Akif Handžić

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Akif Handžić
Bosanski imam, hafiz i muftija HOS-a za Bosnu i Hercegovinu u Drugom svjetskom ratu

Akif ef. Handžić bio je muftija HOS-a za područje današnje Bosne i Hercegovine u Drugom svjetskom ratu.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Akif Handžić je bio muftija. Rodio se u Sarajevu, godine 1912.[1] Završivši niže školovanje u Sarajevu, odlazi u Kairo na univerzitet El Azhar. Za školovanja je postao hafizom. Po završetku studija vraća se u Sarajevo i imenovan je džematskim imamom u Zavidovićima. Ubrzo zatim, postaje imam i hatib Alipašine džamije u Sarajevu, a 1938. imam u Državnoj bolnici u Sarajevu, te imam i hatib u sarajevskoj Čekrekči-Muslihudinovoj džamiji. Na toj dužnosti ostaje do oktobra 1942. kada mu Jure Francetić povjerava dužnost islamskog dušobrižnika u činu satnika 1. sarajevske ustaške pukovnije. Nakon godinu i pol dana provedenih pretežno u borbama u Podrinju s te dužnosti unaprijeđen je u čin ustaškog bojnika, te imenovan muftijom Ustaške vojnice i imamom Poglavnikovog tjelesnog zdruga (PTS) Početkom 1945. prilikom obilaska vojne jedinice u Zagrebu imao je čin pukovnika PTS-a.[2]

Smrt[uredi | uredi izvor]

Pet sudskih javnih procesa organiziranih u septembru 1945. koji su rezultirali izricanjem smrtnih kazni i trajnim gubitkom svih političkih prava bili su prvi procesi takve vrste u NR Bosni i Hercegovini vodeni pred Vrhovnim sudom NR Bosne i Hercegovine. Sudilo se visoko rangiranim osobama iz razdoblja NDH koje su bosanskohercegovačke vlasti uhapsile: Božidar Bralo, Savo Besarović, Petar Petrović, Redžep Hajrović i Akif Handžić. Novine su opširno izvještavale o toku suđenja, a publika u sudnici je nakon ulaska optuženih uzvikivala: "smrt ustaškim koljačima", "smrt ubicama".[3] Osuđen je na smrtnu kaznu vješanjem.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "AKIF HANDŽIĆ". hrvatska-bosna.eu5.org. Pristupljeno 5. 10. 2021.
  2. ^ Tko je tko u NDH : Hrvatska 1941.-1945. Darko Stuparić. Zagreb: Minerva. 1997. ISBN 953-6377-03-9. OCLC 38358479.CS1 održavanje: others (link)
  3. ^ Kamberović, Husnija (2011). "Smrtne presude Vrhovnog suda Bosne i Hercegovine 1945. godine". Prilozi (40): 157–170. ISSN 0350-1159.