Alosterna regulacija

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
(Preusmjereno sa Alosterija)
Idi na: navigacija, traži
Alosterna regulacija enzima

Alosterna regulacija enzima ili drugih proteina se ostvaruje vezanjem efektorskih molekula na alosterna mjesta proteina, odnosno na mjesta koja nisu aktivna mjesta proteina. Efektori koji pojačavaju proteinsku aktivnost nazivaju se alosterni aktivatori, dok se oni koji je snanjuju zovu alosterni inhibitori. Termin alosternost potiče od grčkog ἄλλος - allos = drugi + στερεὀς - stereos = čvrst), što je suglasno sa pojavom da se regulacijsko mjesto alosternog proteina fizički razlikuje od aktivnog mesta. Alosterna regulacija je primjer prirodne kontrolne petlje, kao što je, naprimjer, povratna sprega putem nizvodnih proizvoda.[1][2]

Modeli regulacije[uredi | uredi izvor]

Glavnina alosternih učinaka može biti objašnjena "usaglašenim" MWC modelom[3] ili sekvencijskim modelom koji su predložili Koshland, Némethy i Filmer.[4] Oba metoda počivaju na pretpostavci da enzimska podjedinica postoji u jednoj od dvije konformacije: napetoj (T) i relaksiranoj (R), pri čemu relaksirana podjedinica lakše veže supstrat. Modeli se međusobno razlikuju prvenstveno u pretpostavkama o interakciji podjedinice i prethodnom postojanju oba stanja.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Bajrović K, Jevrić-Čaušević A., Hadžiselimović R., Ed. (2005): Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 9958-9344-1-8.
  2. ^ Kapur Pojskić L., Ed. (2014): Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju, 2. izdanje. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 978-9958-9344-8-3.
  3. ^ J. Monod, J. Wyman, J.P. Changeux. (1965). "On the nature of allosteric transitions:A plausible model". J. Mol. Biol. 12 (May): 88–118. 
  4. ^ D.E. Jr Koshland, G. Némethy, D. Filmer (1966). "Comparison of experimental binding data and theoretical models in proteins containing subunits". Biochemistry, 1, 5:365-368. 

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]