Altay (tenk)

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Altay MBT
TankAltayT1 (1).jpg
Svojstva
Posada 4
Dužina 10.3 m
Širina 3.9 m
Visina 2.6 m
Težina 65 t
Oklop i naoružanje
Oklop kompozitni
Osnovno naoružanje Mkek 120 mm glatkocijevni top
Sekundarno naoružanje 1x STAMP/II 12.7 mm daljinski kontrolisana kupola
1x 7.62 mm mitraljez
Pokretljivost
Pogon vodomhlađeni 12-cilindrični dizelski motor
1500 KS (1100 kW)
Suspenzija hidropneumatska
Brzina na cesti 70 km/h
Domet 500 km

Altay je naziv za turski moderni glavni borbeni tenk[1] baziran na osnovu južnkorejskog K2 Black Panther tenka. Prvi put je predstvaljen javnosti 2012. godine. Njegovo uvođenje u operativnu upotrebu turske vojske se očekuje 2021. godine.

Historija[uredi | uredi izvor]

30. marta 2007. godine Turska se odlučila na projekat vlastitog tenka Altay. 2008. godine potpisani su ugovori sa kompanijom Hyundai Rotem iz Južne Koreje. Turska verzija tenka je ponijela naziv Altay u čijem projektu i proizvodnji učestvuju kompanije BMC, Aselsan, MKEK i Roketsan. Tenk je dobio ime po turskom generalu Fahrettin Altayu iz turskog rata za nezavisnost. Prema tadašnjim planovima u vremenskom periodu od deset godina trebalo bi biti završeno 1000 serijskih primjeraka i da ukupno 1700 M48 i M60 Patton iz rezerve i oko 400 Leopard 1 tenkova zamijeni u upotrebi. Do maja 2016. godine završena su 4 prototipa.[2]

Njemačka kompanija Rheinmetall je u martu 2017. godine objavila da želi na budućim natječajima u Turskoj kroz zajedničko ulaganje (Rheinmetall BMC Savunma Sanayi ve Tic. A.Ş. (RBSS)) s turskim proizvođačem komercijalnih vozila BMC i holdingom Etika Strategi iz Malezije, pri tome se i očekuje natječaj za proizodnju glavnog borbenog tenka.[3] 9. novvembra 2018. tursko ministarstvo odbrane je obznanilo da je potpisan ugovor o proizvodnju prvih 250 pimjeraka tenka sa kompanijom BMC. Ugovorom je predviđeno održavanje tenkova i druga serija od 210 komada. Prva isporuka tenkova očekuje se sredinom 2020. godine. Kao glavnonaoruđanje tenka upotrijebljen je Rheinmetall 120 mm top, koji se koristi i kod Leopard 2 tenkova. Ovaj top pod licencom proizvodi komapnija Firma Makina ve Kimya Endüstrisi Kurumu (MKEK) iz Turske.[4]

11 mjeseci poslije, u oktobru 2019. godine, direktor kompanije BMC Ethem Sancak najavio je probijanje roka za još dvije godine. Kao glavni razlog produživanja navedeno je izostajanje zapadnih industrijskih partnera i proizlazeće poteškoće u proizvodnji. Austrijski proizvođač motora AVL List je prekinuo saradnju nakon tri mjeseca 2015. godine, kompanija Tümosan je prekinula zejdničke radove.[5] Njemački proizvođač motora MTU i proizvođač prijenosa Renk, od kojih je pogonska grupa ugrađena u prototipovima također nisu dostupni. Saradnja Rheinmetalla sa BMC-om je također okončana.[6][7]

Opis tenka[uredi | uredi izvor]

Zaštita[uredi | uredi izvor]

Tenk Altay posjeduje oklopnu zađtitu koja se sastoji od kompozitnog i reaktivnog oklopa treće generacije. Podvozje tenka posjeduje protivminsku i NBH zaštitu. Pored toga tenk je opremljen upozoravajućim sistemom laserskog zračenja, SIF sistemom prema STANAG 4579.

Jačina oklopa se može uporediti sa oklopom ameičkog tenka M1A2 Abrams. Reaktvni oklop je postavljen na slabije zaštićenim dijelovima i na krovu kupole tenka, dok je kompozitni oklop na tenku najdeblji sa prednje strane trupa. Između ostalog povećana je mobilnost tenka na bojnom polju, a smanjena potrošnja goriva. Tenkje također opremljen aktivnim zaštitnim sistemom. Nazvan je AKKOR, obuhvaća obje vrste zaštite (soft i hard-kill) i treba biti uveden u operativnu upotrebu do 2020. godine. Čine ga tri glavne komponente: centralna procesorska jedinica koja je glavnid dio cijelog sistema, četiri M-pojasna radarska senzora te dva lansera za ispaljivanje četiriju pametnih presretača. Svaki radarski senzor kontinuirano skenira luk od 100 stepeni, gradeći punu sposobnost otkrivanja od 360 stepeni s preklapanjem. AKKOR-ove radarske ploče u trenutačnoj konfiguraciji mogu otkriti dolazak prijetnje s elevacijom do 75 stepeni ali na krov kupole mogu se integrirati dodatni senzori radi zaštite od projektila koji napadaju odozgo.[8]

Naoružanje[uredi | uredi izvor]

Glavno oružje tenka predstvalja top kalibra 120 mm L/55 glatke cijevi, koji na ustima ima deflektor za automatski proračun savijanja cijevi tokom gađanja. Borbeni komplet topa ima 40 metaka. Spregnuti mitraljez FN MAG ima kalibar 7,62 mm. Teški mitraljez 12,7 mm montiran je na stražnjem dijelu kupole, na daljinski upravljanu Aselsanovu oružanoj stanico STAMP-2 ili SARP, kojom upravlja komandir ili punitelj. Platforma je stabilizirana, a komandir za ciljanje i navođenje koristi zasebne uređaje i komande te ima mogućnost kružnog djelovanja. Pogodna je za gađanje ciljeva koji nadvisuju tenk, što posebno dolazi do izražaja u urbanim područjima i na brdsko-planinskom zemljištu. U daljinski upravljanu stanicu STAMP može se ugraditi mitraljez Gatling GAU-19A u kalibru 12,7 mm, mitraljez 7,62 mm (M240 ili FN MAG58) ili automatski bacač granata 40 mm Mk 19 Mod3. Dodatno se na lijevoj strani krova kupole može montirati daljinski upravljana stanica SARP sa mitraljezom kalibra 7,62 mm (M240, MG3 ili FN MAG58) i njom upravlja punitelj. Bacači dimnih kutija nalaze se na obodu bočnih strana stražnjeg dijela kupole, po osam na objema stranama. Sva električna oprema za kontrolu topa integrisana je u digitalni SUP TAKS s balističkim računarom, kako bi se osigurala visoka vjerojatnost pogotka stacionarnih i pokretnih ciljeva prvim hicem.[9]

Pokretljivost[uredi | uredi izvor]

Tenk je pokretan dizelskim turbopunjivim motorom MT 883 Ka-501 od 1500 KS (1100 kW) i RENK-ovom hidromehaničkom automatskom transmisijom HSWL 295 s mjenjačem za pet stepeni prijenosa naprijed i tri nazad. Ovaj motor je specijano prilagođen uslovima kretanja tenka po psutinjskom terenu. Tenk je također opremljen sistemom hlađenja na osnovu kojeg se tenk može koristiti u đirokom rasponu temepratura. Maksimalna cestovna brzina vozila iznosi 70 km/h, dok brzina van ceste iznosi 45 km/h i 30 km/h pri kretanju unazad. Operatvni radijus kretanja tenka iznosi oko 500 km.<ref>https://hrvatski-vojnik.hr/turski-tenk-altay/</ref


Reference[uredi | uredi izvor]

Napomena: Ovaj tekst ili jedan njegov dio je preuzet iz internetskog izdanja časopisa Hrvatski vojnik. Vidi Dopuštenje Hrvatskog vojnika.