Admiral Mahić
Admiral Mahić | |
|---|---|
| Rođenje | 19. januar 1948. Banja Luka, FNRJ |
| Smrt | 19. septembar 2015 (67 godina) |
Admiral Mahić, rođen 19. januara 1948. u Banjoj Luci, bio je bosanskohercegovački književnik. Završio je tehničku školu. Bio je vanredni student na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, ali je napustio studije. Radio je kao mornar, ribar, konobar, poštar, radiospiker, novinar. Tokom opsade grada Sarajeva bio je urednik prvog ratnog biltena Hrvatske seljačke stranke i voditelj – koordinator književnih programa u HKD "Napredak", u Sarajevu. Nakon rata imao je nekoliko inostranih književnih stipendija kao što su: Kulturkontakt-Austria, Alte-Schmiede, Wien, Kultur-Steimark, Graz i Maribor. Poezija mu je prevođena na francuski, slovenski, njemački i engleski jezik.
Pored poezije objavljivao je i prozu, zabilješke sa putovanja i drame. Objavio je niz dramskih tekstova za djecu emitiranih na Radio Sarajevu. Živio je kao slobodni umjetnik u Sarajevu. Radio je dobrovoljno kao urednik časopisa za poeziju i umjetničku fotografiju Republika poezije. Bio je jedan od osnivača PEN Centra BiH.[1][2]
Preminuo je 19. septembra 2015.[3]
Citati[uredi | uredi izvor]
Pjesnik naših sahara, oaza i Bosne, živio je kao boem i bio voljen i poštovan od sugrađana. Admiral je znao da prepozna i epilepsiju cvjetova i kao putnik kroz imperiju atlasa, pjesmama gradi svoju Babilonsku kulu.
Glasno i zvonko, kao da sluti svjetlosnu stazu tajnovitog puta, govorio je kako ga čeka muzika sfera za njegove sonete. Admiral je bio izuzetan čovjek, prijatelj koji je darivao našoj zajednici svoje stvaralaštvo i neizmjernu ljubav i zanos pjesnika.
Govorio je sa strašću i stihove drugih pjesnika i radovao se svakom stihu, svakom gradinaru.[4]
Volim i poštujem sve mlade pisce, jer su i mene nekad, kao mladog pjesnika,voljeli i poštovali Veljo, Marko, Sidran, Ivan, Stevo, Ilija, Milan, Husein, Risto, Čedo, Dara, Bisera, itd, itd, itd... Vjerujem u mlade pisce koji vjeruju riječima Leonarda da Vincija: Duša stvara umjetnost![5]
Admiral Mahić
Bibliografija[uredi | uredi izvor]
Knjige pjesama[uredi | uredi izvor]
- Ljubavna inspiracija, Sarajevo, 1977.
- Epilepsija cvjetova, Sarajevo, 1981.
- Atlasna imperija, Sarajevo, 1985.
- Glasno zrim, Tuzla, 1988.
- Kameni stol, Sarajevo, 1990.
- Zvono, Sarajevo, 1990.
- Sahara, Sarajevo, 1993.
- Vijavica iz pisaćeg stroja 2000.
- Džajina loza 2002.
- Treba biti priseban 2004.
- Majčine ruže
- Planinski vodoskok 2oo8.
- Ljubavni red vožnje 2o11.
- Vozni red ljubezni (zbirka pjesama na slovenskom – 2o11)
- Bacač pjesama 2o13.[2]
Drame[uredi | uredi izvor]
- Brod na Miljacki, 1982.
- Je li ovo cesta, 1982.
- I gurat ću vinograd kroz mariborske ulice 2o15.[2]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ "Preminuo BH pjesnik Admiral Mahić". bhrt.ba. Arhivirano s originala, 30. 10. 2015. Pristupljeno 20. 9. 2015.
- ^ a b c "Admiral Mahić-biografija". dhk.hr. Pristupljeno 20. 9. 2015.
- ^ Preminuo pjesnik Admiral Mahić, klix.ba, pristupljeno 19. septembra 2015.
- ^ "In Memoriam: Admiral Mahić, pjesnik". radiosarajevo.ba. Arhivirano s originala, 8. 11. 2015. Pristupljeno 20. 9. 2015.
- ^ Mersida Sadiković - Osmanbasić. "Volim i poštujem sve mlade pisce, Razgovor sa pjesnikom Admiralom Mahićem". kns.ba. Arhivirano s originala, 5. 3. 2016. Pristupljeno 25. 3. 2009.
 |
Wikicitati imaju citate vezane za: Admiral Mahić |