Anton Bitenc

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Anton Bitenc
Rođenje (1920-01-06) 6. januar 1920.
Smrt14. juni 1977(1977-06-14) (57 godina)
NacionalnostSFRJ
Zanimanjearhitekt, profesor

Anton (Tone) Bitenc (6. januar 1920 – 14. juni 1977) bio je slovenski arhitekta i profesor na Filozofskom akultetu za arhitekturu u Ljubljani.

Život i radovi[uredi | uredi izvor]

Diplomirao je 1947. godine na Tehničkom fakultetu u Ljubljani u klasi profesora Plečnika. Bio je njegov posljednji pomoćnik, a od 1967. docent i kasnije profesor arhitektonskog crtanja i kompozicije na Fakultetu za arhitekturu u Ljubljani. U osmišljavanju arhitekture, posebno spomenika narodnooslobodilačke borbe, polazio je od Plečnikovih motiva (Spomenik poginulim u Dragi, spomenici Narodnooslobodilačkog rata u Mednu, Orehovici, Šentvidu pri Ljubljani i drugim mjestima). Nametnuo se restauracijom kulturnih spomenika: Blejskog dvorca i crkve Marijinog rođenja na ostrvu Bled, za šta je 1973. dobio Plečnikovo priznanje.

Njegovi kasniji restauratorski projekti uključuju uređenje manastirskog kompleksa sestara Uršulinka u sklopu izgradnje Trga revolucije u Ljubljani, uključujući ulaz na Kongresni trg (1966-1975), obnovu dvorca Zemono u Vipavskoj dolini i obnovu gledališta Križanke u Ljubljani. Za to mu je postavljeno spomen-poprsje na ulazu u gledalište. Nakon Plečnika bio je najvažniji arhitekta novih crkvi u drugoj polovici 20. stoljeća: Dražgoše, Idrija, Koseze, Poljane nad Škofjo Loko. Također je učestvovao u preuređivanju nekoliko starijih crkvi, posebno u uređenju oltara ili krstionica, između ostalog i u ljubljanskoj katedrali. Opremio je nekoliko knjiga, među kojima Finžgarove i Preglove izabrane spise.[1]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Enciklopedija Slovenije. (1987). Knjiga 1. Ljubljana: Mladinska knjiga.