Adela Behr

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Adela Behr (24. maj 1888 – 2. mart 1966) prva je školovana bosanskohercegovačka umjetnica.

Behr je jedna od osnivačica Udruženja umjetnika SHS, te Društva umjetnika "Cvijeta Zuzorić" u Sarajevu. Sa umjetnicom Lujzom Kuzmić-Mijić članica je "Blažujske kolonije". Učestvovala je na nekoliko grupnih izložbi u Sarajevu, Zagrebu i Novom Sadu. Prvu samostalnu izložbu imala je 1919.[1] Njena umjetnička djela uvrštena su u stalnu postavku Umjetničke galerije Bosne i Hercegovine i nalaze se u mnogim muzejskim i galerijskim zbirkama, te privatnim kolekcijama.[2]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Adela Behr je rođena u Tuzli 1888. Mnogi izvori pokazuju da je njeno službeno ime bilo Adolina Behr, ali se često spominju imena Adka, Atka, Ber, Behrova, Ber, Vukić.[3] Adelini roditelji Franjo Behr i Agnes Vujanović napuštaju Tuzlu nakon njenog rođenja. Porodica se seli u Sarajevo, gdje Behr završava Višu djevojačku školu. Potom upisuje Učiteljsku školu, ali nakon godinu dana odustaje od učiteljskog poziva. Odlazi u Beč gdje upisuje privatnu školu slikarstva profesora Roberta Scheffera, sa željom da se pripremi za prijemni ispit za Akademiju. Istu privatnu školu pohađali su i drugi bosanskohercegovački umjetnici i umjetnice poput Save Popovića, Karla Mijića i Lujze Kuzmić-Mijić. Unatoč posvećenim pripremama, Behr ne polaže prijemni ispit na Akademiji, pa upisuje Umjetničku školu za žene i djevojčice (Kunstschule für Frauen und Mädchen).[4] Nakon položenog prijemnog ispita za Umjetničku školu za žene, Behr se vraća u Sarajevo i podnosi niz zahtjeva za stipendiranje, uključujući i onaj upućen Zemaljskoj vladi. Međutim, dobija samo odbijenice, pa se bez osiguranih sredstava za školarinu vraća u Beč i nastavlja neumorno slikati. Profesori prepoznaju njen trud, pa nastavnički savjet odlučuje da je oslobodi troškova školarine. Behr uspješno završava školu 1914. i vraća se u Sarajevo s planom osnivanja škole slikanja. Pokušaj osnivanja škole biva neuspješan, ne samo zbog male zainteresovanosti, već i zbog početka Prvog svjetskog rata.[5] Dvadesetih godina 20. stoljeća Behr se udaje, a period između dva svjetska rata i Drugi svjetski rat provodi u različitim gradovima Bosne i Hercegovine. Tako je poznato da je živjela u Zenici, Jajcu, Drvaru, Herceg Novom, Krku i Sarajevu. Krajem pedesetih godina 20. stoljeća zdravstveno stanje joj se pogoršava i prestaje slikati. Umire u Sarajevu 1966.[6]

Djela[uredi | uredi izvor]

Prvu samostalnu izložbu Adela Behr je imala 1919. u Sarajevu. Njena druga samostalna izložba desila se u Zagrebu 1939, a u periodu između je učestvovala u nizu grupnih izložbi u Novom Sadu, Sarajevu i Zagrebu. Slikarski opus Adele Behr svjedoči o njenoj posvećenosti motivima pejzaža, mrtve prirode i portreta. Za razliku od štafelajnih slika koje odlikuje specifična senzibilnost i bliskost klasičnom akademskom stilu, njeni crteži i grafike svoju posebnost imaju u eksperionističkim tragovima. Njeni rani radovi iz 1913. poput grafika "Muslimanke" i "Staro Sarajevo", koje su dio Fundusa Međunarodne galerije portreta Tuzla, ukazuju na njenu prvrženost prikazivanju bosanskohercegovačke svakodnevnice. Period između dva svjetska rata provodi u Zenici, a iz ovog perioda su sačuvana dva crteža u olovci, zatim u Jajcu o čemu svjedoči nekoliko sačuvanih crteža u olovci iz 1919. i Kladuši (sačuvani akvareli iz 1929). Pored toga, boravi u Drvaru, Herceg Novom, Krku i Sarajevu. Vrijeme provedeno u Drvaru u mnogim biografijama ove umjetnice zabilježeno je kao "drvarski period", jer u godinama od 1921. do 1934. koje provodi u tom gradu, slika neke od najznačajnijih pejzaža svog opusa.[1] U periodu Drugog svjetskog rata Behr prolazi kroz stvaralački neplodnu fazu, o čemu govori njeni lični zapisi sačuvani na marginama knjiga iz privatne kolekcije. Ipak, 1943. Behr ponovo počinje intenzivno raditi, a dobija i nekoliko narudžbi. Nakon što pogoršanja zdravstvenog stanja potpuno prestaje slikati, a jedini sačuvani i poznati radovi nastali u posljednjim godinama života su tri akvarela, koja se nalaze u posjedu Međunarodne galerije portreta u Tuzli.[7]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  • Samir Sufi, Senad Begović, Adela Behr 1888.-1966., Međunarodna galerija portreta Tuzla, Tuzla, 2017.
  • Katalog izložbe "Adela Behr", Kuća i atelje "Ismet Mujezinović", Decembar 2021.
  • Umjetnička galerija BiH

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Samir Sufi, Senad Begović, Adela Behr 1888.-1966., Međunarodna galerija portreta Tuzla, Tuzla, 2017., str. 10.
  2. ^ https://ugbih.ba/stalna-postavka-galerija-entuzijazma/
  3. ^ Samir Sufi, Senad Begović, Adela Behr 1888.-1966., Međunarodna galerija portreta Tuzla, Tuzla, 2017., str. 9.
  4. ^ Samir Sufi, Senad Begović, Adela Behr 1888.-1966., Međunarodna galerija portreta Tuzla, Tuzla, 2017. str. 9.
  5. ^ Katalog izložbe "Adela Behr", Kuća i atelje "Ismet Mujezinović", Decembar 2021., str. 2
  6. ^ Samir Sufi, Senad Begović, Adela Behr 1888.-1966., Međunarodna galerija portreta Tuzla, Tuzla, 2017. str. 11.
  7. ^ Samir Sufi, Senad Begović, Adela Behr 1888.-1966., Međunarodna galerija portreta Tuzla, Tuzla, 2017., str. 11.