Adolescencija

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Šablon:Infolutija razvoj ljudskog organizma

Dvoje adolescenata slušaju muziku pomoću ušnih uređaja

Adolescencija je razdoblje sazrijevanja koje traje između djetinjstva i života potpuno formirane odrasle osobe. U tome razdoblju osoba se mijenja od jedne dječje o kojoj su se brinuli, do jedne odrasle koja se može brinuti sama o sebi. Tijelo se vidljivo mijenja, a razdoblje u kojemu se te fizičke promjene događaju nazivamo pubertet.

U odnosu na djecu adolescenti imaju mnogo više slobode i odgovornosti. Primorani su da sami odlučuju o svojoj budućnosti, obrazovanju i poslu. Stvaraju vlastite stavove o različitim stvarima i imaju izljeve veoma jakih i različitih osjećaja.

U mnogim društvima adolescenti se teško snalaze. Za razliku od njih djeca jednostavno učestvuju u aktivnostima odraslih koliko im to njihove mogućnosti dopuštaju. U većini društava adolescencija se poklapa s tinejdžerskim godinama, od 12. do 16. ili 17. godine.[1][2][3][4][4][5]

Adolescencija - mladalaštvo[uredi | uredi izvor]

Mladalačko doba počinje pojavom prvih naznaka sazrijevanja spolnih organa i pojavom sekundarnih spolnih obilježja, a završava dostizanjem pune spolne zrelosti i prestankom rasta, odnosno dostizanjem stepena odrasle osobe ontogeneze. Kod evropskog stanovništva, kod žena traje između 11.–12. i 18.–21. godine, a kod muškaraca od 12.–14. do oko 20.–24. Taj prijelaz od djetinjstva ka potpunoj somatičkobiološkoj, funkcionalnoj, mentalnoj i socijalnoj zrelosti obilježen je nizom stupnjevitih, neravnomjernih i često nesinhronizovanih preobrazbi psihofizičke individualnosti svakog čovjeka. Na osnovu osobenosti pojedinih razvojnih faza, posebno onih koje su u vezi sa procesom spolnog sazrijevanja, tokom adolescencije mogu se uslovno razlikovati:

  • pretpubertet,
  • pubertet i
  • postpubertet.
  • Pretpubertet - prepubescencija obično traje oko godinu dana, a po mnogim bitnim obilježjima predstavlja "uvod" u pubertet; to je početna faza intenzivnog adolescentnog razvoja i rasta.
  • Pubertet - pubescencija obuhvata najznačajniji skok razvoja, odnosno pravi biološki preobražaj, u kome se dešavaju najkrupnije visinsko–"težinske", skeletne, zubne i funkcionalne promjene organizma. Te somatske promjene su praćene sazrijevanjem spolnih žlijezda i nastankom sekundarnih spolnih oznaka, uz povećanje interesa za suprotni spol. Obično se dijeli na potfaze ranog i kasnog puberteta, čiji je razgraničavajući kriterij pojava prvih plodnih gameta (od 12. do 15. godine).
  • Postpubertet - postpubescencija se odlikuje neznatnim rastom tjelesnih dimenzija, ali intenzivnim procesima općeg dozrijevanja i oblikovanja morfološkoanatomskih, seksualnih, funkcionalnih, psihičkih, etoloških i socijalnih svojstava buduće odrasle osobe.

Adolescentni zamah[uredi | uredi izvor]

Adolestcentni zamah rasta i razvoja predstavlja redovnu pojavu u određenom periodu normalnog postnatalnog života svih primata. Ispoljava relativno široku pojedinačnu varijaciju kako po početnom uzrastu tako i po intenzitetu, obilježjima razvojnih faza i dužini trajanja. Godišnji prirast ukupne tjelesne visine tokom mladalačkog doba je veoma složeno određen, a u teorijskomatematičkom obliku najpribližnije ga predočava tzv. "Gompertzova kriva". Ona počiva na pretpostavci da u ovom periodu organizam u jednakim vremenskim intervalima gubi istovjetne proporcije preostalih mogućnosti rasta. I ova teorijska krivulja i stvarni rezultati masovnih mjerenja ukazuju na postepeno ubrzavanje rasta početkom adolescencije. Ono zatim poprima karakter pravog zamaha (skoka), nakon čega slijedi postepeno opadanje brzine rasta svih značajnijih mjera organizma.

Najveća brzina rasta ukupne tjelesne visine kod djevojčica u Evropi najčešće se javlja između 12. i 13, a kod dječaka – između 14. i 15. godine. U tom periodu, prosječni godišnji prirast visine dječaka iznosi oko 10 cm, a kod djevojčica nešto manje. Glava, trup i udovi nejednako doprinose porastu ove tjelesne mjere: veći dio "skoka" u prirastu visine ostvaruje se ubrzanjem dužinskog rasta trupa. Najveća brzina rasta tjelesne mase, u odnosu na najveću brzinu "visinskog" rasta, kasni oko pola godine, a mišićne mase – oko tri mjeseca. Zbog naglog rasta "dugih" kostiju, izdužuju se i mišićna vlakna i mišići u cjelini. To utiče na slabljenje muskulature (posebno kod djevojčica), nepravilno držanje tijela i prepoznatljivo nespretni pokreti adolescenata. Razlika u visini između odraslih žena i muškaraca najvećim dijelom potiče iz adolescentnog perioda. Prije mladalačkog doba, dječaci su prosječno za svega 2% viši od djevojčica, a nakon tog perioda – za oko 8%.

Adolescentni skok rasta se u nešto blažem obliku odražava i na određenim mjerama lica, i to kod dječaka u višem stepenu nego kod djevojčica. U ovom periodu postepeno nastaje fizionomija budućeg odraslog čovjeka, pa se u tom pogledu povećava i međuindividualna raznolikost. Vilice postaju duže u odnosu na prednji dio lica, tj. profil je ravniji, a čeljusti isturenije. Nos, također, postaje istaknutiji i dobija konačne konture, mijenjaju se odnosi veličine organa u vratu i grkljanu, zatim "boja", "dubina" i druga prepoznatljiva svojstva glasa itd.

Rast i razvoj reproduktivnih organa (primarnih spolnih oznaka) tokom adolescencije moguće je pratiti samo indirektno, posmatranjem promjena u sekundarnim (vanjskim) spolnim oznakama. Prema dogovorenim kriterijima, dostignuti stepen razvoja seksualnosti procjenjuje se na osnovu serije usvojenih standardiziranih modela, koji odgovaraju karakterističnim prosječnim stanjima dobijenim na osnovu masovnih posmatranja i mjerenja. Kod muškaraca se najčešće posmatraju razvoj testisa, penisa i pigmentacije skrotuma, pubične (stidne) i pazušne dlakavosti te pojava prvog i plodnog ejakulata, modifikacija glasa itd. Kod žena se u tom smislu prati razvoj grudi, stidne i pazušne dlakavosti, pojava kisele (umjesto bazne) reakcije sekreta rodnice i prve menstruacije (menarha).

Razvoj spolno–specifičnog fenotipa zahvata i lokalnu i opću tjelesnu dlakavost. Novonastali "ženski tip" stidne dlakavosti odlikuje se blago konkavnom gornjom granicom, koja se nalazi nešto iznad simfize, a prema dolje ne doseže do anusa. Kod odraslih muškaraca se medijalno i obostrano, ukoso uspinje prema pupku; straga se prostire do perianalne regije, a bočno prema unutrašnjoj strani bedara ("muški tip"). Pored toga, uz brkove i bradu, za muškarce je karakteristična i dlakavost bedara, prsa, a ponekad i leđa.

Adolescencija dječaka[uredi | uredi izvor]

Adolescencija dječaka se na svom početku, pouzdano uočava na osnovu pretpubertetskog intenziviranja rasta testisa i skrotuma te pojave prvih pubičnih dlaka. Značajniji porast veličine penisa slijedi tek nakon godinu dana; najuočljiviji je između 17. i 18. godine, a završava se do 24. Prve pazušne dlake i primjetan rast brkova i brade obično se javljaju godinu nakon početka ubrzanijeg rasta spolnih organa, odnosno dvije godine iza pojave prvih pravih pubičnih dlaka. Dlakavost ovih i ostalih dijelova tijela povećava se još dugo nakon puberteta i adolescencije, a njen intenzitet, kvalitet i raspored u značajnoj mjeri su nasljedno određeni. Prve ejakulacije su sinhronizirane sa pojavom pubične dlakavosti, kovrdžanjem stidnih dlaka, koja se obično javlja istovremeno kada i prvi spermatozoidi u ejakulatu (nakon 15. godine), a potpuno razvojno sazrijevanje testisa teče sve do kraja adolescencije. Kod muških adolescenata se progresivno odvija i proces opće tjelesne maskulinizacije, tj. nastanka osobenih crta muške konstitucije (građe) i habitusa (spoljnjeg izgleda). Odrasli muškarci su u prosjeku za 10 cm viši od žena, a trup i grudi su relativno duži i veći (u odnosu na ukupnu visinu). Kostur i muskulatura su masivniji i snažniji, a ramenski pojas širi od karličnog. U općem habitusu preovladavaju uglastiji oblici, a potkožno masno tkivo se obično nakuplja u gornjoj polovini tijela. Razvija se "muški tip" pubične i ostale tjelesne dlakavosti. I ostali prateći spolni organi muškarca (epididimis, sjemene vrećice, prostata) kao ni glavni (testisi), ne pokazuju značajniji rast sve do 11. godine, a njihov konačni oblik i dimenzije se dostižu tek između 16. i 20. Dok se pubertet (u užem smislu) kod djevojčica pouzdano registruje pojavom menarhe, kod dječaka njegova temporalna definicija nije ni lahka ni pouzdana, jer se prvi spermatozoidi u ejakulatu javljaju tek nekoliko mjeseci (pa i godina) nakon prvih polucija, a obično između 16. i 18. godine. Tako se cjelokupni spolni razvoj muškarca najčešće odvija tokom približno dvije godine, a adolescencija okončava dovršavanjem razvoja glavnih i pomoćnih spolnih organa i uspostavljanjem pune seksualne sposobnosti.

Adolescencija djevojčica[uredi | uredi izvor]

Adolescencija djevojčica se na početku uočava po prvim znacima povećavanja grudnih bradavica ili mamila (u vidu pupoljka), iako tome ponekad prethodi i pojava prvih stidnih dlaka. Glavni i prateći ženski spolni organi (ovarij, jajovod, uterus, glić maternice i vagina) počinju se intenzivnije razvijati oko 10. godine, a puni oblik i dimenzije dostižu tek oko 18. do 20. godine života. Ubrzani rast najprije zahvata jajnike, a zatim i dojke; između 10. i 12. godine najprije se povećavaju mamile a, nakon toga raste i volumen žljezdanog i masnog tkiva; bradavica se izboči, pa dojka dobije sferni oblik, pri čemu nisu rijetki ni asimetričan i intermitentni rast. Adolescentne dojke u početku sadrže samo mliječne kanaliće, a žljezdani miješkovi se stvaraju tek pod uticajem hormona "žutog tijela" (žute serofibrozne mase koja popunjava šupljinu "De Grafovog miješka" nakon oslobađanja zrelog jajeta), a prve menstruacije označavaju tek srednju fazu mladalaštva. Jajnici rastu postupno i u 20. godini njihova prosječna masa iznosi od oko 6,3 g (dimenzije oko 4 x 2 x 1 cm), što je gotovo šest puta više u odnosu na (oko 1,1 g) u 10.; u zreloj dobi masa ovarija varira u širokom rasponu od 7. do 20. godine. Maternica se intenzivno povećava, a mijenja i oblik i položaj. Zbog relativno snažnijeg rasta zadnjeg zida, postaje pljosnata i (unaprijed) svinuta. Sinhrono se mijenja i njena građa a muskulatura jača. Uporedo sa razvojem unutrašnjih, razvijaju se i vanjski spolni organi žene. Velike stidne usne postaju deblje i sočnije, klitoris erektibilan, a razvijaju se i Bartholinove žlijezde (vulvo–vaginske) žlijezde koje vlaže vaginu i imaju značajnu ulogu u fiziologiji spolnog akta). Povećane male usne nadrastaju i prekrivaju otvor vulve, koji mijenja položaj i usmjerava se prema dolje. Rodnica se izdužuje, a sluznica joj se nabire i mijenja izgled. Njeni gornji slojevi orožnjavaju, a pretpubertetska alkalna reakcija sekreta u pubertetu postaje kisela. Prva menstruacija (menarha) se najčešće javlja dvije godine nakon prvih pretpubertetskih znakova, a prvi ciklusi obično nisu praćeni nastankom plodnih jajnih ćelija. Kod Evropljanki menarha se javlja između 11. i 15. godine, a najčešće u 12. i 13. godini; individualna hronološka starost pri njenoj pojavi široko varira – između 10. i 22. godine. Prvo začeće je moguće tek oko 2–4 (pa i 6) godina nakon prve menstruacije, a smatra se da je (prosječno) najranije moguće u 14. godini. Sposobnost začeća označava suštinski kraj adolescencije. Dotle se završi i proces feminizacije – oblikovanja karakterističnih spoljnih oznaka ženskog spola, kao što su: relativno proširenje kukova (karlice) u odnosu na ramenski pojas, distribucija masnog tkiva po odgovarajućim regionima i njihovo zaobljavanje, anatomsko–morfološki razvijanje grudi, razvoj "ženskog tipa" dlakavosti itd.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Stehlik, Thomas (2018). Educational Philosophy for 21st Century Teachers. Springer. str. 131. ISBN 978-3319759692.
  2. ^ Hu, Julie Xuemei; Nash, Shondrah Tarrezz (2019). Marriage and the Family: Mirror of a Diverse Global Society. Routledge. str. 302. ISBN 978-1317279846.
  3. ^ "Puberty and adolescence". MedlinePlus. Arhivirano s originala, April 3, 2013. Pristupljeno July 22, 2014.
  4. ^ a b "Adolescence". Psychology Today. Pristupljeno April 7, 2012.
  5. ^ Dorn L. D.; Biro F. M. (2011). "Puberty and Its Measurement: A Decade in Review. [Review]". Journal of Research on Adolescence. 21 (1): 180–195. doi:10.1111/j.1532-7795.2010.00722.x.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]