Amalteja (satelit)

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
(Preusmjereno sa Amalteja (mjesec))
Amalteja
Otkriće
OtkrioEdward Emerson Barnard
Datum otkrića9. septembar 1892
Osobine putanje
Periapsis181 150 km
Apoapsis182 840 km
Srednji poluprečnik putanje181 365,84 ± 0.02 km
Ekscentricitet0,003 19 ± 0,000 04
Orbitalni period0,498 179 43 ± 0,000 000 07 d
Prosječna orbitalna brzina26.57 km/s
Inklinacija0,374 ± 0,002°
Prirodni satelitJupiter
Fizikalne osobine
Dimenzije250 × 146 × 128 km
Poluprečnik83,5 ± 2,0 km
Zapremina(2,43 ± 0,22)×106</ km3
Masa2,08 ± 0,15×10<supp>18 kg
Prosječna gustoća0,857 ± 0,099 g/cm3
Ekvatorijalna površinska gravitacija~0,020 m/s2
Brzina oslobađanja~0,058 km/s
Period rotacijeSinhrona rotacija
Albedo0,090 ± 0,005
Temperatura na površiniprosj: ~120 K
maks: 165 K

Amalteja (lat. Amalthea) je treći poznati Jupiterov satelit.[1] Po rimskoj mitologiji Amalteja je bila nimfa koja je malog Jupitera hranila kozijim mlijekom. Otkrio ga je Bertnard 9. septembra 1892. godine u Lick-om opservatoriju koristeći 36-to inčni (91 cm) reflektor. Amalteja je posljednji satelit koji je otkriven direktnim posmatranjem (za razliku od fotografije). Amalteja i Himalija su peti i šesti najveći Jupiterovi sateliti ali su samo jednu-petnaestinu veličine Evrope. Amalteja je najcrvenije nebesko tijelo u sunčevom sistemu. Pretpostavlja se da je crvena boja rezultat sumpora koji je došao sa Ioa.

Prije se smatralo da veličina i neregularan oblik impliciraju da je Amalteja relativno jako, tvrdo tijelo. Ali, mjerenje njegove mase tokom prošle Galilejeve (svemirska letjelica) orbite govore drugačije. Izgleda da je Amaltejina gustoća približna gustoći vode i pošto vjerovatno nije da je sačinjen od leda najvjerovatnije je gormada šljunka sa mnogo šupljina.

Kao i Io, Amalteja isijava (zrači) više toplote nego što je prima od Sunca (vjerovatno radi strujnih valova koje dolaze iz Jupiterovog magnetnog polja).

Amaltejin promjer je 189 kilometara a udaljenost od Jupitera 181.000 kilometara.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Solar System Moons" (PDF). web.archive.org. Arhivirano s originala (PDF), 4. 3. 2016. Pristupljeno 26. 10. 2023.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]