Antroposkopija

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigaciju, pretragu

Antroposkopija (grč. ἄνθρωπος - anthropos = čovjek + σκοπεῖν - skopeín = gledati) obuhvata metode proučavanja ‘’’kvalitativnih svojstava’’’ ljudskog organizma u sveobuhvatnom biohemijsko-fiziološkom (funkcionalnom), morfološko-anatomskom, mentalnom, etološkom i socijalnom kompleksu. Iako se u praksi značenje ovog termina djelimično, a pogrešno, prepokriva sa antropometrijom (a ponekad i neopravdano poistovjećuje), antroposkopski metodi se primarno primijenjuju u proučavanju kvantitativnih (mjerljivih) svojstava, dok antroposkopija izvorno obuhvata odgovarajuće metode u opisu kvalitativnih osobina.[1][2] [3]

  • Kvalitativne (kakvoćne) osobine (lat. qualitas = kakvoća, vrsnoća, vrednoća, odomaćeno kao: kvalitet) u posmatranoj grupi organizama variraju diskontinuirano (nepovezano, isprekidano), bez prijelaznih modaliteta između pripadajućih varijanti – ograničenog broja. Pošto svaki organizam po tom svojstvu alternativno pripada samo jednoj od tih varijanti, ovakva promjenljivost se označava i kao diskontinuirana ili alternirajuća (lat. alternum = drugo od dvoje; alternativa = jedna od dvije mogućnosti po principu ”ili – ili”, tj. da li neka osoba ima ili nema odabranu varijantu posmatranog svojstva, bez obzira na mogući broj ostalih varijanti).

Tako, npr., ako promatramo unutargrupnu različitost po krvnim grupama ABO sistema, odgovarajućom laboratorijskom pretragom ćemo pouzdano utvrditi da svaki ispitanik pripada isključivo jednom od četiri glavna fenotipa ove osobine: A ili B ili AB ili O krvnoj grupi, a nikada nekoj (nepostojećoj!) “međugrupi”. Ovakav tip promjenljivosti je karakterističan za mnogobrojna dimorfna i polimorfna svojstva kao što su: ABO, MNSs, Rh i drugi sistemi krvnih grupa, viđenje boja (normalno – defektno), savitljivost jezika u žlijeb (savijač – nesavijač), tip ušne resice (slobodna – prirasla), forma brade (cjelovita – dvodjelna – sa rupicom), oblik nosa (ravan – sedlast – kukast most i sl.), kosmatost (normalna – ćelavost), boja očiju (crne – smeđe – zelene – sive – plave – albino) itd.

Prilikom antroposkopske analize (gledanjem, tj. posmatranjem) nesumnjivo kvantitativnih osobina, njihova varijacija se najčešće izražava u terminima opisa kvalitativne promjenljivosti (npr. niski – srednje visine – visoki, kratki – srednji – dugi, slabi – srednji – jaki, svijetli – srednji – tamni i sl.), a prema odgovararajućim dogovornim (konvencijskim) kriterijuma opisa fenotipske diferencijacije. U ovom području antroposkopija zapada u teorijske probleme, koji proizolaze u pretvaranju kvantiteta u kvalitet.[4]

Rerference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ http://www.wordswarm.net/dictionary/anthroposcopy.html
  2. ^ http://dictionary.reference.com/browse/physiognomy
  3. ^ http://www.thefreedictionary.com/anthroposcopy
  4. ^ Hadžiselimović R., Ivanović B., Kušec V., Miličić J., Rudan P., Smolej-Rudančić N., Šimić D., Tomazo-Ravnik T., Vlahović P. (1989): Antropološki praktikum. Antropološko društvo Jugoslavije, Beograd – Zagreb – Titograd.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]