Alpska kombinacija
Alpska kombinacija jedna je od disciplina u alpskom skijanju. Tradicionalno takmičenje sastoji se od jedne vožnje spusta u jednom danu i dvije slalomske vožnje drugog dana. Od 1990. godine pobjednik je takmičar s najbržim sabranim vremenom, a do te godine primjenjivao se komplicirani bodovni sistem kako bi se odredili plasmani.
Historija[uredi | uredi izvor]
Na prvom svjetskom prvenstvu, održanom 1931, nije bilo alpske kombinacije, ali je dodana u takmičarski program već na sljedećem prvenstvu godinu kasnije. Alpsko skijanje nije bilo uvršteno u program Zimskih olimpijskih igara do 1936. i tada je alpska kombinacija bila jedina disciplina. Na sljedećim Igrama kombinacija je bila jedna od tri discipline u alpskom skijanju. Za nju su se računali rezultati jedine spustaške utrke (nije vožen poseban spust za kombinaciju) i dvije utrke kombinacijskog slaloma. Pravi takmičarski slalom održan je dan kasnije.
Nakon uvođenja veleslaloma u program na Svjetskom prvenstvu 1950. alpske kombinacije nije bilo na Olimpijskim igrama sljedeće četiri decenije, do 1988. godine. Od 1948. do 1980. Zimske olimpijske igre služile su ujedno i kao svjetska prvenstva i dodjeljivala su se dva kompleta medalja. Svjetski prvaci u kombinaciji određivani su "na papiru" na osnovu rezultata u slalomu, veleslalomu i spustu. Tri prvoplasirana takmičara u kombinaciji dobijala su medalje za svjetsko prvenstvo od FIS-a, ali ne i olimpijske medalje od MOK-a. Ta metoda određivanja pobjednika primjenjivana je od 1954. do 1980; FIS nije dodijelio medalje 1950. i 1952. godine. Posebni spust i slalom za kombinaciju dodani su na Svjetskom prvenstvu 1982, a na Olimpijskim igrama 1988. godine.
Svjetska prvenstva, koja su se održavala godišnje od 1931. do 1939, prekinuo je Drugi svjetski rat, a nastavila su se održavati nakon rata, s početkom od ZOI 1948, ali sada s razmakom od dvije godine i održavana su svake parne godine do 1982. Dvije godine kasnije, na Igrama u Sarajevu, prvenstvo je preskočeno i od 1985. održava se u neparnim godinama (SP 1995. odgođeno je za 1996. zbog nedostatka snijega u jugoistočnoj Španiji).
 |
| Benjamin Raich |
 |
| Janica Kostelić |
Na Olimpijskim igrama i svjetskim prvenstvima spustaški i slalomski dio alpske kombinacije voze se odvojeno od takmičarskog spusta i slaloma, obično na kraćim i manje zahtjevnim stazama. U Svjetskom kupu tradicionalna takmičenja u kombinaciji bile su "utrke na papiru" s obzirom na to da se kombiniralo vrijeme iz "pravih" spustaških i slalomskih utrka, održanih obično u istom mjestu u dva dana. Godine 2005. FIS je počeo zamjenjivati te "obračunate" kombinacije takmičenjima u superkombinaciji, koja se održavaju u istom danu, a za koja su se administratori nadali da će privući veći broj učesnika.[1]
Superkombinacija[uredi | uredi izvor]
Modificirana verzija, superkombinacija, sastoji se od jedne vožnje u brzoj disciplini (spustu ili superveleslalomu) i jedne slalomske vožnje, obje istog dana.
Svjetski kup[uredi | uredi izvor]
Prva superkombinacija održana je 2005. u švicarskom Wengenu, 14. januara; pobjednik je bio Austrijanac Benjamin Raich. Prva ženska utrka u novom formatu održana je šest sedmica kasnije, 27. februara, u italijanskom San Sicariju, a pobijedila je Janica Kostelić. U kalendaru Svjetskog kupa u sljedećoj sezoni bile su tri superkombinacije i samo jedna tradicionalna za muškarce, dok su žene vozile dvije superkombinacije, bez tradicionalnih. Kostelić je trijumfirala u prve tri superkombinacije u historiji Svjetskog kupa.
Od sezone 2006/07. FIS je počeo dodjeljivati i peti mali "Kristalni globus" za ukupne pobjednike u kombinaciji. Te sezone i muškarci i žene vozili su po pet kombinacijskih utrka.[2] Devet od tih deset utrka bile su superkombinacije; izuzetak je bilo samo takmičenje u austrijskom Kitzbühelu, koje je zadržalo dvije slalomske vožnje, mada je tu pobjednik određen "na papiru". Prelazak s tradicionalne na superkombinaciju očekivano je izazvao negativne reakcije specijalista za slalom, a najglasniji kritičar bio je Ivica Kostelić. Čak i nakon promjene na samo jednu slalomsku vožnju mnogi specijalisti za brze discipline vjeruju da specijalisti za tehničke discipline imaju prednost u superkombinaciji.[3][4]
Svjetska prvenstva i Olimpijske igre[uredi | uredi izvor]
Na svjetskim prvenstvima supekombinacija je debitirala 2007. u švedskom Åreu, a na Olimpijskim igrama prvi je put održana 2010. u kanadskom skijaškom centru Whistler Blackcomb.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Rugh, Pete (10. 5. 2005). "FIS Spring Calendar Conference Highlights". Ski Racing. Pristupljeno 4. 2. 2018.
- ^ Rugh, Pete (17. 4. 2006). "2006-07 World Cup to award super combined crystal globe". Ski Racing. Pristupljeno 4. 1. 2018.
- ^ Breidthardt, Annika (13. 2. 2014). "Olympics-Alpine skiing-Downhill champion Mayer scorns super-combined format". Reuters. Arhivirano s originala, 24. 9. 2015. Pristupljeno 4. 1. 2018.
- ^ McMillan, Kelley (15. 1. 2014). "For some ski racers, an advantage before the season even starts". The New York Times. Pristupljeno 4. 1. 2014.
Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]
- Pravila međunarodnih skijaških takmičenja, FIS (en)
- Historija svjetskih prvenstava u alpskom skijanju, Daniel Ludwiński, SportoweFakty.pl, 2. 2. 2007 (Internet Archive) (pl)