Alpinizam na Veleži
Alpinizam na Veleži ima višedecenijsku tradiciju započetu sredinom 20. stoljeća i prekinutu početkom rata u Bosni i Hercegovini. Sjeverna stijena Veleži, s barijerom dužom od 10 km, idealna je za ljubitelje alpinizma i jedna je od najprepoznatljivijih i najvećih u jugoistočnoj Evropi. Mnogi je upoređuju sa sjevernom stijenom Triglava.[1] Na njoj je do 1992. već ispenjano više od 50 alpinističkih smjerova. Alpinistički vodič za Velež autora Dragana Ilića i Emire Hukić sadrži opise svih uspona u barijeri Veleži, kao i historijat penjanja na ovoj planini. Ilić je prvi bosanskohercegovački alpinist s usponom na Aconcagvu 1988.[2]
Otvaranje ovog područja u penjačkom smislu najviše je vezano za Muhameda Šišića i Branimira Maltarića, koji su 1974. prvi prepenjali Ilijin smjer u sjevernoj stijeni Botina. Tome su prethodili pionirski pokušaji u kojima su još učestvovali Faruk Zahirović i Zdravko Raštegorac. Iste godine (Nova godina 1974/1975) tim smjerom obavljen je i zimski uspon, koji je, osim spomenutih penjača, izveo i Miodrag Rakić. U sljedećim godinama otvarani su novi smjerovi, a veliki kamp slovenskih alpinista 1982. rezultirao je s gotovo 40 novih smjerova.[3]
"Srce Veleža"[uredi | uredi izvor]
Planinarsko društvo "Treskavica" iz Sarajeva, općina Nevesinje, Ministarstvo trgovine i turizma Republike Srpske i Turistička organizacija Republike Srpske, u saradnji s glavnim partnerom "MarketMakersom" (Ambasada Švicarske), od 2017. realiziraju projekt "Srce Veleža". Koordinator je Zehrudin Isaković, višegodišnji planinarski aktivist, autor brojnih dokumentarnih filmova o planinama Bosne i Hercegovine i svijeta, bivši predsjednik Planinarskog saveza Bosne i Hercegovine i član PD "Treskavica". Cilj projekta jest da se Velež vrati u fokus alpinističke zajednice, privuku svi koji vole prirodu, adrenalin, planinarenje, što bi bila osnova za dugoročni razvoj održivog turizma u ovom dijelu Bosne i Hercegovine. Već je održano nekoliko kampova uz učešće više od 100 alpinista i planinara iz pet zemalja regije, zajedno s predstavnicima općine Nevesinje.
Na osnovu projekta "Srce Veleža" izrađena je ferata po francuskom modelu, nekoliko alpinističkih smjerova od deset planiranih, pripremljenih za sportsko penjanje, kao i markiranje planinarske staze (hiking trail), od podnožja pa do vrha Botina.[1] Izgradnja ferate bila je vrlo kompliciran i odgovoran posao. Uređene su staze kroz vertikalne dijelove stijene, gdje je bušenjem metalnih ankera i stopa za penjanje te njihovim uvezivanjem stvoren osigurani planinarski put, a opasnosti svedene na minimum. Duga je približno 400 m i vodi na Botin. U stijenu je ugrađeno 1.350 kg opreme. Sajla je duga otprilike 600 m. Radove je izvela ekipa volontera, sastavljena od iskusnih alpinista iz PD "Treskavica".[4]
Pristup ferati vodi od Nevesinja, odakle se ide na sjevernu stranu planine, prema selu Lakat, gdje počinje makadamski put u smjeru planinarske staze.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b "Feratom na Botin (Velež)". HPK "Sv. Mihovil". 17. 6. 2020. Pristupljeno 9. 9. 2020.
- ^ "Hercegovački biser bogatiji za feratu: Planina Velež postaje svjetska alpinistička destinacija". Visit BiH. Pristupljeno 9. 2. 2019.
- ^ "IZVJEŠTAJ SA ZBORA ALPINISTA "BOTIN–VELEŽ 2017"". Planinarski savez BiH / FBiH. Pristupljeno 9. 2. 2019.
- ^ "Srce Veleža". seesrpska.com. Pristupljeno 9. 2. 2020.