Idi na sadržaj

Alemka Markotić

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Alemka Markotić
Rođenje (1964-10-07) 7. oktobar 1964 (60 godina)
ZanimanjeDoktorica

Alemka Markotić (7. oktobar 1964.) hrvatska je doktorica, naučnica, profesorica na Medicinskom fakultetu i ravnateljica Klinike za infektivne bolesti "dr. Fran Mihaljević" u Zagrebu.[1]

U javnosti postala je poznata kao članica Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske 2020, tokom Pandemije COVID-a 19.

Biografija

[uredi | uredi izvor]

Djetinjstvo i veći dio mladosti Markotić je provela u Zavidovićima.

Prvih godina Rata u Bosni i Hercegovini provela je radeći kao liječnica u opkoljenom Sarajevu, gdje je bila asistentica na Medicinskom fakultetu. Iz opkoljenog Sarajeva je izašla u februaru 1994.[2]

U Sarajevu je 1992. – 1994. pomogla u organizaciji i radu Caritasove "Zdravstvene skrbi" i apoteke u Sarajevu. Tokom 1994. u Zagrebu je bila i medicinski koordinator za US Catholic Relief Services, sudjelujući u osiguravanju lijekova za prognaničke i izbjegličke kampove u Hrvatskoj.

Naučnu karijeru započela je sarađujući sa Univerzitetom u Sarajevu, gdje je 1989. diplomirala na Medicinskom fakultetu, na međunarodnom projektu straživanja učinkovitosti ribavirina u liječenju hantavirusnih infekcija u suradnji s US Army Medical Research Institute for Infectious Diseases (USAMRIID). Od tada dosta surađuje s raznim naučnim institucijama s područja SAD-a. Godine 1999. doktorirala je u području infektivnih bolesti na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, te je do 2020. objavila 98 recenziranih radova i 13 poglavlja u knjigama na hrvatskom i stranim jezicima. Izlagala je na preko 100 domaćih i međunarodnih stručnih i naučnih konferencija.

Deset godina je radila na Imunološkom zavodu Zagreb,gdje je bila voditeljica Odsjeka za kontrolu kvalitete virusnih cjepiva i interferona. Godine 1997. postala je specijalistica imunologije, a 2007. je dodatno postala i specijalisticom infektologije.

Direktorica je (od 2020.) Klinike za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević“, Zagreb, pročelnica Zavoda za urogenitalne infekcije, te redovna profesorica Medicinskog fakulteta Univerziteta u Rijeci. U Klinici "Dr. Fran Mihaljević" obavlja dužnost voditeljice Naučne jedinice kao i Laboratorija za 3. stepen biosigurnosti. Na Klinici je osnovala Centar za emergentne i re-emergentne zarazne bolesti, a također je intenzivno sudjelovala u osnivanju i kreiranju prvog hrvatskog BSL-3 laboratorija za dijagnostiku opasnih uzročnika, te je 2014. osnovala Hrvatsko društvo za biosigurnost i biozaštitu pri HLZ-u.

Markotić je članica Hrvatske akademije nauka i umjetnosti od 2012, a Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine od 2022.[3] Za svoja istraživanja je do sada ukupno dobila sedam nacionalnih i devet međunarodnih nagrada.

U kliničkom radu je zadnjih deset godina klinički intenzivno usmjerena na liječenje urogenitalnih infekcija u Zavodu za urogenitalne infekcije Klinike "Dr. Fran Mihaljević", te kroz urološku ambulantu Klinike.

Predavač je na poslijediplomskim studijima na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Rijeci, Zagrebu, a na Studiju forenzike u Splitu predaje predmet Bioterorizam. Članica je Vijeća Međunarodnog društva za hantaviruse i Odbora za alergologiju i kliničku imunologiju te Odbora za genomiku Hrvatske akademije nauka i umjetnosti.[1]

Od 2020. članica je Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske, sa značajnom ulogom u obuzdavanju epidemije koronavirusa.[4]

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ a b "Alemka Markotić". Klinika za infektivne bolesti. Pristupljeno 12. 2. 2025.
  2. ^ Rudež, Tanja (22. 2. 2020). "Vodeća hrvatska infektologinja odgovorila nam je na ključna pitanja vezana o koronavirusu 'Pazite, ovo nije ista situacija kao kod H1N1 gripe...'". jutarnji.hr. Jutarnji list. Pristupljeno 8. 8. 2020.
  3. ^ "OBAVIJEST O IZBORU NOVIH ČLANOVA – ANUBIH". www.anubih.ba. Pristupljeno 12. 2. 2025.
  4. ^ Borovac, Marina; Rimac Lesički, Ivana (17. 4. 2020). "Ključni ljudi iz sjene Stožera: Oni pomažu Berošu, Markotić..." vecernji.hr. Večernji list. Pristupljeno 8. 8. 2020.