Andrija (humski knez)

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Pečat kneza Andrije.

Andrija, humski knez (prva pol. 13. vijeka — oko 1250).

Po Mauru Orbiniju, sin Miroslava, brata župana Stefana Nemanje, poslije kralja Stefana Prvovjenčanog. Po smrti Miroslava, humska vlastela prognala su iz zemlje desetogodišnjeg Miroslavljeva sina Andriju s majkom, a Humom od Cetine do Kotorskog zaljeva zavladao je Petar (20-ih god. 13. vijeka). Uz pomoć Stefana Prvovjenčanog, Andrija je ponovno zauzeo dio Huma južno od Neretve (Popovo, Slansko primorje, Ston).

U dokumentu (oko 1234) naziva se »veliki knez humski«; a po smrti Petrova nasljednika i sinovca Toljena, zavladao je 1239. čitavim Humom kao vazal Raške. Andrija je s Dubrovnikom bio u dobrim odnosima, što potvrđuju ugovori o miru s knezovima Ivanom Dandolom (12141235) i Jakovom Delfinom (12471249). U znak prijateljstva s Dubrovčanima udao je kćerku Vukosavu za vlastelina Barba Krusića.

Neprijateljstvo Huma sa Splitom okončao je ugovorom 7. septembra 1241. Godine 1243. pomagao je Splitu u borbi protiv Trogira zajedno s bosanskim banom Ninoslavom i time izazvao neprijateljstvo ugarskog dvora, pa kad je ban Dionizije izmirio Splićane i Trogirane, Andrija je 19. VII 1244. isključen iz ugovora kao »kralju nevjeran«. Umro je oko 1250. i sahranjen je, po Orbiniju, u Bogorodičinoj crkvi u Stonu.