Alexander Löhr

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Löhr 1939.

Alexander Löhr (Drobeta-Turnu Severin, 20. marta 1885. – Beograd, 26. februara 1947.) bio je njemački vojnik, oficir u vojskama Austro-Ugarske, Republike Austrije, te nakon nacističke okupacije Austrije i oficir nacističkih zračnih snaga Trećeg Rajha, Luftwaffea.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Mladost[uredi | uredi izvor]

Alexander Löhr rođen je u Kraljevini Rumuniji 20. maja 1885. godine. Bio je najmlađe dijete u svojoj porodici. Zbog vjere majke, pripadao je Istočnoj pravoslavnoj crkvi. Löhr je, poput svoje braće, pohađao carsku njemačku osnovnu školu. 1903. godine postavljen je u Beč, gdje je do 1906. pohađao Terezijsku vojnu akademiju u Burg Wiener Neustadt, a zajedno je sa svoja dva brata tokom ljetnih praznika proputovao Ruskim i Osmanlijskim carstvo, kao i Grčkom i Egiptom. Diplomirao je na vojnoj akademiji 18. augusta 1906.

Međuratno Razdoblje[uredi | uredi izvor]

Löhr, koji je unapređen u čin majora 1. jula 1920, primljen je u novoformirane austrijske oružane snage 1. septembra 1920.[1] 15. marta 1938. godine prebačen je u Luftwaffe, gdje je postao komandant Luftwaffeovih snaga u Austriji. Do tada je unaprijeđen u general-poručnika. Bio je zapovjednik Luftflottea (Zračne flote 4) na Istoku, od maja 1939. do juna 1942. godine.

Drugi svjetski rat[uredi | uredi izvor]

Na početku Drugog svjetskog rata Löhr je postao komadant 4. zračne flote. Bio je učesnik napada na Jugoslaviju, Sovjetski Savez i Poljsku. Zračne snage kojim je komandovao bombardovale su Beograd. Zapovjedao je prvim većim antipartizanskim operacijama u NDH. Veći dio rata, kao nadležni general, bio je u stalnoj vezi s njemačkim predstavnicima u NDH, te je bio upoznat sa stanjem i problemima u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Prilikom propasti NDH, zapovjedao je povlačenjem njemačke vojske na sjever. Potpisao je kapitulaciju 9. maja 1945. i predao se partizanima u Sloveniji, ali je tri dana poslije pobjegao i uspio se probiti do Britanaca kojima se predao. Britanci su ga izručili jugoslavenskim komunističkim vlastima.

Presuda i smrt[uredi | uredi izvor]

Sudilo mu se za ratne zločine počinjene za vrijeme antipartizanskih operacija vođenih tokom 1943, uključujući ubijanje talaca i paljenje sela, kao i nepoštovanje bezuslovne kapitulacije Njemačke.[2] Nakon što je osuđen za počinjene zločine pogubljen je strijeljanjem 26. februara 1947. u Beogradu. Također osuđeni na smrt i pogubljeni vješanjem bili su zapovjednik SS-a August Schmidhuber i visoki oficiri Wehrmachta Johann Fortner, Fritz Neidholdt, Günther Tribukait i drugi.[3]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Pitsch 2004, str. 112.
  2. ^ Tomasevich 2001, str. 756–757.
  3. ^ Pitsch 2009, str. 277.