Ajatollah

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Ajatolah  ; perzijski: آیت‌الله, trans. āyatollāh romanizirano) je počasna titula za visoko rangirano šiitsko sveštenstvo dvanaestorice u Iranu i Iraku koja je ušla u široku upotrebu u 20. vijeku.[1][2]

Etimologija[uredi | uredi izvor]

Naslov je izvorno izveden od arapske riječi ajet unaprijed modificirane određenim članom al i naknadno modificirane riječju Allah, što čini ʾāyatu llāh (arapski: آية الله ).[3] Kombinacija je prevedena kao 'Znak Boga',[1] 'Božanski znak' [2] ili 'Odraz Boga'.[4] To je često korišten izraz u Kur'anu, ali njegova upotreba u ovom kontekstu je vjerovatno posebna referenca na ajet [Kur'an 41:53] "Pokazaćemo im Naše znakove na horizontima iu njima samima",[1] dok se također koristi u odnosu na Dvanaest imama od strane Šiita.[5]

Korištene varijante su ʾāyatu llāhi fī l-ʾanʿām ( arapski: آية الله في الأنعام ' Božiji znak među ljudima ' ), ʾāyatu llāhi fī l-ʿālamayn ( arapski: آية الله في العالمَین ' Božiji znak u dva svijeta ' , dvojni oblik ) ili fī l-ʿālamīn ( arapski: في العالمین , oblik množine ) i ʾāyatu llāhi fī l-warā (arapski: آية الله في الورى ' Božiji znak među smrtnicima ').

Ruholah Homeini]] je bio poznat na Zapadu kao "Ajatolah"]]

Titula ajatolah je pojeftinila u posljednjim decenijama.[1][6][7]

Michael MJ Fischer smatra u Iran: Od vjerskog spora do revolucije da je iranska revolucija dovela do "brze inflacije vjerskih titula", a gotovo svaki viši sveštenik nazivan je ajatolahom.[8]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b c d Algar 1987
  2. ^ a b Glassé 2003
  3. ^ Leaman 2006
  4. ^ Salkind 2006
  5. ^ Hughes 2013
  6. ^ Momen 1985
  7. ^ Momen 2015
  8. ^ Fischer, Michael M. J. (1980). Iran: From Religious Dispute to Revolution. Harvard University Press]. str. 2016. ISBN 9780674466159.

Fusnote[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  • Algar, Hamid (18. 8. 2011) [15 December 1987]. "ĀYATALLĀH". u Yarshater, Ehsan (ured.). Encyclopædia Iranica. Fasc. 2. III (Online izd.). New York City: Bibliotheca Persica Press. str. 133.
  • Glassé, Cyril (2003). "Ayatollah". The New Encyclopedia of Islam. Rowman Altamira. str. 71. ISBN 978-0759101890.
  • Leaman, Oliver (2006). "Aya". The Qur'an: an Encyclopedia. New York, NY: Routledge. ISBN 0-415-32639-7.
  • Salkind, Neil J., ured. (2006). "Islamic Belief (Iman) and Practive (Ibadat)". Encyclopedia of Human Development. 1. SAGE. ISBN 9781412904759.
  • Hughes, Aaron W. (2013). Encyclopedia of Human Development. Columbia University Press. ISBN 9780231531924.
  • Calmard, Jean (2009). "Ayatollah". u Esposito, John L. (ured.). The Oxford Encyclopedia of the Islamic World (Online izd.). Oxford University Press. doi:10.1093/acref/9780195305135.001.0001. ISBN 9780199861255. Arhivirano s originala, 16. 7. 2019.
  • Nasr, Seyyed Vali Reza; Nasr, Seyyed Hossein; Dabashi, Hamid (1989). Expectation of the Millennium: Shi'ism in History. State University of New York Press. ISBN 978-0887068447.
  • Golkar, Saeid (2017). "Clerical Militia and Securitization of Seminary Schools in Iran". Contemporary Islam. 11 (3): 215–235. doi:10.1007/s11562-017-0384-8.
  • Momen, Moojan (1985), An Introduction to Shiʻi Islam: The History and Doctrines of Twelver Shiʻism, Yale University Press, ISBN 9780300034998

Momen, Moojan (2015), Shi'I Islam: A Beginner's Guide, Oneworld Publications, ISBN 9781780747880