Antarktički ugovor

Antarktički ugovor

Potpisan	1. decembar 1959. (1959-12-01)
Lokacija	Washington, SAD
Stupio na snagu	23. juna 1961.
Uvjet(i)	Ratifikacija svih 12 potpisnika
Strane	58.
Potpisnici	12.
Depozitar	Savezna vlada Sjedinjenih Američkih Država
Jezici	engleski, ruski i španski

Antarktički ugovor ili Ugovor o Antarktiku je potpisan u Washingtonu, SAD, 1. decembra 1959, od strane dvanaest zemalja čiji su naučnici bili aktivni na i oko regije Antarktik tokom Međunarodne geofizičke godine (1957-1958). Zvanično je stupio na snagu 1961, te su mu od tada pristupile mnoge druge države. Ugovorom se nalaže da mu može pristupiti bilo koja članica Ujedinjenih nacija. Od trenutnih 58 potpisnica, 29 je konsultativnih strana, stekavši tu ulogu na osnovu toga što su originalni potpisnici ili zbog izvođenja značajnih istraživanja na Antarktiku.

Primarna uloga Ugovora o Antarktiku je osigurati "u interesu cijelog čovječanstva da se Antarktik zauvijek nastavi koristiti isključivo u miroljubive svrhe, te da ne postane uporište ili predmet međunarodnog razdora." U tu svrhu, on zabranjuje i sve vrste vojnih aktivnosti, osim za podršku naučnim istraživanjima. Ugovor stirktno zabranjuje nuklearne eksplozije i odlaganje nuklearnog otpada, promovira naučne ekspedicije i razmjenu podataka, te je zaledilo sve teritorijalne pretenzije. Primjena ugovora se odnosi na područje južno od 60° južne geografske širine, uključujući sve ledene police i ostrva. Ugovor je vremenom dopunjen preporukama usvojenim na konsultativnim sastancima, Protokolom o zaštiti okoliša uz Antarktički ugovor (Madrid, 1991), te dvjema posebnim konvencijama koje se odnose na očuvanje antarktičkih foka (London, 1972) i očuvanje antarktičkih morskih živih resursa (Canberra, 1980). Konsultativni sastanak u okviru Antarktičkog ugovora (Antarctic Treaty Consultative Meeting, ATCM) danas se održava na godišnjem nivou. Tokom svakog ATCM-a, održava se i sastanak Komiteta za zaštitu okoliša (Committee for Environmental Protection, CEP). Naučni komitet za antarktička istraživanja (Scientific Committee on Antarctic Research, SCAR) ima status posmatrača na sastancima ATCM-a i CEP-a, te pruža nezavisne i objektivne naučne savjete u različitim oblastima, a naročito u vezi sa pitanjima zaštite okoliša i očuvanja prirode.

Odredbe

Ugovor se sastoji od ukupno 14 članova, od kojih su prva tri:

Član I

Antarktik će se koristiti samo u miroljubive svrhe.

Član II

Sloboda naučnog istraživanja na Antarktiku i saradnje sa tim ciljem će se nastaviti.

Član III

Naučna zapažanja i rezultati istraživanja Antarktika će se slobodno razmjenjivati ​​i biti javno dostupni.

Među potpisnicama Ugovora bilo je sedam zemalja: Argentina, Australija, Čile, Francuska, Novi Zeland, Norveška i Ujedinjeno Kraljevstvo, i to sa teritorijalnim zahtjevima koji se nekad preklapaju. Druge zemlje ne priznaju nijednu vrstu sličnih zahtjeva. Sjedinjene Američke Države i Rusija održavaju "osnovu zahtjeva", što osigurava ravnopravni status svih potpisnica. Svi stavovi su eksplicitno zaštićeni u Članu IV, sa svrhom očuvanja statusa quo:

"Nijedan čin niti aktivnost koja se odvija dok je ovaj Ugovor na snazi ne može predstavljati osnov za isticanje, utvrđivanje, podržavanje ili osporavanje zahtjeva za teritorijalni suverenitet nad Antarktikom, niti može stvarati bilo kakva suverena prava nad Antarktikom. Također, dok je ovaj Ugovor na snazi, neće se uvažavati nikakav novi zahtjev, niti proširivati postojeći za teritorijalni suverenitet nad Antarktikom."