Agia Pelagia
Αγία Πελαγία | |
 Pogled s juga na Agia Pelagiju | |
 | |
| Alternativni naziv | Sveta Pelagija |
|---|---|
| Regija | Kreta |
| Koordinate | 35°24′22″N 25°00′55″E / 35.40611°N 25.01528°E |
| Nadmorska visina | 5 m |
Agia Pelagia (grčki: Αγία Πελαγία, Sveta Pelagija) popularno je primorsko ljetovalište u općini Malevizi, 23 km sjeverozapadno od glavnog grada Krete, Herakliona. Nekada je to bilo malo ribarsko selo i mjesto gdje su stanovnici obližnjeg sela Achlada uzgajali usjeve. Danas je to naselje, smješteno u središtu slikovite amfiteatarske uvale, pretvoreno u živahno turističko odredište s hotelima s pet zvjezdica, tradicionalnim obalnim tavernama, kafićima, barovima, bankomatima i suvenirnicama.
Selo je dobilo ime po istoimenoj crkvi u Manastiru Sebatijana, čije su ruševine kilometar zapadno od sela. Plaže u selu popularne su među lokalnim stanovništvom i turistima jer su zaštićene stjenovitim izbočinama koje gotovo potpuno okružuju zaljev.[1][2]
Agia Pelagia pretrpjela je velika oštećenja u poplavama koje su pogodile Grčku 2022.[3]
Arheologija
[uredi | uredi izvor]Prva veća arheološka iskopavanja u Agia Pelagiji obavljena su na rtu Souda, u blizini pećine Evresi, pod vodstvom Arthura Evansa. Većinu kasnijih istraživanja proveli su arheolog Stylianos Alexiou i Athanasia Kanta.[4] Alexiou i drugi istraživači iznijeli su hipotezu da je na području Agia Pelagije bio antički grad Panormos (starogrčki: Πάνορμος), poznat i pod imenom Aulopotamos (Αὐλοπόταμος). Na sjevernom kraju zaljeva Agia Pelagia i danas su vidljivi ostaci iskopavanja helenističkog grada Apolonije (starogrčki: Ἀπελλωνία), poznatog i kao Apollonia (Ἀπολλωνία).
Arheolog John Pendlebury klasifikovao je površinske nalaze otkrivene u Agia Pelagiji kao "posredni" dokaz o postojanju kasnominojskog naselja na tom području.[5] Postminojske grobnice i univerzitet iz 4. stoljeća p. n. e. otkriveni su 1970. na lokalitetu Kladistos ili Kladotos. Također, u blizini je pećina Evresi, gdje su, prema legendi, mještani našli ikonu svete Pelagije.
U selu su i stijene poznate kao plavo-zeleni šist, koja je vađena u kamenolomima i korištena za popločavanje ulica i podova minojskih palača između 1650. i 1600. p. n. e.[6]
Reference
[uredi | uredi izvor]- ↑ Hellander, Paul (2006). Greek islands (4 izd.). Lonely Planet. ISBN 1-74059-914-4.
- ↑ "Crete: readers' tips, recommendations and travel advice" (jezik: engleski). The Telegraph. Pristupljeno 11. 12. 2020.
- ↑ "Second person found dead after flash flooding in Crete". the Guardian (jezik: engleski). 16. 10. 2022. Pristupljeno 16. 10. 2022.
- ↑ "The Gold Epistomia of Crete". Center for Hellenic Studies-Harvard University (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 30. 4. 2019. Pristupljeno 27. 12. 2020.
- ↑ Pendlebury, J.D.S. (1965). The Archaeology of Crete (jezik: engleski). Penguin Random House. str. 263.
- ↑ Tziligkaki, Eleni K. (2010). "Types of schist used in buildings of Minoan Crete" (PDF). Hellenic Journal of Geosciences (jezik: engleski). 45: 317–322. Pristupljeno 1. 12. 2018.
