Amandmani na Povelju Ujedinjenih nacija

Amandmani na Povelju Ujedinjenih nacija mogu se izvršiti postupkom utvrđenom u Poglavlju XVIII Povelje Ujedinjenih nacija. Povelja Ujedinjenih nacija je pet puta mijenjana od 1945.

Proces amandmana

Član 108. predviđa:

Izmjene i dopune ove Povelje stupaju na snagu za sve članice Ujedinjenih nacija kada ih usvoje dvije trećine članova Generalne skupštine i kada ih u skladu sa svojim ustavnim procesima ratificira dvije trećine članica Ujedinjenih nacija, uključujući sve stalne članice Vijeća sigurnosti.

Budući da izmjene i dopune Povelje zahtijevaju pristanak svih pet stalnih članica Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija – definisanih u Članu 23. Povelje kao "Republika Kina, Francuska, Savez Sovjetskih Socijalističkih Republika, Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Sjeverne Irske i Sjedinjene Američke Države” – nemoguće je da druge države članice UN-a prisile stalnu petorku da odustanu od svoje moći u Vijeću sigurnosti. Mnogi reformatori su ovu situaciju opisali kao Kvaku-22. Prema Global Policy Forumu, "P-5 su zadovoljni sadašnjim aranžmanima i protive se bilo kakvim promjenama koje bi mogle razvodniti ili dovesti u pitanje njihovu moć ili proširiti njihov 'klub'". Kina je već najavila da će blokirati stalno članstvo Japana, a Sjedinjene Države su predložile da će podržati samo reformu Vijeća koja zahtijeva nevjerojatno 'široki konsenzus'."

Član 109. predviđa sazivanje "Generalne konferencije članica Ujedinjenih nacija" radi razmatranja amandmana. Generalna skupština UN-a je 1955. osnovala komitet koji će se sastajati i izvještavati o ovoj mogućnosti godišnje. Komitet je to radio do 1967. Zahtjev da se "prijedlog za sazivanje takve konferencije stavi na dnevni red" Generalne skupštine 1955. odražava namjeru kreatora Povelje Ujedinjenih nacija da originalna povelja bude samo privremeni dokument, do uspostavljanja savršenije unije u roku od jedne ili dvije decenije. Mnoge organizacije su pokrenule lobiranje i peticije u pokušaju da se pozovu na odredbe člana 109.

Prema izvještaju Komisije za globalno upravljanje iz 1995. Our Global Neighborhood, "član 109. Povelje predviđa reviziju. Obavezna revizija je bila jedna ideja koja je iznesena u San Franciscu, u kontekstu prigovora na odredbu o vetu od strane zemalja koje nisu bile velike sile".

Amandmani

Izmjene Povelje UN-a, učinjene putem pet amandmana, bile su:

• 31. august 1965: Proširenje Vijeća sigurnosti UN-a sa 11 na 15 članica, pri čemu je supervećina potrebna za djelovanje povećana sa 7 na 9 glasova.
• 31. august 1965.: Proširenje Ekonomskog i socijalnog vijeća Ujedinjenih nacija sa 18 na 27 članova.
• 12. juna 1968: Član 109. je izmijenjen.
• 24. septembar 1973.: Proširenje Ekonomskog i socijalnog vijeća Ujedinjenih nacija sa 27 na 54 člana amandmanom na član 61. Povelje, koji je usvojila Generalna skupština 1971. i koji je postao operativan 24. septembra 1973.

Ovi amandmani su bili prilagođavanje kako bi se uzelo u obzir povećanje članstva u Ujedinjenim nacijama, koje se skoro učetvorostručilo od 1945.

Strukturne promjene usvojene bez amandmana

Velike promjene u strukturi UN-a definirane Poveljom također su napravljene bez formalnih amandmana na tekst:

• Zahtjev u Članu 27. da se "Odluke Vijeća sigurnosti o svim drugim pitanjima [ne proceduralnim] donose potvrdnim glasom devet članova, uključujući istovremene glasove stalnih članica..." u praksi je reinterpretiran kako bi uključio uzdržane u definiciju 'podudarnih glasova'.
• Stalno mjesto Sovjetskog Saveza u Vijeću sigurnosti UN-a preuzela je Rusija.
• Stalno mjesto Republike Kine u Vijeću sigurnosti, sa sjedištem u Taipejuu, preuzela je Narodna Republika Kina sa sjedištem u Pekingu kada je Generalna skupština usvojila Rezoluciju 2758.

Vanjski linkovi

• Tekst Povelje