Anjou (dinastija)

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Anjou
DržaveNapulj, Ugarska, Hrvatska, Poljska
Roditeljska dinastijaCapet
OsnivačKarlo I, kralj Napulja
Posljednji vladarIvana II, kraljica Napulja
Posljednji muški članLadislav, kralj Napulja
Osnovana1246.
Izumrla1435.
OgranciAnjou-Taranto
Anjou-Durazzo

Anžuvinci (Anžujci) su pripadnici ogranka francuske dinastije Capet.[1] Vladali su Napuljom, Ugarskom, Hrvatskom i Poljskom.

Historija[uredi | uredi izvor]

Kada je Luj IX, kralj Francuske, pripojio svom domenu Anjou, darovao je ovaj posjed svom bratu Karlu (1266-1285). Tako je nastala dinastija Anžuvinaca. Anžuvinci su osvojili Siciliju i Napulj, te postali gospodari tih kraljevina.

Ženidbom kralja Karla II sa unukom ugarsko-hrvatskog kralja Bele IV Anžuvinci su postali pretendenti na prijestolje. Poslije smrti Andrije III Mlečanina 1301. godine, posljednjeg ugarsko-hrvatskog vladara iz dinastije Arpadovići, a uz pomoć pape i hrvatskih knezova Bribirskih, za ugarsko-hrvatskog kralja proglašen je Karlo I Robert iz dinastije Anžuvinaca.

Kasniji Anžuvinci su srušili moć hrvatskog plemstva, od srpskog kralja Milutina Nemanjića oduzeli su Mačvansku banovinu, a od Venecije, Zadarskim mirom 1358., jadransku obalu od Kvarnera do Drača. Anžuvinci su bili neprijatelji Srbije u doba Dušana, a svoje pretenzije nad Bosnom nikada nisu mijenjali.

Na osnovu rodbinskog nasljeđivanja 1370. zagospodarili su Poljskom (Ludovik I). Krajem 14. vijeka dinastija je izgubila ugarsko prijestolje od Žigmunda Luksemburškog, a nove ambicije za ugarsko prijestolje Anžuvinci su iskazali početkom 15. vijeka.

Ladislav, kralj Napulja, je bio protivkralj Žigmundu Luksemburškom (1403-1409). Za svoje ciljeve Ladislav Napuljski angažova je hrvatsku vlastelu i Bosance. Istaknutu ulogu u Ladislavljevim koncepcijama imali su bosanski kralj Stjepan Ostoja, te velmože Hrvoje Vukčić Hrvatinić i Sandalj Hranić Kosača. Bosanci su se interesno vezivali za Ladislva Napuljskog kako bi se odbranili od Žigmundovih vladarskih aspiracija nad Bosnom. Kada nije mogao da povrati i osigura raniju dominaciju Anžuvinaca na ugarskom prijestolju, Ladislav Napuljski je 1409. za 100.000 dukata prodao Veneciji prava na Dalmaciju i odrekao se ugarskog prijestolja u korist Žigmunda Luksemburškog.

Vladari[uredi | uredi izvor]

Napulj[uredi | uredi izvor]

Ugarska i Hrvatska[uredi | uredi izvor]

Poljska[uredi | uredi izvor]

Porodično stablo[uredi | uredi izvor]

 
 
 
 
 
 
 
Karlo I,
kralj Napulja

1226-1285
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
Karlo II
kralj Napulja

1254-1309
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
Karlo Martel
1271-1295
 
Robert,
kralj Napulja

1277-1343
 
Filip I,
knez Taranta

1278-1331
 
Ivan,
vojvoda Drača

1294-1336
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
Karlo I Robert,
kralj Ugarske

1288-1342
 
Karlo,
vojvoda Kalabrije

1298-1328
 
 
 
 
 
 
Ludovik,
grof Gravine

1324-1362
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
Ludovik I,
kralj Ugarske,
kralj Poljske

1326-1382
 
Ivana I,
kraljica Napulja

1328-1382
 
Ludovik I,
kralj Napulja

1320-1362
 
Karlo III i II,
kralj Napulja,
kralj Ugarske

1345-1386
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
Marija,
kraljica Ugarske

1371-1395
 
Jadviga,
kraljica Poljske

1373-1399
 
 
 
 
Ladislav,
kralj Napulja

1376-1414
 
Ivana II,
kraljica Napulja

1373-1435


Prethodnik:
Hauteville
Vladarska dinastija Sicilije
1266–1282
Nasljednik:
Barcelonska
Vladarska dinastija Napulja
1266-1435
Nasljednik:
Valois


Prethodnik:
Arpadovići
Vladarska dinastija Ugarske
1312–1395
Nasljednik:
Luksemburška


Prethodnik:
Pjastovići
Vladarska dinastija Poljske
1370-1399
Nasljednik:
Jagelovići


Također pogledajte[uredi | uredi izvor]


Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Angevin Dynasty | French dynasty | Britannica". www.britannica.com (jezik: engleski). Pristupljeno 2023-10-15.