Idi na sadržaj

Aca Lukas

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Aca Lukas
Vuksanović (2011)
Osnovne informacije
Rođenje (1968-11-03) 3. novembar 1968 (56 godina)
Beograd, SR Srbija, SFR Jugoslavija
PorijekloSrbija
Žanrovipop-folk
Zanimanjepjevač
Instrumentivokal
Karijera1990–2003,
2006–danas
IzdavačiCity records
Povezani umjetniciAco Pejović

Aleksandar Vuksanović (rođen 3. novembra 1968), poznatiji pod umjetničkim imenom Aca Lukas, srbijanski je pjevač pop-folk muzike. Hit-pjesma mu je "Lična karta".

Biografija

[uredi | uredi izvor]

Rođen je 3. novembra 1968. u Beogradu. Otac mu se zvao Vuksan, a majka Vidosava. Porijeklom je iz Leskovca.[1]

Karijera

[uredi | uredi izvor]

Umjetnički nadimak "Lukas" dobio je po nazivu splava na Novom Beogradu (gradska opština u Srbiji), gdje je nastupao početkom 1990-ih. Popularan je postao u beogradskom klubu "Hogar" na Adi Ciganliji (riječno ostrvo na Savi), gdje je došao kao zamjena za dotadašnjeg pjevača Mileta Lojpura. U ovom klubu je upoznao Milana Šćepovića i Sašu Lunginovića, sa kojima je izvodio džez i romske pjesme. On ih je aranžirao u lični stil, što mu je donijelo popularnost u narednim godinama. Nakon klubova, sarađivao je sa grupom Viktorija; potom se osamostalio. Njegov prvi hit je bila pjesma "Kuda idu ljudi kao ja". Narednih godina nastali su hitovi: "Ja živim sam", "Pesma od bola", "Lična karta", "Soba za plakanje", "Kafana na Balkanu", "Rođendan", "Nešto protiv bolova", "Bele ruže", "Istina je da te lažem" i dr.

Napravio je prekid u karijeri od 2004. do 2006. Godine 2008. osvojio je prvo mjesto na festivalu "II Axal Grand" pjesmom "Upali svetlo". Na svoj rođendan, 3. novembra, održao je koncert u Beogradskoj areni pred oko 20.000 ljudi – 2010, 2011. i 2012. (tri puta zaredom). Deseti, najveći koncert, održao je na Marakani – 8. juna 2013.[2]

Privatni život

[uredi | uredi izvor]

Godine 2003, Aleksandar Vuksanović je uhapšen i osuđen na četiri mjeseca zatvora – u sklopu policijske operacije nazvane Sablja; razlog je bio što je neovlašteno posjedovao pištolj.[3] Također, imao je problema sa kockanjem[4] i drogom[5] – što je uzrokovalo odlazak sa muzičke scene sljedeće dvije godine.

Vuksanović je u Beogradu, u februaru 2009, ranjen; iz vatrenog oružja su ispucana dva hica.[6] Na njega je pucano i dok je na parkingu u Gandijevoj ulici na Novom Beogradu ulazio u automobil; pogođen u desnu natkoljenicu i van životne opasnosti, prebačen je u objekat za medicinsku pomoć.[6]

Nagrade

[uredi | uredi izvor]

Diskografija

[uredi | uredi izvor]

Albumi

[uredi | uredi izvor]

Ostali

[uredi | uredi izvor]
Uživo
Kompilacije

Videografija

[uredi | uredi izvor]
SpotGodinaRežiser
Lisica1994.
Kuda idu ljudi kao ja1994.
Balkan ekspres1994.
Ja živim sam1996.
Šta učini crni gavrane1996.
Lična karta1998.
Koma2002.
Nešto protiv bolova2002.
Digla si mi cenu2003.
Nisam preživeo2003.
Istina je da te lažem2003.
Sa ljubavi se skidam2003.
Niko kao ti2008.
Drugovi2009.
Sedam subota2010.Haris Dubica
Daleko si2011.
Luda glava balkanska2011.
Gotovo2012.
Dođi gore2013.Haris Dubica
Omaklo mi se2014.
Ljubav u doba kokaina2015.
Kraljevi grada2016.
Voliš li me2016.
Da me je ona volela2017.
Kidaš me2018.
Veran2018.
Problem2019.
Moj život2020.
Demon2021.
Uspavanka za ozbiljne bebe2021.
Hotel2021.
Machina2021.
Mama2021.
Opet je danas nedelja2021.
Sad i zauvek2021.
U tri lepe2021.Branislav Pećaranin
Oskar2022.
Pokidan2022.Branislav Pećaranin
Jednom2022.Branislav Pećaranin
Paranoja2023.Branislav Pećaranin
Ateriram2023.Branislav Pećaranin

Saradnje i singlovi

[uredi | uredi izvor]

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. Priča Ace Lukasa koja će vas ŠOKIRATI: Dotakao sam DNO zbog KOCKE I DROGE!
  2. svetplus.com, Pristupljeno 14. jula 2020.
  3. mojenovosti.com, Pristupljeno 14. jula 2020.
  4. zbrka.com, Pristupljeno 14. jula 2020.
  5. kurir.rs, Pristupljeno 14. jula 2020.
  6. 1 2 b92.net, Pristupljeno 14. jula 2020.

Dodatna literatura

[uredi | uredi izvor]
  • "Biografija: Aca Lukas". www.biografija.org. Biografija.org. 12. 11. 2018. Arhivirano s originala, 14. 7. 2020. Pristupljeno 14. 7. 2020.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]