Afrička umjetnost

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Bijela dama iz Auahoureta, pećinska slika, oko 4000. p. n. e., 140x100 cm.

Afrička umjetnost podrazumijeva likovno izražavanje stanovnika Afričkog kontinenta.

Osobine i podjela[uredi | uredi izvor]

Kuća poglavice u Bani (Kamerun).
Kraljevi Benina, reljef u bronci, 16.-18. st., 40x33 cm, Louvre.

Ostvarenja su uglavnom skulpture od drveta i druga djela plastičnog umijeća izrađene jednostavno, gotovo apstraktno. Proporcije su sasvim zanemarene, glava je uvećana jer je, po vjerovanju primitivnih plemena, ona središte mudrosti, moći i dobrote. Figure su koncipirane frontalno i uvijek statično.

Danas razlikujemo – tradicionalnu (izvornu) afričku umjetnost nastalu nakon dolaska misionara na crni kontinent (miješanje afričkih i kršćanskih utjecaja, sinkretizam), proizvode oblikovane na tradicionalni način namijenjene tržištu – suveniri, i napokon – novu afričku umjetnost koja se pojavila prije nekoliko decenije i koja je po estetskim kriterijima postala dio svjetske moderne umjetnosti.

Tradicionalnu afričku umjetnost odlikuje simbolička povezanost pojedinca sa plemenom i plemena sa univerzumom. Ta umjetnost izražava složeni unutarnji život naroda. Svaki važan čin u plemenskom društvu, od rođenja do smrti, od suše do kiše, prati odgovarajući obred, kojemu je potrebna figura ili predmet (fetiš, totem, maske, namjenski ritualni predmeti, figure pokojnika i dr.).

Slikarstvo[uredi | uredi izvor]

Oslikavanje zidnih površina datira iz 7. milenijuma p. n. e. (oslikani i urezani crteži životinja i ljudi u špiljama južne Afrike i Sahare). Likovni izraz je vrlo raznolik, uslovljen plemenskim mjerilima i prirodnom okolinom; uglavnom je narativan, plošno šematiziranih likova, a u koloritu ograničen na nekoliko boja (bijela, crna, oker, crvena).

Arhitektura[uredi | uredi izvor]

Zidine Velikog Zimbabvea, 11.-15. vijeka, Zimbabve.

U graditeljstvu glavni materijali su drvo, trska, kora, lišće, lijane i sl. Vrlo rijetko se gradi kamenom (ostaci zidina i utvrda u tzv. kulturi Zimbabvea u istočnoj Africi).

Nastambe su pretežno kružnog tlocrta (krov je čunjast ili kupolast). Stijene nastamba (izvedene od pletena šiblja premazana ilovačom) oslikavaju se crtežima ili ornamentima magijskog značenja. Svi drveni dijelovi (stupovi, grede, dovratnici i dr.) nastambe za poglavicu i kuća za muškarce bogato se rezbare, a često i boje.

Fang maska iz Gabona, 19. vijek, drvo, 66 cm visoka, Louvre.
Figure kulture Bope Pelenge, oko 1780., drvo.

Skulptura[uredi | uredi izvor]

Datiranje predmeta od drveta otežano je zbog ograničenja trajanja (između 150-200 g.). Skulpture su prilagođene valjkastom obliku debla; često su polikromirane (višebojne žarkih boja) i inkrustrirane – žarkim staklenim zrncima, dijelovima školjaka, zubima životinja i dr.

U nekim dijelovima afričkog kontinenta rezbare se kljove slona i životinjske kosti; kamena plastika je rijetka.

Keramika (najčešće upotrebna, kućna) izrađuje se u različitim tehnikama i oblicima.

Primjena metala je rijetka, umijeće lijevanja bronze u zapadnoj Africi dosegnulo je visok stepen u plastici iz Benina koja je izvedena tehnikom cire perdue (lijevanje sa pomoću modela od voska), a potječe iz 13.-14. vijeka.

Afričke maske[uredi | uredi izvor]

Posebnu kategoriju afričkih likovnih proizvoda, ujedno i dio religijsko-magijskog inventara, čine maske ratničkoga ili kultnoga značenja (totemizam, animalizam, mistične inicijacije i dr.), od obične imitacije životinjskih glava do grotesknih i zastrašujućih oblika. Oblikuju se od najraznovrsnijih materijala, rezbare se, inhrustriraju, polikromiraju sa obilnim dodacima perja, lika, krzna i sl.

Antinaturalizam i skraćenost, te likovna raskoš boja i oblika utjecala je na neke slikare i kipare ekspresioniste, foviste, uglavnom kubiste (Karl Schmidt-Routtluff, Henri Matisse, Pablo Picasso).

Savremeni afrički suvenir od slonovače i drveta.

Afrička muzika[uredi | uredi izvor]

Afrička književnost[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  • Enciklopedija likovnih umjetnosti, Matica Hrvatska, Zagreb, 1975. god.
  • Više autora, Opća povijest umjetnosti, Mozaik Knjiga, Zagreb, 2003. god.
  • Gina Pischel, Opća povijest umjetnosti 2., Mladost, Zagreb, 1975. god.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]