Antena

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Stub s antenama (radio, TV UHF i VHF, i satelitska)

Antena je sprava koja služi za slanje (emitovanje) i prijem radio talasa (elektromagnetske energije).[1][2]

Odašiljačka antena pretvara jednodimenzionalni talas iz prijenosne strukture (koaksijalne linije ili talasovoda) u trodimenzionalni prostorni talas, usmjeravajući pri tome energiju u željenom smjeru. Prijemna antena prima elektromagnetnu energiju zavisno o jačini polja koje dolazi do antene.


Parametri antena[uredi | uredi izvor]

  • Polarizacija - opisuje krivulju vektora električnog polja kojeg antena zrači, odnosno prima. Antena ne može primati ortogonalnu polarizaciju. Kod identinčnih polarizacija talasa i prijemne antene postiže se maksimalni prijenos energije.
  • Ugao usmjerenosti - ugao oko glavnog smjera zračenja unutar kojeg zračena snaga ne pada ispod polovice snage zračenja u glavnom smjeru.
  • Širina snopa - ugao koji omeđuje glavnu laticu (kut između prvih nul-točaka u dijagramu zračenja).
  • Usmjerenost - opisuje kolika je količina energije usmjerena unutar nekog kuta u smjeru najjačeg zračenja u odnosu na sve druge smjerove.
  • Dobitak - govori koliko više snage treba izračiti iz izotropnog radijatora da bi na istoj udaljenosti postigli jednaku gustoću snage kao kod promatrane antene.
  • Potiskivanje sekundarnih latica - odons jačine polja u smjeru maksimalnog zračenja i jačine polja u smjeru maksimuma najveće sekundarne latice.
  • Impedanca - odnos napona i struje na priključnicama antene. Ako se antena nalazi u slobodnom prostoru daleko od bliskih objekata, radi se o vlastitoj impedanci antene.


Vrste antena[uredi | uredi izvor]

Pasivne antene su napravljene od recipročnih elemenata i mogu se koristiti i kao prijemne i kao odašiljačke. Aktivne antene ("pametne", adaptivne antene) sadrže elektroničke elemente koji im omogućavau da mijenjaju dijagram zračenja, smjer snopa, itd.

Linearne antene su najčešće žičane, zanemarivog presjeka pa ih posmatramo kao jednodimenzionalne. Koriste se u nižem frekvencijskom području (ugrubo, ispod 1 GHz). Površinske antene zrače svojom površinom, posmatramo ih kao dvodimenzionalne i koriste se u mikrotalasnom frekvencijskom području (ugrubo, iznad 1 GHz).

Uskopojasne antene su rezonantne, s malom širinom frekvencijskog područja koje pokrivaju (do 10% frekvencijske nosioca). Širokopojasne antene pokrivaju široko frekvencijsko područje, pa su zato najčešće prijemne.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "antenna | electronics". Encyclopedia Britannica. Pristupljeno 2016-05-20. 
  2. ^ "Wolfram|Alpha: Computational Knowledge Engine". www.wolframalpha.com. Pristupljeno 2016-05-20.