Ana Kastiljska

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Ana Kastiljska
Kraljica Francuske i Navarre
SupružnikLuj XIII, kralj Francuske
DjecaLuj XIV, kralj Francuske
Filip I, vojvoda Orléansa
DinastijaHabsburg
OtacFilip III, kralj Kastilje
MajkaMargareta od Austro-Štajerske
Rođenje22. septembar 1601.
Valladolid
Smrt20. januar 1666.
Pariz

Ana Kastiljska (22. septembar 1601 - 20. januar 1666) je bila francuska kraljica i regent.[1]

Zaruke[uredi | uredi izvor]

Rođena je u Valladolidu, kao kćerka kastiljsko-aragonskog i portugalskog kralja Filipa III (II) i nadvojvotkinje Margarete od Austro-Štajerske.

Zaručena je u desetoj godini za francuskog kralja Luja XIII, za koga se udala 18. oktobra 1615. Istog se dana Lujeva sestra Elizabeta udala za Aninog brata Filipa. Dvije princeze su razmijenjene na granici Francuske i Španije, čime je ponovo obnovljena politička i vojna alijansa između dviju kraljevina.

Brak[uredi | uredi izvor]

Brak je počeo loše; četrnaestogodišnji par bio je prisiljen konzumirati svoj brak kako bi poništenje bilo onemogućeno. Lujeva majka, Marija Medici, nastavila je sebe smatrati jedinom kraljicom Francuske, ne obazirući se na snahu. Ana se nije nikada navikla na francuski stil života, pa je uvijek bila crna ovca na dvoru. Odnos između kralja i kraljice počeo se popravljati kada je ona zanijela 1662. godine, ali se ohladio nakon niza pobačaja, za koje je Luj krivio Anu.

Kardinal Richelieu, Lujev glavni ministar, sukobljavao se sa Habsburgovcima koji su Španiju okruživali sa dvije strane i pri tom stvarao tenzije između kraljevskog para. Ana se uskoro našla na mjestu Richelieuove opozicije i uplela se u nekoliko političkih skandala.

Godine 1635. Francuska je objavila rat Španiji, što je Anu stavilu u nezavidan položaj. Bila je stalno praćena budnim okom stražara nakon što su se otkrila pisma koje je slala bratu, a koja nisu bila puka sestrinska ljubav. Ana je baš u to vrijeme, nakon 22 godine braka, zanijela i kasnije rodila delfina Luja, čime je osigurana budućnost Burbonaca na francuskom tronu. Ni rođenje drugog sina, Filipa, nije uspjelo vratiti Luju XIII povjerenje u suprugu.

Namjesništvo[uredi | uredi izvor]

Četiri godine nakon rođenja dofena Luj XIII je umro, a Ana je proglašena regentom svoga sina, sada Luja XIV, uprkos naporima njenog muža da je u tom spriječi. Na veliko iznenađenje, na mjesto glavnog ministra postavila je kardinala Mazarina, pristalicu Richelieua, za kojeg se uskoro govorio da je Anin ljubavnik ili čak muž. Mazarin joj je pomogao da se izbori sa pobunom plemića koja je bila prerasla u građanski rat.

Posljednje godine[uredi | uredi izvor]

Godine 1651. njen sin je zakonski bio spreman preuzeti de facto vlast, te je Anino regentstvo završilo, ali je zadržala dosta političke moći i veliki uticaj nad sinom. Osam godina kasnije rat između Španije i Francuske je završio, a mir je zapečaćen brakom između Aninog sina i Marije Terezije, kćerke njenog brata Filipa.

Ana je umrla u Parizu 1666. godine od raka dojke.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Anne of Austria | Queen of France & Regent of France | Britannica". www.britannica.com (jezik: engleski). 18. 9. 2023. Pristupljeno 29. 9. 2023.