Idi na sadržaj

Ambrogio Lorenzetti

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Ambrogio Lorenzetti
Rođenjeoko 1290.
Siena, Republika Siena
Smrt9. juni 1348.
Siena
Periodkasna gotika, sijenska škola
Vrsta umjetnostislikarstvo
Djela"Alegorija učinaka dobre i loše vladavine", "Predstavljanje u hramu"
UtjecaoBartolomeo Bulgarini
UtjecaliDuccio, Giotto, Simone Martini, Giovanni Pisano

Ambrogio Lorenzetti (oko 1290. – 1348.) bio je italijanski slikar iz perioda kasne gotike, aktivan između 1317. i 1348. Zajedno sa starijim bratom Pietrom uveo je dramatični emocionalizam, naturalizam i realizam u sijensku umjetnost koja je u to vrijeme ostvarila svoj najveći procvat. U svojoj umjetnosti i eksperimentima s trodimenzionalnim i prostornim aranžmanima, braća su nagovijestila umjetnost rane renesanse. Spada među najznačajnije predstavnike sijenske škole, zajedno sa starijim bratom Pietrom, Ducciom di Buoninsegnom i Simoneom Martinijem.[1]

Historijski okvir

[uredi | uredi izvor]

Prije smrti Simonea Martinija, u sijenskoj umjetnosti počelo je dolaziti do promjena. Nova strujanja u Italiji bila su previše jaka da bi je ignorisala čak i najkonzervativnija sijenska škola. Stari bizantijski ideali blijedili su, a iako ih se Siena pridržavala, mijenjala ih je i približila modernom italijanskom ukusu. Naturalizam, realizam, dramatičan emocionalizam zahtijevalo je tadašnje savremeno doba i Siena je morala popustiti pred novim zahtjevima.

Aristokratija je bila manje cijenjena, a buržoazija je došla do izražaja. Doba "novog životnog stila" ("dolce stil nuovo") Dantea popuštalo je dobu Boccacciovog "romana" ("novelle"). Italijanska umjetnost svih vrsta spustila se na manje uzvišenu razinu i u svom spuštanju postala humanizirana. Ova tendencija uočljiva je u kasnijem stilu Simonea Martinija, ali umjetnici koji su zaista izvršili revoluciju (u odnosu na raniju sijensku umjetnost) u Sieni bili su braća Pietro i Ambrogio Lorenzetti.

Sijenska škola nije izgubila svoj bizantijski osjećaj ni za vrijeme 15. vijeka (quattrocenta). a inovacije u slikarstvu koje su uvela braċa Lorenzetti sigurno su se činile epohalnim za građane Siene.[2]

Biografija i karijera

[uredi | uredi izvor]

Madona di Vico l'Abate

[uredi | uredi izvor]
"Madona s djetetom", Crkva Sant'Angelo di Vico l'Abate u blizini San Casciana u Val di Pesi, provincija Firenca, 1319.

Prvo potpisano djelo ovog umjetnika je "Madona s djetetom", urađeno za Crkvu Sant'Angelo di Vico l'Abate u blizini San Casciana u Val di Pesi. Urađeno je 1319. a sada je izloženo u Muzeju San Casciana i smatra se najranijim djelom koje se pripisuje Ambrogiju Lorenzettiju.[3] Prikazuje sve komponente njegove umjetnosti: bizantijska umjetnost, plastičnost sijenskog ducento reljefa i dinamizam Giovannija Pisana. Slika posjeduje veliku monumentalnost, a iako je stil u potpunosti sijenski, dizajn ukazuje na veliku pažnju prema djelima firentinskih savremenika.[4]

Slika na panelu potpuno se razlikuje od ranijeg djela "Maestà" (na istu temu "Madona s djetetom") Duccia di Buoninsegne, toliko da sugerira da za razliku od svog brata Pietra Lorenzettija i Simonea Martinija, Ambrogio se nije školovao u Ducciovoj radionici. Prisutnost ovog djela u selu blizu Firence i kasniji dokazi da je Ambrogio živio u okolini ovog grada barem do 1332. također sugeriraju da je Ambrogio Lorenzetti, iako rodom iz Siene, dobio obuku bližu onoj Giotta i firentinskog kipara Arnolfa di Cambija, što je vidljivo u čvrstoći figura. Udaljenost od slikarskog stila Giotta i njegovih sljedbenika ostaje znatna, što umjetnika još više udaljava od firentinske škole slikarstva i doprinosi pojavi zaista originalnih stilskih osobina u umjetnosti Ambrogia Lorenzettija od njegovih najranijih dana.

U ovom djelu, crte lica Madone i djeteta nisu baš mekane, dok figure imaju statuarno i snažno prisustvo, odražavajući statue Arnolfa di Cambija. Prikaz Madone je frontalan, urađen na bizantijski način, te podsjeća na djela iz druge polovine 13. vijeka. Neki stručnjaci čak su iznijeli hipotezu da je mecena eksplicitno tražio od umjetnika da se pozove na stil tog vremena. Madonin ogrtač prikazan je u punoj boji i s malo detalja u naborima draperije. Lica imaju slab kjaroskuro (raspored sjene i svjetlosti na slici), a prijestolje je jednostavna, ugaona drvena stolica s geometrijskim ukrasima, ali je arhitektura svedena na minimum. To su vjerovatno bila početna stilska ograničenja mladog slikara koji će kasnije doživjeti veliku evoluciju.

Već na ovom ranom panelu uočljivo je ono što će postati jedan od najvećih doprinosa Ambrogia Lorenzettija historiji umjetnosti, a to je njegov živopisni naturalizam u prikazivanju figura. Madonine ruke drže malog Isusa umjesto da ga okružuju. Njena desna ruka je nagnuta u odnosu na podlakticu, podupirući Isusovu desnu nogu. Prsti obje ruke nisu paralelni, već su raspoređeni kako bi bolje poduprli dijete. Kažiprst desne ruke se posebno ističe, s dotad neviđenim funkcionalnim naturalizmom. Dijete gleda svoju majku, a njegovi zglobovi i pogled na lijevo stopalo pokazuju dijete koje maše rukama i nogama kao pravo dojenče.[2][5]. Djelo je restaurirano 1936. dok je okvir originalan.[4] Ova slika ima izuzetno vrijedan dvostruki značaj, ona dokazuje rani boravak Ambrogia u Firenci i pomiče datum njegove najranije poznate slike za 12 godina.[6]

Firenca, Siena

[uredi | uredi izvor]

Godine od 1320. do 1332. predstavljaju najmaglovitiji period slikarevog umjetničkog života, budući da djela iz ovog perioda nemaju precizno određene datume izrade ili dokumentaciju. Međutim, čini se vjerovatnim da je slikar tokom ovog vremena djelovao na relaciji između Firence i Siene. Dokument datiran 1321. iz Državnog arhiva Firence, koji potvrđuje da je umjetnik napravio novčani dug kod izvjesnoa Mea di Lape. U svrhu naknade duga, umjetniku je u mjestu Nudo di Vermiglio zaplijenjen ogrtač "guarnacca", napravljen od visokokvalitetne tkanine od brokata, podstavljen krznom, koji je u to vrijeme predstavljao simbol bogatstva i visokog društvenog statusa. Drugi dokument svjedoči da je umjetnik od 1328. do 1330. bio član Ceha ljekara i apotekara (kojem su se u to vrijeme mogli pridružiti i slikari), a Lorenzo Ghiberti citira neke od njegovih freski u firentinskom augustinskom samostanu, vjerovatno oslikane između 1327. i 1332. Godine 1324. Lorenzetti je prodao mali komad zemlje kako bi kupio kuću u Sieni i platio pripadajuće poreze, a drugi dokument iz 1331. svjedoči o proviziji koju je Gradsko vijeće Siene ("Podestà") preko kolateralnog sudije isplatilo Lorenzettiju.[2]

"Madona s djetetom", pinakoteka Brera, Milano.

Jedno od značajnih djela djela iz ovog perioda je "Madona s djetetom" (slika desno) za koje većina stručnjaka smatra da je urađeno 1320-1327, a danas se čuva u pinakoteci Brera u Milanu. Urađeno je tehnikom tempere i zlata na drvu; umjetnik ga nije potpisao, a nema ni datuma izrade. Slika je vjerovatno bila središnji element poliptiha, kao u djelima Duccia di Buoninsegne i drugih sijenskih slikara. Pripisivanje djela Ambrogiju Lorenzettiju prvi je predložio Guido Cagnola 1908. godine, isključivo na stilskim osnovama i od tada ovaj prijedlog prihvatili su svi kritičari.[7]

Vjerovatno namijenjeno privatnoj pobožnosti, ovo djelo primjer je vrlo istančanog ukusa i vješte tehnike izrade. Na zlatnoj podlozi dva velika oreola su označena finom, urezanom linijom; pravougaonost panela izmijenjena je motivom pletenog luka i cvijećem u gornjim uglovima. Dvije figure povezane su u sistemu valovitih ritmova i spiralnih pokreta. Šire se ili sužavaju sporim valovima u dubini. Nijedna bora ne narušava kompaktnu boju slonovače lica i duge, naizgled bez kostiju ruke Madone.[8] Slika je pretrpjela oštećenja, tako da je vidljiva boja temeljnog sloja tokom pripreme, a to se posebno odnosi na lice Madone. Iako oštećena, "Madona s djetetom" iz pinakoteke Brera predstavlja jedno od remek-djela italijanskog slikarstva iz prve polovine 14. vijeka.[9]

Neki naučnici ovim godinama pripisuju "Blumenthalovu Madonu" (pogledati galeriju) iz Metropolitan muzeja u New Yorku, "Madonu del Latte" iz augustinskog Manastira svetog Spasitelja u Leccetu i koja je danas nalazi izložena u Dijecezanskom muzeju u Sijeni, "Raspeće" iz crkve Svete Lucije u blizini Montenera i Svetu Luciju u blizini Castel del Piana. Međutim, konsenzus o datiranju navedenih djela daleko je od jednoglasnog među naučnicima, ostavljajući velike nesigurnosti po pitanju datuma njihove izrade. Djelo o kojem postoji najveći konsenzus odnosi se na "Raspeće" (pogledati galeriju) iz Crkve San Niccolò al Carmine u Sieni (danas izloženom u Nacionalnoj umjetničkoj galeriji istog grada) oko kojeg se dvije trećine naučnika slaže da je naslikana između 1324. i 1331. Ovaj konsenzus zasnovan je prije svega zato što iz istih godina potječe i oltarna slika "Karmelićanski poliptih" njegovog brata Pietra (pogledati sekciju Karmelićanski poliptih na stranici o Pietru Lorenzettiju), s kojim je Ambrogio uvijek slikao rame uz rame unutar granica grada Siene. Djelo je znatne veličine i odlikuje se čvrstom i robusnom glomaznošću tipičnom za toskansku školu, ali pokazuje karakterizaciju lica, glave i ukrasa tipične za sijenski manir, najavljujući zrelost slikara.[7]

"Triptih svetog Prokule", visina 57 cm; širina 171 cm, Uffizzi Galerija, približno 1332.

U firentinskoj crkvi San Procolo u nalazi se "Triptih svetog Prokule datiran 1332., a mnogi svjedoci su tokom stoljeća pročitali potpis umjetnika i datum koji je dodao (1332.), koji su sada izgubljeni. Triptih, nedavno ponovo sastavljen u Galeriji Uffizi u Firenci, prikazuje Madonu s djetetom između svetog Nikole (lijevo) i Prokula (desno). Iznad tri panela, vrhovi prikazuju Isusa Otkupitelja (u sredini) i svetog Ivana Evanđelistu (lijevo) i Ivana Krstitelja (desno). U poređenju s djelom "Madona di Vico l'Abate iz 1319., Ambrogio Lorenzetti je napravio ogromni napredak u volumetrijskom prikazu likova, u profinjenosti figura, u korištenju kjaroskuro modulacija, u izraženom profiliranju likova, u bogatoj dekoraciji, sada očito bližoj onima iz Giottove škole. Držanje figura je i dalje kruto i djeluju ukočeno, što ih razlikuje od Giottovih figura iz ranih 1330-ih (naprimjer, savremeni "Bolonjski poliptih") ili čak od onih Simonea Martinija ili Lippa Memmija (naprimjer, sačuvana panelna ploča od Lippa Memmija u Kansas Citiju). Upravo je humanost odnosa između svete Marije i djeteta ono što razlikuje ovo djelo. Na ovoj slici, mali Isus gleda svoju majku širom otvorenih očiju i poluotvorenih usta, stvarajući izraz tipičan za novorođenče. Marija mu uzvraća pogled i pruža djetetu spokojan i umirujući izraz, pružajući desnu ruku za igru. Marijina lijeva ruka, međutim, ima tipičan "Lorenzettijev" aranžman s raširenim prstima, naglašavajući energiju njenog stiska.

Također, u istoj crkvi nalaze se četiri panelne ploče naslikane otprilike iste (1332.) godine, na kojima su prikazane "Epizode iz života svetog Nikole", izložene u Uffiziju. Paneli otkrivaju umjetnikov izvanredan narativni dar i njegovu vještinu u stvaranju složenih arhitektonskih scena, čak izbjegavajući neprirodnu konvenciju probijanja zidova kako bi se otkrilo šta se dešava u prostorijama. Naprimjer, u sceni svetog Nikole koji oživljava dijete koje je zadavio đavo, dijete-protagonist prikazano je četiri puta u četiri uzastopna trenutka, a svaki se odvija na dva sprata zgrade: prizemlje je otvoreno lukom, dok je gornji sprat vidljiv kroz lođu. Nadalje, u ovim scenama, zlatna pozadina gotovo je u potpunosti ukinuta, a arhitektura zauzima gotovo cijelu pozadinu.[10]

Galerija

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ↑ "Pietro Lorenzetti, Italian Painter". britannica.com. Pristupljeno 7. 8. 2025.
  2. 1 2 3 History of Italian Painting 1250 - 1800, Frederick M. Godfrey, Taplinger Publishing Co., INC. New York 1965., Library of Congress Catalogue Card Number: 65-16699
  3. ↑ "Ambrogio Lorenzetti". nationalgallery..org.uk. Pristupljeno 11. 8. 2025.
  4. 1 2 "Ambrogio Lorenzetti". wga.hu. Pristupljeno 11. 8. 2025.
  5. ↑ Chiara Frugoni, Pietro i Ambrogio Lorenzetti, Firenza, 2010, ISBN 88-7166-668-2
  6. ↑ George Harold Edgell, A History of Sienese Painting, Lincoln Mac Veagh, The Dial Press Inc. New York 1932. str. 124
  7. 1 2 Chiara Frugoni, Pietro e Ambrogio Lorenzetti, Le Lettere, Firenca, 2010. ISBN 88-7166-668-2
  8. ↑ "Ambrogio orenzetti - Madonna and Child". wga.hu. Pristupljeno 7. 10. 2025.
  9. ↑ "Madonna and Child". pinacotecabrera.org. Pristupljeno 2. 10. 2025.
  10. ↑ Gallerie degli Uffizi, Gli Uffizi: Catalogo generale, Firenze, Centro Di, 1980 [1979], ISBN 88-7038-021-1

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Ambrogio_Lorenzetti&oldid=3913995"