Aneurizmalna cista kostiju
| Aneurizmalna cista kostiju (Aneurizmalna koštana cista) | |
|---|---|
 Aneurizmalne ciste u kosti in situ | |
| Klasifikacija i vanjski resursi | |
| ICD-10 | M85.5 |
| ICD-9 | 733.22 |
| OMIM | 606179 |
| eMedicine | radio/26 article/1254784 |
| MeSH | D017824 |
Aneurizmalna cista kostiju, skraćeno ABC, osteolitska je koštana neoplazija, novotvorevina koju karakterizira nekoliko spužvastih krvavih ili serumom ispunjenih, uglavnom neendoteliziranih prostora različitih prečnika.[1]
Termin je pogrešan jer lezija nije ni aneurizma ni cista.[1]
Znakovi i simptomi[uredi | uredi izvor]
Oboljeli može imati relativno malo bolova, koji se pojačaju u periodu od šest do 12 sedmica. Temperatura kože oko kosti može se povećati, može se dogoditi očito oticanje kostiju i kretanje u susjednim zglobovima.[2]
Lokacije[uredi | uredi izvor]
Često zahvaćena mjesta jesu metafize kičmenih pršljenova, ravne kosti, femur i goljenica.[3] Približni postoci po lokacijama:
- lobanja i donja vilica (4%)
- kičma (16%)
- ključna kost i rebra (5%)
- gornji udovi (21%)
- karlica i krstačna kost (12%)
- bedrena kost (13%)
- potkoljenica (24%)
- stopalo (3%).
Uzroci[uredi | uredi izvor]
Ova bolest smatra se reaktivnim procesom neizvjesnog uzroka od prvobitnog opisa Jaffea i Lichtensteina 1942. Predložene su mnoge hipoteze koje objašnjavaju uzrok i patogenezu ove ciste, a sve donedavno najčešće prihvaćena ideja jest da je posljedica povišenog venskog pritiska i rezultirajućeg širenja i puknuća lokalne vaskularne mreže. Međutim, studije Panoutsakopoulusa et al. i Oliveire et al. otkrile su klonsku neoplazijsku prirodu aneurizmalne ciste kostiju. Primarni je uzrok arteriovenska fistula unutar kosti.[4]
Lezija može nastati de novo ili može sekundarno u okviru već postojećeg tumora kostiju, jer abnormalna kost uzrokuje promjene u hemodinamici. Aneurizmalna cista kostiju može nastati iz već postojećeg hondroblastoma, hondromiksoidnog fibroma, osteoblastoma i tumora gigantskih ćelija ili fibrozne displazije. Ogromni ćelijski tumor najčešći je uzrok, a javlja se u 19% do 39% slučajeva. Rjeđe je rezultat nekih malignih tumora, kao što su osteosarkom, hondrosarkom i hemangioendoteliom.
Patologija[uredi | uredi izvor]
Histološki su klasificirane u dvije varijante:
- klasični (ili standardni) oblik (95%) ima pukotine ispunjene krvlju među koštanim trabekulama. Osteoidno tkivo u stromskom je matriksu.
- čvrsti oblik (5%) pokazuje proliferaciju fibroblasta, proizvodnju osteoida i degenerirane kalcificirajuće fibromiksoidne elemente.
Prema riječima Buraczewskog i Dabskog, razvoj ovakve ciste događa se u tri faze:[1]
| Faza | Opis |
|---|---|
| Početna (I) | Osteoliza bez neobičnih nalaza |
| Rast (II) |
|
| Stabilizacija (III) | Potpuno razvijen radiološki obrazac |
Također se mogu povezati sa translokacijom TRE17/USP6.[5]
Ove ciste mogu biti intrakoštane (zadržavajući se unutar koštane srži) ili ekstrakoštane (razvijaju se na površini kosti i protežu se u srž). Radiografija može otkriti izgled mjehurića kao od sapunice.
Dijagnoza[uredi | uredi izvor]
Na rendgenogramu se uočava dobro definirana, ekspanzivna lezija. Širenje korteksa daje leziji izgled balona. Veće lezije mogu izgledati kao da su septirane (ispregrađivane).[6]
Diferencijalna dijagnoza[uredi | uredi izvor]
Sljedeći uvjeti isključeni su prije nego što dijagnoza može biti potvrđena:
- jednokomorna cista kostiju
- tumor divovskih ćelija
- telangijezijski osteosarkom
- sekundarna aneurizmna cista kostiju
Liječenje[uredi | uredi izvor]
Kod nekih pacijenata izvodi se kiretaža,[7] i dovoljna je za neaktivne lezije. Stopa recidiva s kiretažom znatna je u aktivnim lezijama i savjetuje se marginalna resekcija. Tečni dušik, fenol, metil-metakrilat smatraju se upotrebljivima za ubijanje ćelija na rubovima resecirane ciste.[4]
Prognoza[uredi | uredi izvor]
Stopa recidiva čvrstog oblika tumora niža je nego kod klasičnog oblika.[4]
Epidemiologija[uredi | uredi izvor]
Ovo stanje često je u uzrastu od 10 do 30 godina.[6] To je drugi najčešći tumor kičme i najčešći benigni tumor karlice u pedijatrijskoj populaciji.[4] Incidencija je nešto viša kod muškaraca nego kod žena (1,3: 1).
Dodatne slike[uredi | uredi izvor]
-
Mikrografija pod velikim uvećanjem -
Intermedijarno uvećanje presjeka
Također pogledajte[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b c Maroldi, Roberto (2005). Imaging in Treatment Planning for Sinonasal Diseases. Springer. str. 114. ISBN 9783540266310.
- ^ Zadik, Yehuda; Aktaş Alper; Drucker Scott; Nitzan W Dorrit (2012). "Aneurysmal bone cyst of mandibular condyle: A case report and review of the literature". J Craniomaxillofac Surg. 40 (8): e243–8. doi:10.1016/j.jcms.2011.10.026. PMID 22118925.
- ^ Rosai and Ackerman's surgical pathology, Volume 2, 9th ed. Mosby. 2004. str. 148. ISBN 9780323013420.
- ^ a b c d Pediatric Orthopedics in Practice. Springer. 2007. str. 151–155. ISBN 9783540699644.
- ^ Ye Y, Pringle LM, Lau AW, et al. (juni 2010). "TRE17/USP6 oncogene translocated in aneurysmal bone cyst induces matrix metalloproteinase production via activation of NF-kappaB". Oncogene. 29 (25): 3619–29. doi:10.1038/onc.2010.116. PMC 2892027. PMID 20418905.
- ^ a b Davies, Arthur (2002). Who Manual Of Diagnostic Imaging: Radiographic Anatomy And Interpretation Of The Muskuloskeletal System, Volume. World Health Organization. str. 168–186. ISBN 9241545550.
- ^ Mankin HJ, Hornicek FJ, Ortiz-Cruz E, Villafuerte J, Gebhardt MC (septembar 2005). "Aneurysmal bone cyst: a review of 150 patients". J. Clin. Oncol. 23 (27): 6756–62. doi:10.1200/JCO.2005.15.255. PMID 16170183. Arhivirano s originala, 15. 4. 2013.