Aliđun

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigaciju, pretragu

Aliđun ili Ilindan je, nakon Jurjeva, najpoštovanija bošnjačka svetkovina u Bosni i Hercegovini. Ovdašnji Muslimani su oduvijek poštovali Ilindan ili Aliđun, koji je redovno drugog augusta. Sveti Ilija je kršćanska zamjena za staroslavenskog (paganskog) Boga - gromovnika Peruna. "U muslimanskom svetkovanju Aliđuna su došle do izražaja staroslavenske paganske tradicije povezane s kultom Sunca, gromova i kiše." [1][2]

Interesantna je turska izvedenica naziva praznika – Aliđun. Vlastito ime Ali(ja) je muslimanska inačica za kršćanskog Iliju, a riječ gün na turskom znači dan. Jednostavnim prevođenjem Ilindana u Aligun ili Aliđun muslimani nisu htjeli da prikriju njegovo porijeklo. To su potvrđivali zrekom: "Do podne Ilija, od podne Alija", što je uticalo da narodu živi sjećanje na proces širenja islama u Bosni i Hercegovini koje obuhvatalo predislamsko stanovništvo Bosne i Hercegovine, uključujući i mnoge njegove blagdane. Najčuveniji aliđunski derneci održavali su se u Gerzovu, općina Šipovo, pored turbeta čuvenog bošnjačkog epskog junaka, Đerzelez Alije, što također upućuje na spomenutu povezanost Ilija-Alija. [3][4]

Aliđun je tradicijski obilježavaju širom Bosne, kada se održavaju vašari i teferići. „ Muslimani Sarajeva imali su običaj da na Ilindan rano ujutro odlaze na Trebević, gdje su do mrklog mraka jeli, pili, pjevali i igrali kola veseleći se na različite načine.“[5][6][7]

Aliđunski (Ilindanski) derneci - vašeri održavali su se u Večićima (Kotor-Varoš), sve do 1992., kada su nasilno ukinuti, iz „sigurnosnih razloga“ i u Gerzovu kod Šipova. Najatraktivniji dio aliđunskih derneka predstavljale su momačke igre i junačenja. Često su se međusobno takmičili pripadnici različitih konfesija. Glasovite su bile Gerzovske aliđunske igre, na koje dolazili i takmičari iz udaljenih krajeva, da afirmiraju nâm svog zavičaja.[8]U Gornjevrbaskoj regiji na Aliđun održavani su vašari na Treskavici iznad Gornjeg Vakufa i u Kopčiću (između Bugojna i Donjeg Vakufa).[9]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Hadžijahić M. (1980): Sinkretistički elementi u islamu u Bosni i Hercegovini, POF, 28-29 (8-9): 315, Sarajevo.
  2. ^ Duraković E.: Staroslavenski običaji u narodnoj religiji i kulturi Bošlnaka. Esej, Behar, 100, Sarajevo.
  3. ^ Hadžijahić M. (1990): Porijeklo bosanskih muslimana. Muslimanska biblioteka, Sarajevo.
  4. ^ Kulišić Š. (1973): Značaj slovensko-balkanske i kavkaske tradicije u proučavanju stare slovenske religije (II), ANUBIH Knjiga XI, Centar za balkanološka ispitivanja, Knjiga 9, Sarajevo.
  5. ^ Hadžijahić M (1980): Sinkretistički elementi u islamu u Bosni i Hercegovini, POF, 28-29 (8-9): 315, Sarajevo.
  6. ^ Duraković E.: Staroslavenski običaji u narodnoj religiji i kulturi Bošlnaka. Esej, Behar, 100, Sarajevo.
  7. ^ Kapetanović R., Mulabdić E. (1990): Šta ne valja. Behar, I-X, (odabrali Isaković A. i Hajdarević H), El-Kalem, Sarajevo.
  8. ^ Niškanović M. (1978): Ilindanski dernek kod turbeta Djerzelez Alije u Gerzovu. Novopazarski zbornik, 2: 165.
  9. ^ Filipović S. M. (2003): Život i običaji narodni u Visočkoj nahiji. Mak, Visoko.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]