Adam Zagajewski

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Adam Zagajewski
Adam Zagajewski (2014)
Rođenje (1945-06-21) 21. juni 1945.
Lavov (Poljska)
Smrt21. mart 2021(2021-03-21) (75 godina)
Kraków, Poljska
Zanimanjepjesnik, esejista, prozni spisatelj
Jezikpoljski
NacionalnostPoljak
ObrazovanjeJagelonski univerzitet
Suprug(a)Maja Wodecka
Adam Zagajewski i Wisława Szymborska (2005)

Adam Zagajewski (fonetski: Adam Zagajevski) (2. juli 1923. – 1. februar 2012), poljski pjesnik, esejista, prozni spisatelj, predstavnik generacije Novog talasa, potpisnik Pisma 59 (1975.), cenzurisan od 1976, 1982–2002. u egzilu u Francuskoj, od 1983. urednik „Zeszyty Literackie " („Književne sveske“); laureat Nagrade Fondacije Kościelskih (1975.), Međunarodna nagrada Neustadt iz oblasti književnosti (2004.) i Nagrada princeze Asturije (2017.), u godinama 1973–1983 član Saveza poljskih spisatelja, od 1979. član poljskog PEN Kluba, od 2006. aktivni član Poljske akademije nauka i umjetnosti; akademski nastavnik, književni prevoditelj.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 21. juna 1945. godine u Lavovu. Iste godine, zbog raseljavanja Poljaka iz Lavova, porodica se preselila u Gliwice. Tamo je završio 5. Opću gimnaziju, a zatim je na Jagelonskom univerzitetu studirao psihologiju (magistrirao 1968.) i filozofiju (magistrirao 1970.). Do 1975. bio je predavač filozofije na AGH Univerzitetu nauke i tehnologije u Krakovu.[1]

Bio je povezan s poetskim pokretom Novi talas u Krakovu. Došao je iz programa grupe „Teraz"(„Sada“). Godine 1974. zajedno sa Julianom Kornhauserom objavio je knjigu „Świat nie przedstawiony“ („Nepredstavljeni svijet“), analizu slike poljske književnosti 1960-ih i 1970-ih godina. Izazvala je burnu reakciju u književnom svijetu i postala manifest novih tendencija u poljskoj poslijeratnoj književnosti.

Nakon što je potpisao Pismo 59 1975. godine, zabranjeno mu je štampanje. Godine 1978. potpisao je osnivačku deklaraciju Udruženja naučnih kurseva i postao predavač udruženja. 23. avgusta 1980. pridružio se Apelu 64 naučnika, književnika i novinara komunističkim vlastima da započnu dijalog sa radnicima u štrajku. Od 1981. živi u Parizu, a od 2002. na stalno u Krakovu. Bio je član uredničkog odbora tromjesečnika „Zeszyty Literackie " – „Književne sveske“. Dobitnik je Vileničke nagrade 1996. i Adenauerove nagrade 2002. Do avgusta 2020. bio je član Udruženja poljskih spisatelja.[2] Vodio je gostujuće pjesničke radionice na Studijima književnosti i umjetnosti na Jagielonskom univerzitetu u Krakovu. Predavao je na „Comittee on Social Thought” („Komitetu za društvenu misao”) pri Univerzitetu u Chicagu[3] i kao gostujući profesor na Univerzitetu u Houstonu.[4]

Umro je 21. marta 2021. u Krakovu.[5] Sahranjen je 10. oktobra 2021. u Nacionalnom panteonu u Krakovu.[6]

Privatni život[uredi | uredi izvor]

Bio je unuk Karola Zagajewskog, učitelja i prije 1939. šefa katedre u Lavovskom školskom odboru,[7] a sin profesora Tadeusza Zagajewskog i suprug glumice i prevoditeljice Maje Wodecke. On i njegova supruga su se trajno vratili u Poljsku 2002. Živjeli su u Krakovu.[8]

Kreacija[uredi | uredi izvor]

Pisao je gotovo isključivo bijeli i slobodni stih. Istovremeno je poeziju definirao kao umjetnost obrade i slaganja mentalnih izraza. Za razliku od vodećeg postmodernizma, smatrao je da nije oblikovanje jezika, već smisao ono što je najvažnija odlika poezije. Zato u poeziji Zagajewskog gotovo da nema asindetona, neologizama ili izobličenja riječi, ali vrlo važnu ulogu igra misterija upisana u doživljaj sadašnjosti. Daleko od tradicije „prevođenja muzike“ u riječi, bavio se samo njenim značenjem, često pokušavajući da izrazi ne samo muzičko djelo, već osobinu takvog dela. Bio je zaljubljenik u Chopina, Bacha, Šostakoviča i Mahlera. U njegovoj poeziji ima i pozivanja na mitizaciju stvarnosti i epifanije. Bio je i esejista.

U Bosni je objavljena knjiga poezije „Asimetrija. Izabrane pjesme “ (objavljeno 2019. u Banjoj Luci, prevod Petar Vujičić i Biserka Rajčić).[9]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Współcześni polscy pisarze i badacze literatury. Słownik biobibliograficzny. Tom dziewiąty. W-Z. Warszawa: Wydawnictwo Szkolne i Pedagogiczne. 2004. str. 342–343.
  2. ^ "Rezygnujemy z członkostwa w Stowarzyszeniu Pisarzy Polskich" (jezik: poljski). 14. 8. 2020. Arhivirano s originala, 5. 8. 2021. Pristupljeno 2. 2. 2023.
  3. ^ "faculty | Social Thought | The University of Chicago". socialthought.uchicago.edu. Arhivirano s originala, 2. 2. 2023. Pristupljeno 2. 2. 2023.
  4. ^ "Adam Zagajewski". uh.edu (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 19. 10. 2021. Pristupljeno 2. 2. 2023.
  5. ^ "Zmarł poeta Adam Zagajewski. Miał 75 lat". Polska Agencja Prasowa SA (jezik: poljski). 21. 3. 2021. Pristupljeno 2. 2. 2023.
  6. ^ Kalęba, Julia (10. 10. 2021). "Kraków pożegnał wybitnego poetę Adama Zagajewskiego". Gazeta Krakowska (jezik: poljski). Pristupljeno 2. 2. 2023.
  7. ^ "Nowiny : dziennik Polskiej Zjednoczonej Partii Robotniczej. 1983, nr 77-101 (kwiecień)" (jezik: poljski). 1983. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  8. ^ Kubisiowska, Katarzyna (14. 6. 2010). "Jestem pływakiem wybrednym". wyborcza.pl (jezik: poljski). Pristupljeno 2. 2. 2023.
  9. ^ Zagajewski, Adam (2019). Asimetrija. Izabrane pjesme. Petar Vujičić, Biserka Rajčić (prijevod). Banja Luka: Kuća poezije. ISBN 978-99976-28-20-6.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]