Adela Behr
Adela Ber Vukić | |
|---|---|
| Rođenje | 30. decembar 1888. |
| Smrt | 28. oktobar 1966 (77 godina) |
| Zanimanje | slikarka, aktivistica za ženska prava |
Adela Behr (24. maj 1888 – 2. mart 1966) bila je prva umjetnica iz Bosne i Hercegovine koja se školovala u umjetničkoj školi i postala pionir ženskih prava u svojoj zemlji. Behr je jedna od osnivačica Udruženja umjetnika SHS, te Društva umjetnika "Cvijeta Zuzorić" u Sarajevu. Sa umjetnicom Lujzom Kuzmić-Mijić članica je "Blažujske kolonije". Učestvovala je na nekoliko grupnih izložbi u Sarajevu, Zagrebu i Novom Sadu. Prvu samostalnu izložbu imala je 1919.[1] Njena umjetnička djela uvrštena su u stalnu postavku Umjetničke galerije Bosne i Hercegovine i nalaze se u mnogim muzejskim i galerijskim zbirkama, te privatnim kolekcijama.[2]
Biografija[uredi | uredi izvor]
Adela Behr je rođena u Tuzli 1888. Mnogi izvori pokazuju da je njeno službeno ime bilo Adolina Behr, ali se često spominju imena Adka, Atka, Ber, Behrova, Ber, Vukić. Njena majka je porijeklom iz Livna. [3] Adelini roditelji Franjo Behr i Agnes Vujanović napuštaju Tuzlu nakon njenog rođenja. Porodica se seli u Sarajevo, gdje Behr završava Višu djevojačku školu. Potom upisuje Učiteljsku školu, ali nakon godinu dana odustaje od učiteljskog poziva. Odlazi u Beč gdje upisuje privatnu školu slikarstva kod profesora Roberta Scheffera, sa željom da se pripremi za prijemni ispit za Akademiju. Istu privatnu školu pohađali su i drugi bosanskohercegovački umjetnici i umjetnice poput: Save Popovića, Karla Mijića i Lujze Kuzmić-Mijić. Unatoč posvećenim pripremama, Behr ne polaže prijemni ispit na Akademiji. [4] Zbog njenog velikog talenta, profesor na bečkoj školi odlučio je da joj omogući besplatno obrazovanje.[5] Zahvaljujući tome upisuje Umjetničku školu za žene i djevojčice (njem. Kunstschule für Frauen und Mädchen). [4] Nakon položenog prijemnog ispita za Umjetničku školu za žene, Behr se vraća u Sarajevo i podnosi niz zahtjeva za stipendiranje, uključujući i onaj upućen Zemaljskoj vladi. Međutim, dobija samo odbijenice, pa se bez osiguranih sredstava za školarinu vraća u Beč i nastavlja neumorno slikati. Profesori prepoznaju njen trud, pa nastavnički savjet odlučuje da je oslobodi troškova školarine. Behr uspješno završava školu u junu 1914. i vraća se u Sarajevo s planom osnivanja slikarske škole. Pokušaj osnivanja škole biva neuspješan, ne samo zbog male zainteresovanosti, već i zbog izbijanja Prvog svjetskog rata.[6] Organizovala je svoju prvu samostalnu umjetničku izložbu u Sarajevu, nakon završetka Prvog svjetskog rata 1919. godine. [7] Dvadesetih godina 20. stoljeća Behr se udaje, a period između dva svjetska rata i Drugi svjetski rat provodi u različitim gradovima Bosne i Hercegovine. Tako je poznato da je živjela u Zenici, Jajcu, Drvaru, Herceg Novom, Krku i Sarajevu. Krajem pedesetih godina 20. stoljeća zdravstveno stanje joj se pogoršava i prestaje slikati. Umire u Sarajevu 1966.[8]
Djela[uredi | uredi izvor]
Prvu samostalnu izložbu Adela Behr organizovala je 1919. u Sarajevu. Njena druga samostalna izložba desila se u Zagrebu 1939, a u periodu između dva svjetska rata učestvovala je u nizu grupnih izložbi u Novom Sadu, Sarajevu i Zagrebu. Slikarski opus Adele Behr svjedoči o njenoj posvećenosti motivima bosanskohercegovačkih pejzaža, mrtve prirode i portreta. Za razliku od štafelajnih slika koje odlikuje specifična senzibilnost i bliskost klasičnom akademskom stilu, njeni crteži i grafike svoju posebnost imaju u ekspresionističkim tragovima. Njeni rani radovi iz 1913. poput grafika "Muslimanke" i "Staro Sarajevo", koje su dio Fundusa Međunarodne galerije portreta Tuzla, ukazuju na njenu prvrženost prikazivanju bosanskohercegovačke svakodnevnice. Period između dva svjetska rata provodi u Zenici, a iz ovog perioda su sačuvana dva crteža u olovci, zatim u Jajcu o čemu svjedoči nekoliko sačuvanih crteža u olovci iz 1919. i Velikoj Kladuši (sačuvani akvareli iz 1929). Pored toga, boravi u Drvaru, Herceg Novom, Krku i Sarajevu. Vrijeme provedeno u Drvaru u mnogim biografijama ove umjetnice zabilježeno je kao "drvarski period", jer u godinama od 1921. do 1934. koje provodi u tom gradu, slika neke od najznačajnijih pejzaža iz svog opusa.[1] U periodu Drugog svjetskog rata Behr prolazi kroz stvaralački neplodnu fazu, o čemu govori njeni lični zapisi sačuvani na marginama knjiga iz privatne kolekcije. Ipak, 1943. Behr ponovo počinje intenzivno raditi, a dobija i nekoliko narudžbi. Nakon pogoršanja zdravstvenog stanja potpuno prestaje slikati, a jedini sačuvani i poznati radovi nastali u posljednjim godinama života su tri akvarela, koja se nalaze u posjedu Međunarodne galerije portreta u Tuzli.[9]
Također pogledajte[uredi | uredi izvor]
Izvori[uredi | uredi izvor]
- Samir Sufi, Senad Begović, Adela Behr 1888.-1966., Međunarodna galerija portreta Tuzla, Tuzla, 2017.
- Katalog izložbe "Adela Behr", Kuća i atelje "Ismet Mujezinović", Decembar 2021.
- Umjetnička galerija BiH
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b Samir Sufi, Senad Begović, Adela Behr 1888.-1966., Međunarodna galerija portreta Tuzla, Tuzla, 2017., str. 10.
- ^ "Stalna postavka: Galerija entuzijazma, iz kolekcije Umjetničke galerije Bosne i Hercegovine". ugbih.ba. Pristupljeno 4. 11. 2022.
- ^ Samir Sufi, Senad Begović, Adela Behr 1888.-1966., Međunarodna galerija portreta Tuzla, Tuzla, 2017., str. 9.
- ^ a b Samir Sufi, Senad Begović, Adela Behr 1888.-1966., Međunarodna galerija portreta Tuzla, Tuzla, 2017. str. 9.
- ^ "Izložba slika Adele Ber". Muzej Tešanj. Arhivirano s originala, 5. 3. 2022. Pristupljeno 5. 3. 2022.
- ^ Katalog izložbe "Adela Behr", Kuća i atelje "Ismet Mujezinović", Decembar 2021., str. 2
- ^ "Slike i grafike Adele Ber Vukić". Glas Srpske. 9. 2. 2010. Arhivirano s originala, 21. 9. 2016. Pristupljeno 5. 3. 2022.
- ^ Samir Sufi, Senad Begović, Adela Behr 1888.-1966., Međunarodna galerija portreta Tuzla, Tuzla, 2017. str. 11.
- ^ Samir Sufi, Senad Begović, Adela Behr 1888.-1966., Međunarodna galerija portreta Tuzla, Tuzla, 2017., str. 11.