Idi na sadržaj

Abeceda

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
(Preusmjereno sa Alfabet)
Primjerci fontova i jezika; autor slova William Caslon, iz Cyclopaedia (1728).

Abeceda ili alfabet je skup simbola koji se nazivaju slova za predstavljanje određenih glasova u govornom jeziku. Konkretno, slova uglavnom odgovaraju fonemima kao najmanjim zvučnim segmentima koji mogu razlikovati jednu riječ od druge u datom jeziku.[1] Nisu svi sistemi pisanja predstavljali jezik na ovaj način: silabari dodjeljuju simbole izgovorenim slogovima, dok logogrami dodjeljuju simbole riječima, morfemima ili drugim semantičkim jedinicama.[2][3]

Prva slova izmišljena su u Starom Egiptu kako bi služila kao pomoć u pisanju egipatskih hijeroglifa; leksikografi ih nazivaju egipatskim uniliteralnim znacima.[4] Ovaj sistem se koristio do 5. vijeka n. e,[5] i fundamentalno se razlikovao dodavanjem nagovještaja izgovora postojećim hijeroglifima koji ranije nisu nosili informacije o izgovoru. Kasnije su se ovi fonemski simboli počeli koristiti i za transkripciju stranih riječi.[6] Prvo potpuno fonemsko pismo bilo je protosinaitsko pismo, koje također potiče od egipatskih hijeroglifa, a kasnije je modificirano da bi se stvorila feničanska abeceda. Fenički sistem se smatra prvim pravim alfabetom i krajnja je preteča mnogih modernih pisama, uključujući arapsko, ćirilično, grčko, hebrejsko, latinicu i moguće brahmansko.[7][8][9][10]

Odgovarajuća slova u feničanskom alfabetu i latinici

Peter T. Daniels razlikuje prave abecede- koji koriste slova za predstavljanje i suglasnika i samoglasnika - od ebudžida i ebdžeda, kojima su potrebna samo slova za suglasnike. Ebdžedi uglavnom uopće nemaju indikatore samoglasnika, dok ih ebudžide predstavljaju dijakritičkim znakovima dodanim slovima. U ovom užem smislu, grčki alfabet je bio prvi pravi alfabet;[11][12] prvobitno je izveden iz feničanskog alfabeta, koji je bio ebdžed.[13]

Abecede obično imaju standardni redoslijed slova. To ih čini korisnim alatom u sortiranju, jer se riječi mogu navesti u dobro definisanom redoslijedu - obično poznatom kao abecedni redoslijed. To također znači da se slova mogu koristiti kao metoda "numerisanja" uređenih stavki. Neki sistemi pokazuju akrofoniju, fenomen gdje su slova dobila imena različita od njihovog izgovora. Sistemi s akrofonijom uključuju grčki, arapski, hebrejski i sirijski; sistemi bez nje uključuju latinicu.

Riječ abeceda dolazi od imena četiri prva slova latinskog alfabeta: a, be, ce i de (na latinskom jeziku ABECEDARIVS). Sinonim alfabet ima porijeklo u imenima slova alfa (α) i beta (β) koja su dva prva slova grčkog alfabeta.

Svaki jezik posjeduje vlastiti sistem za kodiranje koji može biti specifičan za samo taj jezik ili varijacija nekog drugog sistema. Tako naprimjer sve abecede koje se koriste u Zapadnoj Evropi vuku porijeklo od klasičnog latinskog alfabeta. S druge strane, i latinski alfabet i ćirilični alfabet vuku porijeklo od grčkog alfabeta koji je nastao od feničkog alfabeta.

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. Pulgram, Ernst (1951). "Phoneme and Grapheme: A Parallel". WORD. 7 (1): 15–20. doi:10.1080/00437956.1951.11659389.
  2. Daniels i Bright 1996, str. 4
  3. Taylor, Insup (1980). "The Korean writing system: An alphabet? A syllabary? A logography?". Processing of Visible Language. str. 67–82. doi:10.1007/978-1-4684-1068-6_5. ISBN 978-1-4684-1070-9.
  4. Himelfarb, Elizabeth J. (2000). "First Alphabet Found in Egypt". Archaeology. 53 (1): 21.
  5. Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka <ref>; nije naveden tekst za reference s imenom Houston-2003
  6. Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka <ref>; nije naveden tekst za reference s imenom Daniels
  7. Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka <ref>; nije naveden tekst za reference s imenom Coulmas 140
  8. Daniels i Bright 1996, str. 92–96
  9. Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka <ref>; nije naveden tekst za reference s imenom Goldwasser-2012
  10. Goldwasser, Orly (2010). "How the Alphabet was Born from Hieroglyphs". Biblical Archaeology Review. 36 (2): 40–53.
  11. Coulmas 1999, str. ?.
  12. Millard 1986, str. 396.
  13. Daniels i Bright 1996, str. 3–5, 91, 261–281.

Dodatna literatura

[uredi | uredi izvor]

Zhou, Minglang (2003). Multilingualism in China. doi:10.1515/9783110924596. ISBN 978-3-11-017896-8.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]