Ahkam

Ahkam (arapski: أحكام, 'presude', množina od ḥukm, arapski: حُكْم) je islamski termin s nekoliko značenja. U Kur'anu, riječ hukm se različito koristi u značenju arbitraže, presude, autoriteta ili Božje volje. U ranom islamskom periodu, haridžije su joj dali političke konotacije izjavljujući da prihvataju samo Božji hukm (arapski: حُكْمُ اللّهِ). Riječ je stekla nova značenja tokom islamske historije, korištena je za označavanje svjetovne izvršne vlasti ili sudske odluke.^[1]

Ahkam se obično odnosi na specifična Kur'anska pravila ili na pravne presude/odluke izvedene korištenjem metodologije fikha.^[1] Šerijatske odluke spadaju u jednu od pet kategorija poznatih kao "pet odluka" (Ahkam el-hamsa): obavezne (farz ili vadžib), preporučene (mandub ili mustehab), neutralne/dozvoljene (mubah), nepoželjne (mekruh) i zabranjene (haram).^[2]|group=Note}}

Pet vrsta pravila

Šerijatske presude spadaju u jednu od pet kategorija poznatih kao "pet presuda" (arapski: الأحكام الخمسة, el-ahkam el-hamsa):^[3]

farz/vadžib (arapski: واجب / فرض) – obavezan, obavezan
mustehab/mandub (arapski: مستحب) – preporučuje se
mubah (arapski: مباح) – neutralan, ne uključuje Božiji sud
mekruh (arapski: مكروه) – pokuđeno, za osudu
haram/mehzur (arapski: محظور / حرام) – zabranjeno

Grijeh je ili zločin izvršiti zabranjenu radnju ili ne izvršiti obaveznu radnju.^[3] Treba izbjegavati pokuđena djela, ali se ona ne smatraju grijehom niti kažnjivim na sudu.^[3]^[4] Izbjegavanje djela vrijednih osude i izvršavanje preporučenih djela smatra se predmetom nagrade u zagrobnom životu, dok dozvoljena djela ne povlače za sobom nikakav Božji sud.^[3]^[4] Pravnici se ne slažu oko toga da li termin halal obuhvata prve tri ili prve četiri kategorije.^[3] Pravna i moralna presuda zavisi od toga da li je djelo počinjeno iz nužde (ḍarūra).^[3]

Primjeri svakog pravila

Farz uključuje obavljanje ritualne molitve (namaz), hodočašće (hadž), pravilnu islamsku sahranu i odgovaranje na islamski pozdrav (Selam).
Mustahab uključuje sadaku, brijanje stidnih dlaka i dlaka ispod pazuha i nazivanje Selama.
Mubah uključuje jedenje i spavanje, a u imovinskom pravu, imovinu bez vlasnika.
Mekruh uključuje razvod, psovke, konzumiranje bijelog luka prije odlaska u džamiju i korištenje prekomjerne količine vode za abdest.
Haram uključuje zinu, kamatu, širk i konzumiranje krvi ili drugih zabranjenih supstanci.

Opšta razmatranja

Hukm šerijat (ahkam) u svom doslovnom smislu nosi značenje pravila islamskog prava. Dakle, ahkam (pravila) je množinski oblik od hukm (pravilo), što znači pravilo, naredba, apsolut, red, sud, zabrana, propis i dekret. Ovo pravilo može biti pravilo bilo koje vrste; ono je naredba nekome da delegira naredbu drugome, bilo da se radi o odobravanju ili neodobravanju.

Tehnički, smatra se pravilom islamskog prava. Āmidī (umro 631/1234) definira adilu kao nauku o dokazima fikha i indikacijama koje oni pružaju u vezi s ahkamom šerijata.^[5] Hukm šerijat se sastoji od četiri osnovna elementa. Ovi elementi su: hakim (zakonodavac), mahkum alejh (podložnik), mahkum fih (čin mukallefa) i hukm (presuda).^[5]

Vanredni uslovi

Vjerski propisi mogu biti ublaženi pod određenim vanrednim uslovima. Na primjer, iako se od muslimana traži da poste tokom ramazana, preporučuje se bolesnom čovjeku da prekine post ako će post pogoršati njegovu bolest.

Fetve

Ahkam su slične, ali nisu iste kao fetva,^[6] koja je pravno mišljenje ili presuda koju izdaje kvalifikovani islamski učenjak (muftija) kao odgovor na određeno pitanje ili problem koji postavi pojedinac ili zajednica. Fetve se zasnivaju na tumačenju islamskih izvora i principa jurisprudencije od strane učenjaka.

Reference

1 2 John L. Esposito, ured. (2014). "Hukm". The Oxford Dictionary of Islam. Oxford: Oxford University Press. Arhivirano s originala, 30. 9. 2016.
↑ Schacht, Joseph (1959) [1950]. The Origins of Muslim Jurisprudence. Oxford University Press. str. 133.
1 2 3 4 5 6 Vikør, Knut S. (2014). "Sharīʿah". u Emad El-Din Shahin (ured.). The Oxford Encyclopedia of Islam and Politics. Oxford University Press. Arhivirano s originala, 4. 6. 2014. Pristupljeno 18. 5. 2017.
1 2 Hallaq, Wael B. (2009). An Introduction to Islamic Law. Cambridge University Press. str. 20.
1 2 Kayadibi, Saim (2017). Principles of Islamic Law and the Methods of Interpretation of the Texts (Uṣūl al-Fiqh). Kuala Lumpur: Islamic Book Trust. str. 106. ISBN 978-967-0526-33-1.
↑ Mohammad Taqi al-Modarresi (26. 3. 2016). The Laws of Islam (PDF) (jezik: engleski). Enlight Press. ISBN 978-0994240989. Arhivirano s originala (PDF), 2. 8. 2019. Pristupljeno 22. 12. 2017.

Vanjski linkovi

Vrste hanefijskih pravnih odluka (ahkam)

[ODI-1] 1 2 John L. Esposito, ured. (2014). "Hukm". The Oxford Dictionary of Islam. Oxford: Oxford University Press. Arhivirano s originala, 30. 9. 2016.

[Schacht-OoMJ-1959-133-2] Schacht, Joseph (1959) [1950]. The Origins of Muslim Jurisprudence. Oxford University Press. str. 133.

[vikor-3] 1 2 3 4 5 6 Vikør, Knut S. (2014). "Sharīʿah". u Emad El-Din Shahin (ured.). The Oxford Encyclopedia of Islam and Politics. Oxford University Press. Arhivirano s originala, 4. 6. 2014. Pristupljeno 18. 5. 2017.

[hallaq20-4] 1 2 Hallaq, Wael B. (2009). An Introduction to Islamic Law. Cambridge University Press. str. 20.

[kayadibi-5] 1 2 Kayadibi, Saim (2017). Principles of Islamic Law and the Methods of Interpretation of the Texts (Uṣūl al-Fiqh). Kuala Lumpur: Islamic Book Trust. str. 106. ISBN 978-967-0526-33-1.

[Modarresi-6] Mohammad Taqi al-Modarresi (26. 3. 2016). The Laws of Islam (PDF) (jezik: engleski). Enlight Press. ISBN 978-0994240989. Arhivirano s originala (PDF), 2. 8. 2019. Pristupljeno 22. 12. 2017.

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]