Antarktički krug

Antarktički krug predstavlja najjužniji od pet glavnih krugova geografske širine koji su označeni na kartama Zemlje. Područje južno od ovog kruga poznata je kao Antarktik, a zona neposredno sjevernije naziva se Južna umjerena zona. Južno od samog kruga, Sunce je iznad horizonta neprekidno 24 sata najmanje jednom godišnje, a središte Sunca (zanemarujući refrakciju) se nalazi ispod horizonta 24 neprekidna sata najmanje jednom godišnje (zbog toga nije vidljivo u solarno podne).
Položaj Antarktičkog kruga nikad nije fiksan, te ne uzimajući u obzir nutaciju, trenutno se proteže na 66°33′50.7″ južno od ekvatora.[1] Ova cifra može biti blago nepouzdana jer obično ne uzima u obzir efekte astronomske nutacije, koja može iznositi do 10″. Geografska širina antarktičkog kruga zavisi od nagiba Zemljine ose, koja fluktuira unutar margine veće od 2° tokom perioda od 41.000 godina, zbog plimnih sila koje proizlaze iz orbite Mjeseca.[2] Shodno tome, Antarktički krug se trenutno kreće prema jugu brzinom od oko 14.5 metara godišnje.
Ponoćno sunce i polarna noć
[uredi | uredi izvor]
Antarktički krug je najsjevernija geografska širina na južnoj hemisferi, gdje središte Sunca može ostati konstantno iznad horizonta unutar 24 sata. Zbog tog fenomena, središte Sunca je vidljivo za vrijeme lokalne ponoći bar jednom godišnje na bilo kojoj lokaciji (u antarktičkom krugu), a minimalno jednom, središte Sunca se nađe ispod horizonta u lokalno podne.[3]
Ovi događaji se u regiji dešavaju tačno jednom godišnje, i to za vrijeme decembarskog i junskog solsticija. Naime, usljed refrakcije atmosfere i fatamorgana, te zato što se Sunce pojavljuje kao disk, a ne kao tačka, dio ponoćnog sunca može se vidjeti u noći južnog ljetnog solsticija do otprilike 50 minuta (′) sjeverno od Antarktičkog kruga. Isto tako, na dan južnog zimskog solsticija, dio Sunca se može vidjeti do oko 50′ južno od Antarktičkog kruga. Navedene tvrdnje važe na nivou mora, a te granice se povećavaju sa nadmorskom visinom čak iako u planinskim regijama često nema direktnog pogleda na pravi horizont. U ovom slučaju, fatamorgane imaju običaj da budu još spektakularnije nego u arktičkim predjelima, stvarajući niz prividnih izlazaka i zalazaka Sunca, dok u stvarnosti Sunce sve vrijeme ostaje ispod horizonta.
Ljudsko naseljavanje
[uredi | uredi izvor]Područje južno od Antarktičkog kruga nema stalne stanovnike, ali na Antarktiku postoji nekoliko istraživačkih stanica kojima upravljaju različite nacije. U njima žive grupe naučnika koji se rotiraju na sezonskom nivou. U prethodnim stoljećima, na kontinentu su osnovane polutrajne stanice namijenjene za kitolov, a kitolovci u periodu lova žive tamo i do godinu dana. Najmanje jedanaestero djece je rođeno na Antarktiku zbog navedenih okolnosti.[4]
Geografija
[uredi | uredi izvor]Obim Antarktičkog kruga je otprilike 16 000 km.[5] Površina južno od Kruga iznosi oko 20 000 000 km2 , te pokriva otprilike 4% Zemljine površine.[6] Većina kontinenta nalazi se unutar Antarktičkog kruga.
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]- Antarktička konvergencija
- Rakov povratnik
- Tropski jarac
Reference
[uredi | uredi izvor]- ↑ "Obliquity of the Ecliptic (Eps Mean)". Neoprogrammics.com. Archived from the original on 2017-06-12. Retrieved 2014-05-13.
- ↑ Berger, A.L. (1976). "Obliquity and Precession for the Last 5000000 Years". Astronomy and Astrophysics. 51 (1): 127–135. Bibcode:1976A&A....51..127B.
- ↑ Burn, Chris. The Polar Night (PDF). The Aurora Research Institute. Arhivirano (PDF) s originala, 6 August 2023. Pristupljeno 28 September 2015.
- ↑ "World record Baby, it's cold outside". International Antarctic Centre. Retrieved 2024-02-18.
- ↑ Nuttall, Mark, ured. (2005). Encyclopedia of the Arctic. New York: Routledge. ISBN 978-1-57958-436-8.
- ↑ Marsh, William M.; Kaufman, Martin M. (2013). Physical geography: great systems and global environments. Cambridge ; New York: Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-76428-5.
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]- Mapa Antarktičkog kruga (arhivirano 13. oktobra 2007.)
