Ante Gotovina

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web-stranice ili drugi izvori).
Ako se pravilno ne potkrijepe validnim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti obrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Ante Gotovina
Biografske informacije
Datum rođenja 12. oktobar 1955.
Mjesto rođenja Tkon, Hrvatska.
Nacionalnost Hrvat
Puno ime Ante Gotovina
Supruga Dunja Zloić Gotovina
Karijera
Godine u službi 1973. - 1978. (Legija stranaca)
1991. - 2000. (Hrvatska vojska)
Čin Caporal-chef.png caporal-chef
General pukovnik.jpg General pukovnik
Ratovi Rat u Hrvatskoj
Rat u Bosni i Hercegovini
Važnije bitke Operacija Maslenica
Operacija Ljeto '95.
Operacija Oluja
Operacija Maestral
Vojska Legija stranaca
Hrvatska vojska
Rod vojske Pješadija
Zapovijedao HVO Livno
Zborno područje Split
Nagrade Red kneza Domagoja
Red bana Jelačića
Red hrvatskog trolista
Red hrvatskog križa

Ante Gotovina (Tkon[1], Pašman, Hrvatska 1955) jest penzionisani general Vojske Republike Hrvatske.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Ante Gotovina jedan je od istaknutih učesnika rata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini od 1991. do 1995.

Njegov otac Milan je bio dalmatinski ribar. Njegova majka Ana izgubila je život 4. marta 1959, štiteći djecu od eksplozije mine kojom se u blizini kuće lomio kamen. Porodica se sa Pašmana preselila u Pakoštane, a brigu o djeci preuzela je teta Marija Miočev.[2] Sa 17 godina postao je pripadnik Legije stranaca. Služio je u 2. padobranskoj pukovniji, a kasnije kao ronilac u istoj jedinici (CRAP).[2] Učestvovao je u vojnim operacijama u Čadu, a u Gvatemali je obučavao pripadnike paravojnih jedinica koji su se borili u građanskom ratu. Djelovao je i u drugim državama Južne Amerike. Nakon petogodišnjeg staža u francuskoj vojsci stekao je francusko državljanstvo. U 1980-tim godinama zbog pljačke zlatare u Francuskoj, kratko je bio u zatvoru.[3]

Rat u Hrvatskoj[uredi | uredi izvor]

Stupivši u kontakt sa hrvatskim iseljenicima u Argentini, Gotovina (koji je u međuvremenu izgubio svaki kontakt sa domovinom) doznaje za proglašenje samostalnosti Hrvatske, te se vraća u Hrvatsku u junu 1991, odmah stupivši u Zbor Narodne Garde. Učestvuje u borbama u Zapadnoj Slavoniji i gradovima (Novska, Nova Gradiška) u sastavu 1. gardijske brigade, prvo kao borac, a zatim kao komandant. Nakon ranjavanja i oporavka, od 1992. do 1996. vrši dužnost komandanta Zbornog područja Split, a nakon toga je glavni inspektor odbrane. Brzo je vojno napredovao, te je u činu general-bojnika bio jedan (uz Janka Bobetka i Antu Rosu) od glavnih zapovjednika u Operaciji Maslenica, a kao general-pukovnik organizira i vodi više ključnih vojnih operacija: odbranu Livna i Tomislavgrada od jedinica Vojske RS, dugotrajne vojne operacije u kojim su tokom desetak mjeseci slomljena srpska odbrana u Livanjskom polju, obroncima Dinare i Šator planine, osvajanje Glamoča i Bosanskog Grahova, te opkoljavanje Knina što je stvorilo preduslove za izvršenje Operacije Oluja[potreban citat] Nakon toga, Gotovina je u drugoj polovini 1995. glavni zapovjednik združenih snaga HV i HVO u Operaciji Maestral, kada je potpuno razbijena vojska bosanskih Srba, a hrvatske snage su zajedno sa Armijom Republike Bosne i Hercegovine došle na udaljenost 23 kilometra od Banja Luke.

Međunarodni sud za ratne zločine[uredi | uredi izvor]

Već tokom posljednje 2-3 godine 20. vijeka, u doba zalaska hrvatskog predsjednika Tuđmana, počele su dopirati glasine o mogućim tužbama protiv hrvatskog državnog vrha, kao i vojnih zapovjednika, što je Tuđman u nekoliko navrata javno komentirao, a tadašnja opozicija dočekala sa podsmijehom i nevjericom. Promjenom vlasti u januaru 2000, dolazi do antagoniziranja novouspostavljene šesteročlane koalicije i novog predsjednika Mesića sa jedne strane, te poražene stranke HDZ-a i većeg broja najviših hrvatskih oficira, odnosno onih koji nisu imali simpatija za vlast liberalno-anacionalne provenijencije. Zbog otvorenog pisma nekoliko hrvatskih najviših oficira, u kojem je oštro kritikovana politika nove vlasti, a koju je supotpisao, Gotovina je penzonisan 2000. godine.

Međunarodni sud za ratne zločine na području bivše Jugoslavije u Haagu podigao je u junu 2001. optužnicu protiv Ante Gotovine, optužujući ga za planiranje etničkog čišćenja, ratne zločine, te učešće u zločinačkom poduhvatu. Gotovina je odbio primiti optužnicu (koja je dostupna na jednom od vanjskih linkova), te se od podizanja optužnice do hapšenja 7. decembra 2005. na Kanarskim ostrvima nalazio u bijegu, sa nepoznatim prebivalištem. Obje hrvatske vlasti, i koalicijska (2000-2004), i HDZ-ova (2004- ) priznaju legitimitet Haaškog suda i pozivale su Gotovinu da se preda.[potreban citat]

Ante Gotovina je uhapšen 7. decembra 2005 godine na Kanarskim ostrvima (Španija) u jednom turističkom hotelu zbog optužbe za ratne zločine počinjene protiv srpskih civila i njihove imovine tokom i nakon operacije "Oluja" od augusta do novembra 1995. U prvostepenoj presudi, 2011. general Gotovina osuđen je na 24 godine zatvora. Takva presuda izazvala je brojne negativne reakcije u Hrvatskoj, ali i u cijelom svijetu.[potreban citat]

Dana 16. novembra 2012. u konačnoj, drugostepenoj presudi Gotovina je oslobođen svih optužbi, jer je utvrđeno da nije kriv. Istog dana Gotovina je, zajedno sa Mladenom Markačem (drugim oslobođenim generalom) pušten iz zatvora, nakon čega su otputovali u Hrvatsku. Presuda se slavila u mnogim gradovima Hrvatske, a istu večer je u Zagrebu, na Trgu bana Jelačića održan doček generalima, na kojem se okupilo više hiljada ljudi.[potreban citat]

Činovi[uredi | uredi izvor]

Odličja, medalje i pohvale[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Indictment against Ante Gotovina, Case No: IT-01-45-I" (jezik: engleski). International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia. 2001-05-21. Pristupljeno 2010-06-14. 
  2. ^ a b http://www.vojska.net/hrv/zivotopis/g/gotovina/ante/
  3. ^ Als Kriegsheld gefeiert, als Kriegsverbrecher gesucht, FAZ, 9. decembar 2005.
  4. ^ narodne-novine.nn.hr pristupljeno 30. juni 2009.