Uzlazno nervno vlakno

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
(Preusmjereno sa Aferentno nervno vlakno)
Aferentna nervna vlakna (Neurofibrae afferentes)
Identifikatori
CodeTH H2.00.06.1.00015
TAA14.2.00.017
THH2.00.06.1.00015
FMA76570
Anatomska terminologija

Uzlazno nervno vlakno ili ćešće tuđica aferentno nervno vlakno ili živac – u perifernom nervnom sistemu – nervno vlakno (akson) aferentnog neurona (senzorni neuron). To je dugi nastavak (projekcija) koja se proteže daleko od tijela nervnih ćelija, a prenosi nervne impulse od senzornih receptora ili čulnih organa prema centralnom nervnom sistemu. U suprotnom smjeru, neuronske aktivnosti sprovodi eferentna provodljivost.[1][2][3][4][5][6][7]

U nervnom sistemu postoji sistem "zatvorene petlje" od osjetila, odluke i reakcije (mišića i/ili žlijezda. Ovaj proces se odvija uz aktivnost aferentnih neurona (senzornih neurona), interneurona i eferentnih neurona (motornih neurona).

Stimulansi dodira ili bola, naprimjer, stvaraju osjećaj u mozgu tek nakon informacije koja tamo putuje preko aferentnih nervnih puteva. Aferentni neuroni su pseudounipolarni neuroni koji imaju dugi akson sa kratkom centralnom i dugom perifernom granom. Ove ćelije nemaju dendrite, nego samo glatko i zaobljeno tijelo ćelije. Van kičmene moždine, hiljade aferentnih neuronskih tijela se objedinjuju čvor leđnog korijena poznat kao leđnog korijena ganglija.[8][9][10][11]

Tijela aferentnih neurona nalaze se u gangliji perifernog nervnog sistema, a aksoni ovih ćelija putuju iz ganglije u ganglion i dovode natrag u kičmenu moždinu. Većina od njih su unipolarni neuroni, po tome što imaju jedan akson iz ćelijskog tijela i šalje prema čulnom organu. Svi aksoni u leđnom korijenu, koji sadrži aferentna nervna vlakna, koriste se u prenosa somatosenzornih informacija. Somatosenzorni receptori obuhvataju čula, kao što su ona za bol, dodir, toplotu, svrab i rastezanje. Naprimjer, određena mišićna vlakna zvana intrafuzalna mišićna vlakna je vrsta aferentnih neurona koji teku paralelno sa venfuzalnim mišićnim vlaknima i na taj način služe kao raspon njihove dužine, od receptora do mišića. Svi ovi podražaji putuju duž istog općeg puta prema mozgu, iz leđnog korijena ganglije u kičmenu moždinu, a od kičmene moždine do srži, koja onda vodi na medijalni lemniskus srednjeg mozga. Odavde putuje na primarni somatosenzorni korteks tjemenog režnja.[12][12][13]

Etimologija mnemonika[uredi | uredi izvor]

Oznaka aferentni je izveden iz latinskog participa afferentem (af = do + ferre = nose), što znači da nosi u (nešto). Ad i eks daju lahko mnemonički aparat za podsjećanje na odnos između aferentni i eferentni: a ferentna veza: „prilazna“, odnosno uzlazna veza i e + ferentna: odlazna ili silazna veza. Drugi mnemonic podsjetnik koji se koristi za upućivanje na aferentno i eferentno (u smislu kičmene moždine, sa njenom dorzalno / ventralnom organizacijom) je u istom smislu.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Pritchard T. E., Alloway D. (1999): Medical neuroscience. Hayes Barton Press, ISBN 978-1-59377-200-0:http://books.google.com/books/about/Medical_neuroscience.html?id=m7Y80PcFHtsC[mrtav link].
  2. ^ Butler A. B., Hodos W. (2005): Comparative vertebrate neuroanatomy: evolution and adaptation. Wiley-Blackwell, ISBN 978-0-471-21005-4.
  3. ^ http://books.google.com/?id=3nO6ggvV1PUC&dq=%22Comparative+vertebrate+neuroanatomy:+evolution+and+adaptation%22.
  4. ^ Berberović Lj., Hadžiselimović R., Dizdarević I. (1986): Medicinska antropologija. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 86-01-00364-8.
  5. ^ Hall J. E., Guyton A. C. (2006): Textbook of medical physiology, 11th edition. Elsevier Saunders, St. Louis, Mo, ISBN 0-7216-0240-1.
  6. ^ Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2000): Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-222-6.
  7. ^ Warrell D. A., Cox T. M., Firth J. D. (2010): The Oxford Textbook of Medicine Arhivirano 21. 3. 2012. na Wayback Machine (5th ed.). Oxford University Press.
  8. ^ Greenstein B., Greenstein A. (2002): Color atlas of neuroscience – Neuroanatomy and neurophysiology. Thieme, Stuttgart – New York, ISBN 9783131081711.
  9. ^ Naidich T. P., Duvernoy H. M., Dalman B. N., Sorensen A. G., Kollias S. S., Haacke E. M. (2009): Duvernoy's atlas of the human brain stem and cerebellum. Springer, WienNewYork, ISBN 978-3-211-73970-9.
  10. ^ England M. A., Wakely J. (2005): Color atlas of the brain and spinal cord, 2nd Ed. Mosby, ISBN 13:978-0323036672; ISBN 10:032-3036678.
  11. ^ Hadžiselimović R., Maslić E. (1999): Osnovi etologije – Biologija ponašanja životinja i ljudi. Sarajevo Publishing, Sarajevo, ISBN 9958-21-091-6.
  12. ^ a b MacCallum, Don. "Peripheral Nervous System". Histology and Virtual Microscopy Learning Resources. University of Michigan Medical School. Arhivirano s originala, 7. 7. 2014. Pristupljeno 24. 6. 2014.
  13. ^ Carlson, Neil (2016). Physiology of Behavior. Upper Saddle River, New Jersey: Pearson Education, Inc. ISBN 9780205239399.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]