Ali-beg Firdus

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Alibeg Firdus
Rođenje 1862.
Livno, Osmanlijsko carstvo
Smrt 1910.
Sarajevo, Austro-Ugarska

Ali-beg Firdus (Livno, 1862. - Sarajevo, 1910.) bio je bosanskohercegovački političar iz perioda kasnog 19. i ranog 20. vijeka. Potječe iz glasovite bošnjačke i kapetanske porodice koja je upravljala Livnom od 1750. do 1835. godine. U rodnom gradu je završio osnovnu školu (ruždiju), a ostalo obrazovanje sticao je samostalno tokom života. Njegova osobenost, protkana čvrstom naravi, političkom mudrošću, patriotizmom i širokom popularnosti među Bošnjacima dovela ga je na čelo bošnjačkog političkog pokreta.

Nakon uspostavljanja Rijaseta 1882. godine i nezadovoljstva Bošnjaka položajem njihovih vjersko-prosvjetnih institucija u okviru Austro-Ugarske, Ali-beg Firdus se dokazao kao borac za bošnjačka prava političkim djelovanjem unutar pokreta Bošnjaka za vakufsko-mearifsku autonomiju. Uz muftiju Džabića, izrastao je u reprezentativnog predvodnika Bošnjaka tog vremena.

Egzekutivni odbor prerastao je u predstavničko tijelo bošnjačkog naroda, a njegovi članovi bili su glavni pregovarači u vezi sa borbom muslimana za vakufsko-mearifsku (prosvjetnu) autonomiju. Zajedno sa Srbima protestovao je protiv akta aneksije Bosne i Hercegovine. Bio je narodni poslanik Bosanskog sabora i njegov prvi predsjednik.

Na njegov pismeni poziv 3. decembra 1906. godine održan je sastanak bošnjačkih predstavnika iz cijele Bosne i Hercegovine, na kojem je osnovana Muslimanska narodna organizacija (MNO).[1] Istom prilikom je izabran izvršni odbor ove političke organizacije sa stalnim sjedištem u Budimpešti a njen prvi predsjednik bio je upravo Ali-beg Firdus.

Egzekutivni odbor prerastao je u predstavničko tijelo bošnjačkog naroda, a njegovi članovi bili su glavni pregovarači u vezi sa borbom muslimana za vakufsko-mearifsku (prosvjetnu) autonomiju. Zajedno sa Srbima protestovao je protiv akta aneksije Bosne i Hercegovine. Bio je narodni poslanik Bosanskog sabora i njegov prvi predsjednik.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ M. Imamović, 399. str

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

  • Mustafa Imamović, Historija Bošnjaka, Bošnjačka zajednica kulture Preporod, Sarajevo, 1997.