Aleksander Jabłoński

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Aleksander Jabłoński
Aleksander Jabłoński (1935.)
Rođenje (1898-02-20) 20. februar 1898.
Voskresenivka
Smrt9. septembar 1980(1980-09-09) (82 godine)
Mjesto počivanjagroblje Powązki u Varšavi
NacionalnostPoljak
Alma materUniverzitet u Varšavi, Konzervatorijum u Varšavi
Zanimanjefizičar, violinista
Poznat(a) poJabłoński dijagram
DjecaDanuta Jabłońska-Frąckowiak

Aleksander Jabłoński (Voskresenivka, 26. februara 1898. – Skierniewice, 9. septembra 1980.) bio je poljski fizičar koji je stekao svjetsku slavu u oblasti atomsko-molekularne optike i luminiscencije. Najpoznatiji po šemi kvantnih nivoa i prijelaza u molekulima, tzv. Jabłoński dijagram.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je u Voskresenivki kod Harkiva. Pohađao je gimnaziju u Harkivu i istovremeno Muzičku školu, gdje ga je Konstanti Gorski učio svirati violinu. 1916. godine, nakon što je završio srednju školu, počeo je da studira fiziku na Univerzitetu u Harkovu. Zbog Prvog svjetskog rata koji je bio u toku, morao je da se pridruži ruskoj vojsci, pa je prešao u Vojnotehničku školu u Kijevu. Diplomirao je u avgustu 1917. godine. Dok je služio u vojsci, prijavio se za prelazak u 1. poljski korpus, kojem je pristupio u novembru 1917. Učestvovao je u zauzimanju tvrđave u Bobrujsku i u bitkama kod Jasienia (željeznička stanica između Bobrujska i Osipowicza). Prebačen je u Vitešku legiju, ostao je u Bobrujsku do raspuštanja 1. poljskog korpusa, a zatim se vratio u Harkiv i ponovo započeo studije na lokalnom univerzitetu.

U decembru 1918. otišao je u Varšavu da se pridruži poljskoj vojsci, dok je studirao i na Varšavskom univerzitetu. Učestvovao je u nastavi na univerzitetu samo slobodnim danima nakon službe u školskom kampu Kościuszko za vojne inžinjere. U novembru 1919. dobio je odsustvo iz vojske, što mu je omogućilo da intenzivnije studira fiziku i da studira na Muzičkom konzervatorijumu u klasi Stanisława Barcewicza i Emila Młynarskog.

Pozvan sa odsustva, u februaru 1920. godine ponovo prekida studije. Premješten je u 14. velikopoljski inžinjerski puk (dio 4. pješadijske divizije) učestvovao je u poljsko-boljševičkom ratu u bitkama kod Pružana, u bici kod Varšave i bici na rijeci Niemen. Za pripremu prijelaza na rijeci Szczara (u noći 1. na 2. oktobar), zahvaljujući kojem je njegov puk prešao preko rijeke bez većih gubitaka, odlikovan je Križem za hrabrost.

U novembru 1920. godine dobija odsustvo da nastavi školovanje, a po završetku rata prelazi u rezervni sastav u činu poručnika. Godine 1921. završio je muzičke studije i zaposlio se kao violinista u Velikom teatru u Varšavi, gdje je radio do 1926. godine. Istovremeno je studirao fiziku na Univerzitetu u Varšavi kod Stefana Pieńkowskog, diplomirao 1925. godine, a zatim se zaposlio na Odsjeku za eksperimentalnu fiziku Univerziteta u Varšavi kao mlađi asistent.

Godine 1930. stekao je zvanje doktora filozofije iz oblasti fizike. Predmet njegove disertacije je bio O uticaju promena talasne dužine ekscitacije na spektar fluorescencije, a mentor je bio Stefan Pieńkowski. Zahvaljujući stipendiji Fondacije Rockefeller, u godinama 1930–1932 završio je postdoktorsku stipendiju na Humboldtovom univerzitetu u Berlinu kod Petera Pringsheima i na Univerzitetu u Hamburgu u timu Otta Sterna.

Habilitira se 1934. godine na osnovu disertacije O uticaju međumolekularnih interakcija na fenomen apsorpcije i emisije svetlosti. Godine 1938. odlazi u Vilnus, gde se zapošljava kao viši asistent na Drugom odsijeku za eksperimentalnu fiziku Univerziteta Stefan Batory.

Po izbijanju Drugog svjetskog rata pozvan je u vojsku i pridružio se 3. saperskom bataljonu. 19. septembra 1939. godine, nakon agresije SSSR-a, prešao je poljsko-litvansku granicu, bio je interniran i smješten u logor u Kołotówu. Nakon privremenog puštanja na slobodu, vratio se u Vilnus, gdje je u julu 1940. uhapšen i poslan u logor Kozielsk, a potom od 1940. u logor za ratne zarobljenike NKVD-a u Griazowiec.

Nakon što je pristao na formiranje Poljskih oružanih snaga, prevezen je u Tockoje, gdje se formirala 6. pješadijska divizija. Preko Uzbekistana, Irana i Iraka pronašao je put do Škotske. U Edinburgu je preuzeo poziciju šefa Odsjeka za fiziku poljskog medicinskog fakulteta na Univerzitetu u Edinburgu.

U novembru 1945. vratio se u Poljsku, prvo na Univerzitet u Varšavi, a januara 1946. preselio se u Torunj, gde je grupa profesora sa Univerziteta Stefan Batory osnovala Univerzitet Nikola Kopernik. Jabłoński je organizirao Odsjek za fiziku na Prirodno-matematičkom fakultetu. Godine 1946. dobio je zvanje profesora. Od 1947. do 1948. godine obavljao je dužnost prodekana Prirodno-matematičkog fakulteta. Do penzionisanja 1968. vodio je Odsjek za eksperimentalnu fiziku na Univerzitetu Nikola Kopernik u Torunju.

Naučna djelatnost[uredi | uredi izvor]

Jabłoński dijagram

Vodio je istraživanja atomske i molekularne optike. Godine 1933. objavio je saopštenje u naučnom časopisu „Nature”, u kojem je postavio dijagram nivoa energije molekula boje (hemijsko jedinjenje). Jabłoński je pretpostavio da molekul boje sposoban za fluorescenciju i fosforescenciju mora imati najmanje jedno metastabilno stanje M. Ovaj dijagram je omogućio da se objasni pojava različitih oblika luminescencije uočenih u otopinama i kasnije je nazvan dijagram Jabłońskog.

Proučavao je i fenomen širenja spektralnih linija usljed pritiska. Tokom boravka na Univerzitetu Stefan Batory pokušao je da istraži vezu između graničnih slučajeva njegove opšte teorije ekspanzije spektralnih linija, zasnovane na Frank-Condon principu, i klasičnih modela. Godine 1938. „Nature” je objavio njegov rad u kojem je predstavio rezultate mjerenja ovisnosti širine spektralnih linija od temperature, provedenih zajedno sa Henrykom Horodniczyjem. On je opisao opštu teoriju širenja spektralnih linija usljed pritiska 1944–1945 i objavio je 1945. u „Physical Review”.

Smatra se osnivačem „torunjske škole fizike”. Bio je promoter doktorskih disertacija, npr. Kazimierza Antonowicza i Stanisława Łęgowskog, u njegovom timu su bili i Marian Kryszewski, Wanda Hanusowa, Stanisław Dembiński, kao i njegova ćerka Danuta Jabłońska-Frackowiak i njen suprug Mieczysław Frąckowiak.

Od 1951. bio je dopisni član PAU, od 1956. dopisni, a od 1961. redovni član Poljske akademije nauka. U godinama 1957–1961 bio je predsjednik Glavnog odbora Poljskog fizičkog društva. U aprilu 1978. postao je član Društva naučnih kurseva. Sahranjen na groblju Powązki u Varšavi (parcela 212-5-25/26).

Odlikovanja i nagrade[uredi | uredi izvor]

  • Križ za hrabrost (1920.)
  • Zlatni križ za zasluge (1951.)[1]
  • državna nagrada (1964.)
  • Medalja Marijana Smoluchowskog (1968.)
  • počasni doktor Univerziteta Nikola Kopernik (1973.)
  • očasni doktor Univerziteta u Gdanjsku "za doprinos razvoju poljske fizike, posebno atomske i molekularne spektroskopije" (9. oktobar 1975.)[2]
  • počasni doktorat Univerziteta Windsor (Kanada)

Na 35. kongresu poljskih fizičara u Białystoku prof. Andrzej Kajetan Wróblewski (Institut za eksperimentalnu fiziku, Univerzitet u Varšavi) predstavio je rad na temu "Fizika u Poljskoj juče, danas i sutra" – kratak opis fizike u Poljskoj 20. stoljeća. On je predstavio bibliometrijske indikatore, brojeve koji se tiču akademskih stupnjeva i titula, te broj studenata fizike. U sažetku, on je ocijenio doprinos Poljaka svjetskoj fizici 20. stoljeća, izdvajajući – osim Marie Skłodowske-Curie (koja je na svjetskim rang listama kao francuska državljanka) – četiri fizičara koji su napravili otkrića dostojna Nobelove nagrade: Marian Smoluchowski, Marian Danysz, Jerzy Pniewski i Karol Olszewski. Među osamnaest manje istaknutih, koji su, međutim, dali veoma značajan doprinos razvoju fizike i svojevremeno pripadali liderima svjetske fizike (čija se imena pominju u sintetičkim historijskim studijama na stranim jezicima) bio je i Aleksandar Jabłoński.[3]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Postanowienie Prezydenta Rzeczypospolitej z dnia 22 lipca 1951 r. o nadaniu odznaczeń państwowych". isap.sejm.gov.pl (jezik: poljski). 22. 7. 1951. Pristupljeno 17. 2. 2023.
  2. ^ "Doktorzy honoris causa | Uniwersytet Gdański". ug.edu.pl. Pristupljeno 17. 2. 2023.
  3. ^ "PTF Bialystok XXXV Zjazd Fizykow Polskich - Fizyka w Polsce wczoraj, dzis i jutro". labfiz.uwb.edu.pl (jezik: poljski). Pristupljeno 17. 2. 2023.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Szudy, Józef (2010). Aleksander Jabłoński (1898–1980) : fizyk, muzyk, żołnierz (jezik: poljski). Andrzej Bielski. Toruń: Wydawnictwo Naukowe Uniwersytetu Mikołaja Kopernika. ISBN 978-83-231-2551-8. OCLC 751019572.
  • Kalembka, Sławomir (1995). Pracownicy nauki i dydaktyki Uniwersytetu Mikołaja Kopernika 1945–1994 (jezik: poljski). Toruń: Wydawnictwo Uniwersytetu Mikołaja Kopernika. str. 280–281.
  • "Complete list of papers published by Professor Aleksander Jablonski". fizyka.umk.pl. Arhivirano s originala, 29. 9. 2011. Pristupljeno 17. 2. 2023.