeno 22. 4. 2013.
  11. ↑ ""Repatriates" settling in Abkhazia". The Messenger. 7. 8. 2013. Pristupljeno 31. 8. 2013.
  12. ↑ Taylor, Jeremy (1613–1667). Antiquitates christianæ, or, The history of the life and death of the holy Jesus as also the lives acts and martyrdoms of his Apostles: in two parts. str. 101.
  13. ↑ Bennigsen, Alexandre; Wimbush, S. Enders (1986). Muslims of the Soviet Empire: A Guide (jezik: engleski). Indiana University Press. str. 216. ISBN 978-0-253-33958-4.
  14. 1 2 3 Tracey German (8. 4. 2016). Regional Cooperation in the South Caucasus: Good Neighbours Or Distant Relatives?. Routledge. str. 110–. ISBN 978-1-317-06913-3.
  15. ↑ Andrew Dalby (28. 10. 2015). Dictionary of Languages: The definitive reference to more than 400 languages. Bloomsbury Publishing. str. 1–. ISBN 978-1-4081-0214-5.
  16. ↑ Gachechiladze 2014.
  17. ↑ Steven L. Danver (10. 3. 2015). Native Peoples of the World: An Encyclopedia of Groups, Cultures and Contemporary Issues. Routledge. str. 259. ISBN 978-1-317-46400-6.
  18. ↑ "New Abkhaz Cultural Center opened in Turkey". abaza.org (jezik: engleski). Pristupljeno 4. 11. 2024.
  19. ↑ "Turkish Abkhazians enjoying independence of their far away country".
  20. ↑ "Rushdi Abaza, AlexCinema". 27. 6. 2023. Arhivirano s originala, 27. 6. 2023. Pristupljeno 3. 11. 2024.
  21. ↑ "عائلة أباظة: تاريخ طويل وأثر عميق في مصر - صوت القبائل العربية والعائلات المصرية". 19. 2. 2024. Arhivirano s originala, 19. 2. 2024. Pristupljeno 3. 11. 2024.
  22. ↑ Sayyid-Marsot, Afaf Lutfi (24. 2. 2024). Egypt in the Reign of Muhammad Ali - Afaf Lutfi Sayyid-Marsot - Google Books. Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-28968-9. Pristupljeno 3. 11. 2024.
  23. ↑ "البوابة نيوز". www.albawabhnews.com. Pristupljeno 3. 11. 2024.[mrtav link]
  24. 1 2 "AA DNA - Адыго-Абхазский ДНК проект" (jezik: ruski). 28. 2. 2024. Pristupljeno 27. 2. 2024.
  25. ↑ "FamilyTreeDNA - Abkhazian DNA Project". www.familytreedna.com. Pristupljeno 27. 2. 2024.
  26. ↑ Liy, Ergün Özgür (14.1.). "Abhaz, Abaza, Çerkes ve Ermeni Etnik Grupları Değerler ve Kültürlenme (The Abkhaz-Abaza, Circassian and Armenian Ethnical Groups: Values and Acculturation)". Abhaz. Pristupljeno 15. 1. 2025. Provjerite vrijednost datuma u parametru: |date= (pomoć)
  27. ↑ Тайсаев, Дж (15. 5. 2022). Этногенез народов Кавказа (jezik: ruski). Litres. ISBN 978-5-04-005867-9.
  28. ↑ "Пиотр Кәыҵниа / Петр Квициния. Аԥсуаа рантропологиа азҵаарақәа / Вопросы антропологии абхазов. Аҟәа / Сухум - "Алашара" - 2000". apsnyteka.org. Pristupljeno 27. 2. 2024.
  29. ↑ "The Abkhaz and Western Caucasian DNA • arshba.ru". arshba.ru. Pristupljeno 27. 2. 2024.
  30. ↑ Bitadze, L. "Anthropological History of Abkhazians" (PDF). Iv.Javakhishvili INSTITUTE OF HISTORY. AND ETHNO. Pristupljeno 27. 3. 2022.
  31. ↑ Peltzer, Alexander (2018). "Inferring genetic origins and phenotypic traits of George Bähr, the architect of the Dresden Frauenkirche". Scientific Reports. 8 (1): 2115. Bibcode:2018NatSR...8.2115P. doi:10.1038/s41598-018-20180-z. PMC 5794802. PMID 29391530. Pristupljeno 8. 4. 2022.
  32. ↑ Shakir, Manal (5. 3. 2024). "REVIEW: Hala Gorani explores her roots in 'But You Don't Look Arab'". Arab News.
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Abhazi&oldid=3843547"